Mi nikada ne ćemo biti voće za berbu smrti dozrelo
Pretežak je ovaj život za nas,
koji se istapamo u snima,
stremeći idealima,
što ih Zemlja ova teška,
živjeti ne može.
Čak ni sanjati više.
Mi nikada ne ćemo biti voće,
za berbu smrti dozrelo.
Već vječno cvjetovi,
što se jutrom otvaraju,
a s večeri,
među zvijezde sele.
I kome svoje,
da pjevamo pjesme,
osim slavuju i ševi,
koji su nam srodstvo najbliže?
