Anegdote iz Hrvatske, Njemačke i Kanade Marije Fabek i Tragom istih… mojih stopala
Nakladnička kuća Tkanica objavila je dvije knjige bračnoga para Fabek: Anegdote iz Hrvatske, Njemačke i Kanade Marije Fabek i Tragom istih… mojih stopala Berislava Fabeka.
Knjiga Marije Fabek napisana je u prozi, dok je knjiga Berislava Fabeka u daleko većem dijelu poezija, a tek u manjem dijelu pisana je i u prozi.
Marija i Berislav Fabek su hrvatski intelektualci koji su zarana napustili Zagreb i Hrvatsku. Najprije su živjeli u Münchenu, a onda preselili u daleku Kanadu gdje i danas žive.
Autorica Marija Fabek vrlo je dobro opisala život iseljenih Hrvata u svojim pričama iz života tijekom života u toj sjevernoameričkoj državi. Marijine životne priče su anegdotalne priče koje su se događale u Zagrebu, Münchenu i Kanadi (Toronto, Hamilton, Elliot Lake…). Nisu poredane kronološki. U njima susrećemo ljude srednje klase za koje je, tijekom boravka obitelji Fabek u Münchenu, posjet rodbine i prijatelja iz Hrvatske bio događaj od velike važnosti. Analizirajući neke od tih priča za autoričina boravka u Münchenu, zapravo dobivamo društveni presjek života Hrvata koji su u to vrijeme bili na tzv. privremenom radu u Njemačkoj. Marija Fabek jako dobro zapaža i piše. To se vidi u svih 37 priča iz života koje je uključila u ovu svoju najnoviju knjigu.
Kao poliglotkinja i prevoditeljica (njemački, engleski, ruski, latinski…) Marija je cijelo vrijeme radila u kanadskim školama, katoličkim župama i na druženjima s tamošnjim Hrvatima posebno brinula o hrvatskom jeziku što je i opisala u nekoliko priča koje objavljuje u ovoj knjizi. Opravdano ju smeta nagla anglicizacija i napuštanje hrvatskoga jezika i tijekom života i rada s nehrvatima i u druženjima s tamošnjim Hrvatima. Smeta joj i davanje engleskih i ponekad čudnih imena hrvatskoj djeci, pa je u priči pod naslovom »DON’T TOUCH MY J (dont tač maj đej / ne diraj moj J)« napisala: »Kad smo prvi put došli u Kanadu, rodbina, koja je već dulje vremena u toj zemlji živjela, rekla nam je; neki članovi naše rodbine, ako pođemo linijom manjeg otpora, život će nam biti jednostavniji, a i novim domaćinima ćemo olakšati sporazumijevanje. Ja bi jednostavno postala Mary, Berislav Barry, naša Lovorka Lory, a Krešimir Chris. Do toga nikada nije došlo. Svi smo se snašli, vrlo mnogo kroz dodatnu izobrazbu postigli, mnogo prijatelja stekli, a i veliko poštivanje nove sredine, posebno zbog poštivanja našega podrijetla i oni su postali zahvalni što su od nas mnogo naučili; što kroz njihovo školovanje nisu dobili. Uvijek nam je bilo teško razumjeti ljude koji uzimaju tuđa imena. Bila, na primjer, u jednoj od naših župa Janica i Štef Štrgulec. Kćeri su dali ime Gloria, a sinu Brian – Štrgulec. Još nam je žalosnije iz domovine čuti imena koja nikako ne pašu uz hrvatska prezimena. U toj smo župi ostali vjerni, korisni, vrlo aktivni i cijenjeni župljani mnogo godina. Svi su naučili kako se hrvatski izgovaraju i pišu naša imena.«
Iz ovog kratkog odlomka vidljivo je da priče Marije Fabek iz života Hrvata u Njemačkoj i Kanadi nisu samo faktografski zapisi, već imaju i obrazovnu, pa čak i odgojnu stranu kako i u dalekim zemljama sačuvati hrvatski identitet i ostati svoj. Stoga je ova knjiga više od priča iz emigracije. Ona je putokaz kako se Hrvati trebaju ponašati u drugim državama, da nikada ne pokleknu pred nemilosrdnom globalizacijom i odnarođivanjem, nego da usprkos svim teškoćama ostanu Hrvati!
Marijin muž Berislav poznati je hrvatski karikaturist, crtanofilmski umjetnik, novinar i pisac. Rođen je u Bjelovaru, ali je od ranoga djetinjstva živio u Samoboru i ovom knjigom mu se na najbolji način odužio. Njegova knjiga podijeljena je na tri osnovna dijela: Povratak na izvore, Samoborski vidikovac i Štikleci. Na početku knjige nalazi se Uvodna riječ, a na samom kraju knjige Bilješka o piscu i Zaključna riječ.
Samobor – grad u kojem sam odrastao
Nakon završetka Domovinskog rata, 1995. godine, Berislav je sa ženom Marijom posjetio Hrvatsku nakon puna dva desetljeća. U Hrvatskoj je tom prilikom posjetio članove svoje uže obitelji i rodbinu u Zagrebu i Samoboru. Kako je u Samoboru proveo svoje djetinjstvo i osnovno školovanje, uz taj ga grad vežu mnoge drage uspomene, tako da je odlučio o nekima napisati poneki prozni i poetski uradak. Osim toga je nakon tog svojeg dolaska u domovinu doživio i neka nova zapažanja u tom gradu, te ih je zapisao.
Po povratku u Kanadu počeo je stavljati na papir tekstove na temelju tih· svojih zabilježaka koje su nastale u razdoblju od 1995. do 2003. godine. Nakon toga odlučio je da sve te svoje radove zaokruži u jednu cjelinu kao svojevrstan memoarski uradak pod naslovom: “TRAGOM ISTIH… MOJIH STOPALA”. I tako pred sobom imamo ovu vrijednu knjigu. To je autor najbolje zapisao u uvodu ove knjige: »Kada sam tada, nakon dvadesetidvije godine ponovno prošao Samoborom, posjetivši Anindol, Stražnik, moju nekadašnju školu u Langovoj ulici, dvije crkve u kojima sam ranije kao dječak ministrirao, dječji vrtić Časnih sestara u Gajevoj ulici, te još mnoga druga mjesta koja sam kao malen dječak i kasnije; kao odrastao posjetitelj ili planinar često posjećivao, time sam u izvjesnom smislu pošao nekadašnjim tragovima istih; mojih stopala, stoga slijedom izvjesne logike i spomenuti naslov za ovu moju novu knjigu. To je također bio za mene povratak na izvore; na izvore života.«
Knjiga Marije Fabek Anegdote iz Hrvatske, Njemačke i Kanade ima 128 stranica, dok knjiga Berislava Fabeka Tragom istih… mojih stopala ima 120 stranica.
Korice obiju knjiga obogaćene su slikama slavnoga hrvatskog i svjetskog slikara Antona Cetína, koji se nakon Pariza već desetljećima skrasio u glavnom kanadskom gradu Ottawi.
Cijena pojedine knjige iznosi 16,00 eura + poštarina i mogu se naručiti na adresu elektroničke pošte: tkanica@hrvatski-fokus.hr
