Većina Hrvata navija za predsjednika države, jer im je bliži i pristupačniji. Vjeruju mu!
Svaka šuša koja zna složiti običnu prostu rečenicu s lakoćom se obrušava na predsjednika države raznim prigovorima, pogrdnim riječima i sumnjom u njegove sposobnosti. To najviše rade HDZ-ovi, odnosno aktualna Vlada i njezin predsjednik. Sukob predsjednika Vlade i predsjednika države traje godinama, uz kratke stanke. Sad se taj sukob zahuktao oko uloge naše vojske u ratu u Ukrajini. Predsjednik ne želi naše vojnike dovoditi u ikakvu vezu s ratom u Ukrajini. To nije naš rat. Mi smo članica NATO-a, a NATO se još uvijek nije upustio u rat ni s kim, pa ni s Rusijom zbog agresije na Ukrajinu. Predsjednik ima razlog zašto to i tako radi. Svega toga ne bi bilo da su Vlada i predsjednik države o tome razgovarali i donijeli zajedničku odluku.
Predsjednik Vlade krši ustav!
Premijer uporno odbija sastanak s predsjednikom države i bilo kakav dogovor o bilo čemu i bilo komu. Premijer time krši Ustav. Ustav određuje da premijer i predsjednik države moraju surađivati i donositi zajedničke odluke, posebice o vojsci, nacionalnoj sigurnosti i diplomaciji. Dogovor o tome ne postoji i kako izgleda ne će ga ni biti. Za tri mjeseca su predsjednički izbori. Kako sada stvari stoje, unatoč respektabilnim kandidatima na Pantovčaku ne će do ći do promjene, odnosno do novog predsjednika(ce). Kad bi i do toga došlo, pitanje je kako bi to bilo, posebice ako na Pantovčak dođe HDZ-ov kandidat. HDZ će tada zavladati na oba brda i premijeru se više nitko neće suprotstavljati. To ne bi bilo dobro ni za koga., posebice ne za građane Lijepe Naše. Demokracije ne bi bilo više ni u tragovima.
Ministar bez manira
Za vjerovati je da se to ne će dogoditi. Za vjerovati je i da je ministar vanjskih poslova i europskih integracija Gordan Grlić-Radman, izgubio svaki kompas i svaku mjeru. Ne samo da se ponaša nepristojno, nediplomatski, nego i krajnje bezobrazno. Doveo je u pitanje ništa manje, nego razum predsjednika države. Po Grlić-Radmanu je predsjednik države neuračunljiv i nesposoban za funkciju koju obnaša. Koja hrabrost! Koje ulizivanje svojem šefu! Koja ljigavost! Baš kao onomad u Moskvi kad je dotični ministar recitirao Sergeju Lavrovu njegove i Jesenjinove pjesme na ruskom jeziku. Tko je onda rusofil? Tko je dva mjeseca prije ruske agresije na Ukrajinu pozvao Putina u Hrvatsku? Učinila je to svojedobno bivša predsjednica u Sočiju. Koliko znam, predsjednik Milanović nije Putina pozivao u goste. Kakve to veze ima, reći će netko, sklon premijeru Plenkoviću. Ima to puno veze i obveze, politike i politiziranja. Politiziranja je previše oko toga tko je za što i za koga nadležan, posebice kad je vojska u pitanju.
Oko vojske se malo previše zaigrao i uz put umislio ministar obrane Ivan Anušić. Taj ministar misli da je Bog i batina, kad je vojska u pitanju. U kratkom roku je postao, barem on misli tako, alfa i omega, što se vojske tiče. Obvezni vojni rok i naoružavanje su mu prioriteti. Jesmo li mi kao društvo i država spremni za to. To zahtijeva dobru organizaciju i golem novac. Koga briga? Mi ćemo postati respektabilna vojna sila? Zar nema drugih prioriteta? Svakim danom se sve lošije živi, posebice umirovljenici. Zdravstvo je na koljenima. Poljoprivreda na izdisaju. Turizam ne može to sve spasiti. Uvode se novi porezi i prirezi.
Predsjednik države i premijer ne razgovaraju. Prepucavaju se svime i svačime, prebrojavaju tko se više puta vozio avionom, helikopterom, vojnim brodom, gliserom… Tko je besplatno ljetovao? Tko se družio s Viktorom Orbánom? Tko je kuhao filane paprike? Tko je jeo škampe, prstace, janjetinu…
Građanima su dojadile te njihove neprekidne svađe. Nikoga to više ne zanima. Većina navija za predsjednika države, jer im je on nekako bliži i pristupačniji. Vjeruju mu. Istina, neke njegove izjave su neprimjerene. Takav je kakav je. Nitko mu ne može reći da nije domoljub. Ima najveći izborni legitimitet. Biralo ga je izravno preko milijun ljudi. To nešto govori o njemu, ali i o nama. Uvrijeđeni smo kad netko poput ministra Grlić-Radmana vrijeđa našeg predsjednika na osobnoj razini. Po nekim znalcima ta osoba je najgori ministar vanjskih poslova u našoj slobodnoj, demokratskoj, neovisnoj i modernoj državi.
