Mišljenja UN-ovih stručnjaka za ljudska prava nisu ni obvezujuća ni mjerodavna i očekuje se da će izazvati kontroverze u Općoj skupštini
Vlade moraju dekriminalizirati upotrebu droga, prostituciju, pobačaj i neotkrivanje HIV-a seksualnim partnerima, navodi se u izvješću UN-a o ljudskom pravu na zdravlje. Ali kada je riječ o alkoholu, duhanu i nezdravoj hrani, vlade moraju usvojiti stroge propise.
Tvrdnje je iznijela dr. Tlaleng Mofokeng (na slici), izvjestiteljica UN-a za pravo na zdravlje, u svom posljednjem izvješću o “pristupu smanjenju štete temeljenom na ljudskim pravima”. Južnoafrička liječnica za pobačaj i zagovornica prostitucije koja vodi talk show o seksualnoj terapiji, predstavila je svoje izvješće Općoj skupštini ovog tjedna.
“Šteta se može pojaviti na brojne načine. Ponekad to proizlazi iz određenih ponašanja ili supstanci, ponekad ne proizlazi iz samih ponašanja ili supstanci, već iz načina na koji ih države rješavaju (ili ne)”, tvrdi Mofokeng.
Tlaleng Mofokeng podržava kriminal
Mofokeng tvrdi da pobačaj, prostitucija i neotkrivanje HIV statusa seksualnim partnerima ne mogu predstavljati “stvarnu ili potencijalnu štetu” i da su zakoni koji kriminaliziraju takvo ponašanje dio nasljeđa “štetnih normi i politika” koje širi kolonijalizam. To nasljeđe, kaže ona, još uvijek je na djelu u “globalnoj dominaciji korporacija, uglavnom sa sjedištem na globalnom sjeveru, dok djeluju na globalnom jugu” koje proizvode i prodaju alkohol, duhan, nezdravu hranu i štete okolišu.
Mofokeng se prije svega zalaže protiv kriminalizacije. “Zakon i politika sami po sebi mogu postati kanal za štetu, bilo da je poboljšaju ili generiraju”, tvrdi ona. “Pravni okvir koji se previše oslanja na kazneno pravo potaknuo je stigmatizaciju i marginalizaciju pojedinaca koji se bave seksualnim radom i u kontekstu pobačaja i istospolnih odnosa, kao i u slučajevima prijenosa HIV-a, izloženosti i neotkrivanja.” Kazneni zakoni, posebno, imaju “duboko negativan utjecaj na manjine, žene i djevojčice, LGBTIQA+ osobe, seksualne radnice, migrante i osobe koje žive s HIV/AIDS-om, među ostalim skupinama stanovništva”, navodi se u njezinom izvješću.
Vlade imaju obvezu ublažiti štetu kao dio “pristupa ljudskim pravima”, uključujući dekriminalizaciju ponašanja poput upotrebe droga, prostitucije, pobačaja. Ona tvrdi da u slučaju prostitucije vlade također moraju razmotriti “smanjenje policijskog nadzora” kako bi se poštovala prava prostitutki da slobodno obavljaju svoj posao bez uplitanja vlade.
Što se tiče ograničenja pobačaja i zakona protiv prostitucije, Mofokeng kaže da oni predstavljaju “ozbiljan i neopravdan oblik državne kontrole, stvarajući stigmu i diskriminaciju te predstavljajući kršenje ljudskih prava”.
Mofokeng također tvrdi da “kazneni zakoni specifični za HIV, koji kriminaliziraju izloženost, prijenos i neotkrivanje HIV-a, krše pravo na zdravlje i srodna prava, uključujući pravo na privatnost. Posebno u nedostatku činjeničnog prijenosa, šteta od neotkrivanja i izlaganja HIV-u ne opravdava kriminalizaciju.”
Mišljenja UN-ovih stručnjaka za ljudska prava poput Mofokenga nisu ni obvezujuća ni mjerodavna i očekuje se da će izazvati kontroverze u Općoj skupštini. Izvješće je jedno od više od trideset izvješća koje su pripremili stručnjaci UN-a za ljudska prava i predstavili Općoj skupštini ove jeseni. Izvješća se pripremaju i pregledavaju svake godine u trećem odboru globalnog tijela.
Mišljenja izražena o prostituciji u suprotnosti su s mišljenjima drugih stručnjaka UN-a. Posebna izvjestiteljica UN-a za nasilje nad ženama nedavno je izrazila mišljenje da je prostitucija sama po sebi izrabljivačka i oblik nasilja nad ženama.
