Žene su tri do četiri puta više zlostavljane od djece od strane svećenika
Zbog sve većeg broja prijavljenih slučajeva pedofilije i seksualnog zlostavljanja unutar vjerskih zajednica pravoslavne orijentacije, GLOBAL JUSTICE PROJECT ima za cilj pružiti pomoć žrtvama ovih strašnih djela. Kroz ovu inicijativu nastojimo pružiti podršku i zaštitu onima koji su pretrpjeli traumu, kao i doprinijeti jačanju mehanizama prevencije i odgovornosti unutar vjerskih institucija. Naša misija je stvoriti sigurniji prostor za sve, poštujući ljudska prava i boreći se za pravdu. Prenosim dio pisma podrške.
Jovanović već godinama pokušava svojim pisanjem, svojim predavanjima, svojom istinom da dokaže, osudi i pokaže zlo koje se krije u najvišim crkvenim redovima Srpske pravoslavne crkve…” Nažalost, realnost Pravoslavne Crkve u Srbiji je takva – pedofilija, seksualno iskorištavanje i ucjenjivanje podređenih. Kao duhovnik spomenute crkve naslijedio sam pobožnost od svojih roditelja, moja pokojna majka je bila pravi „pustinjak“, dok mi je otac pravoslavni svećenik. Kasnije, kao svećenik Srpske pravoslavne crkve, to nastavljam činiti i trudim se biti uzoran u vjeri i misionarenju.
Ali počinju mi padati neke nelogičnosti!? Bila su u suprotnosti s onim što su me učili otac i majka, kao i s predavanjima koja sam slušao na teološkoj školi. pedofilija! Postajalo mi je sve jasnije da se u Srpskoj pravoslavnoj crkvi ne može “napredovati u karijeri” ako se ne podnese određena “žrtva”.
Moji školski drugovi, shvatio sam tada, koji su u sjemeništu bili bliži pojedinim profesorima/redovnicima, kasnije, kad su ti redovnici postali biskupi, od njih su dobivali izvrsne službene položaje. No iznijeti su mi i drugi mogući prijedlozi: pojedini kolege slali su svoju djecu/sinove tim biskupima/pedofilima kako bi dobili što bolji službeni položaj. Odlučio sam braniti svoja tada dva malodobna sina po cijenu svećeničke službe koju sam od djetinjstva neizmjerno volio.
Slučaj Andreja Kurajeva
Čak sam počeo proučavati taj fenomen u pravoslavnoj crkvi, pa sam stekao prijatelje u Ruskoj pravoslavnoj crkvi. Naime, Ruska pravoslavna crkva i Srpska pravoslavna crkva djeluju kao dva krila iste crkvene organizacije – kao jedno tijelo. Tada su mi neki ljudi ukazali na ime elokventne osobe iz klera Ruske Crkve: ruskog pravoslavnog đakona i profesora — Andreja Kurajeva (na slici). Borio se u toj crkvi protiv tamošnjeg gay/pedofilskog lobija. Ispada da u Ruskoj pravoslavnoj crkvi ima mnogo više episkopa pedofila nego u Srpskoj pravoslavnoj crkvi (što je i razumljivo jer je i ona mnogo veća od ove – Ruska crkva je najveća pravoslavna crkva na svijetu). Nažalost, zbog višegodišnjeg ukazivanja na ove anomalije u Ruskoj pravoslavnoj crkvi, profesor i đakon Andrej Kurajev je isključen iz nje i protjeran iz Rusije.
Dakle, umjesto da prihvati dobronamjernu kritiku i uzme je u obzir, Pravoslavna crkva isključuje i anatemizira kritičare. Suština je da on ne želi poboljšati to pitanje, što znači da će nastaviti s pedofilijom i seksualnim zlostavljanjem unutar svoje vjerske organizacije.Istražujući dalje gdje je sve počelo, naišao sam na rusku sektu iz XVII. stoljeća pod nazivom Khlysty, koja je prakticirala seksualni kult u svojim ritualima: “Radzinski tvrdi da bi Khlysty u ovom trenutku sudjelovali u ‘grupnom grijehu’ – bezobzirnim seksualnim orgijama, koje vjerovali su da će ih očistiti od tjelesnih požuda. Slično, C. L. Sulzberger, u svojoj knjizi ‘Pad orlova’, piše da je Hlistyjeva ‘najvažnija ideja bila da se spasenje može postići samo potpunim pokajanjem i da je to postalo daleko dostižno za onoga tko je stvarno prekršio. ‘Grijeh za oproštenje’ možda je uzrok ovoj pojavi koju treba tražiti u pravoslavnim crkvama (prije svega srpskoj i ruskoj) danas. Jer, po njihovom uvjerenju, to nije grijeh, kako je Krist učio u Evanđelju, već ih ovakav obred vodi “na pročišćenje”. I oni u to stvarno vjeruju, ne možeš ih ni sankcionirati (mislim na pravnu državu Srbiju) niti im to pripisati kao neki “greh” jer oni to smatraju ispravnim.
Uostalom, predsjednik Republike Srbije dodjeljuje i prima nagradu od biskupa optuženog za pedofiliju. Zato nisam želio ni trenutka ostati u ovoj zajednici, niti držati svoju djecu u blizini vladike pedofila Srpske pravoslavne crkve, napustio sam ovu “vjersku” organizaciju. Od tada živim mirnije i mirnije savjesti. S vremena na vrijeme rastuže me vijesti poput ubojstva u samostanu Srpske pravoslavne crkve teologa Milića Blažanovića.
Dok ova sektaška ekipa SPC-a vjeruje da SPC vodi pravim putem i da je trenutno nezamjenjiva, sve i kad bi se sam Hristos pojavio na zemlji, ne će ih moći smijeniti s njihovih visokih “duhovnih” pozicija!
Pravoslavni sveštenik otac Slaviša Lekić
Hermina Nedelescu, dr.
Odsjek za neuronauku
Istraživački institut Scripps
“Suočavanje sa zlostavljanjem od strane svećenika u Istočnoj pravoslavnoj crkvi korištenjem praktičnih savjeta Maksima Ispovjednika kao alata za iscjeljenje” Istraživački institut Scripps
Žene najugroženije
Zlostavljanje i neprimjereno ponašanje svećenika bogohulno je, duboko pogrješno i izuzetno štetno ne samo za žrtve, nego i za cijele zajednice i biskupije. Zlostavljanje od strane svećenika događa se u pravoslavnoj crkvi i nije rijetka pojava. Prema nekim izvješćima, 20 % pastora (od svih kršćanskih skupina) zlorabili su svoju moć i položaj kako bi seksualno zlostavljali ili seksualno uznemiravali žrtve u svojim zajednicama. Procjenjuje se da su 90-95 % žrtava seksualnog zlostavljanja od strane svećenika odrasle žene u kongregaciji, iako većina medijskih priča izvještava o djeci žrtvama zlostavljanja od strane svećenika. Žene su tri do četiri puta više zlostavljane od djece od strane svećenika, što ih čini “tihom” većinom koja postaje žrtvom pastora zlostavljača. Predlažem da se ovaj problem riješi procesom koji se sastoji od više koraka koji uključuje govorenje istine, imenovanje štete, prihvaćanje patnje i oslanjanje na Maximusove (Ispovjednikove) praktične savjete i pedagoške metode.
