Ovo što traži Musk u SAD-u, da svaki birokrat prikaže ono što je učinio, pametna je stvar
Parlamentarni izbori u Njemačkoj, prouzročili su novo komešanje, šuškanje, nagađanja, kalkulacije. Bivša vladajuća koalicija je pala, no sad sve ovisi o sklapanju novih koalicija. Otvoreno je više opcija. Bitno je da su glasači shvatili da su promjene nužne, i dobro su promislili kome dati glas. Ne možemo sa sigurnošću predvidjeti kojom će rutom taj brod ploviti, ali ključno je što su glavne smjernice unaprijed trasirane, na čemu su stranke – Konzervativna Unija CDU/CSU, i krajnja desnica – AfD, dobile najviše glasova. To su pitanja o emigrantima koji su postali strah i trepet njemačkih građana, sadašnjim zakonima veoma štićeni i dana im velika prednost pred njemačkim građanima. Ekonomija je također počela opasno stagnirati, izdvajanja za migrante od kojih Njemačka nema koristi, golema su. Njemačka koja je bila gigant u ekonomiji, temelj europskog gospodarstva, ne može sebi dopustiti da postane ovisna o bilo kome. Ona nužno mora razvijati ekonomiju i gospodarski rast, što joj jamči čelno mjesto u Europi. To je zraka nade, zraka zdravog razuma. Nije mi baš sjela stranka AfD, ne mogu je po nekim kriterijima povezati s desnicom. Ali svuda se svašta podmeće.
Crna lista neprijatelja
Izborni rezultati u Njemačkoj, bitno utječu na one u Bruxellesu. Vidimo, da su se uskomešali. Pred Trumpom savijaju koljena, a morat će ih savinuti i pod novim političkim strujama u Njemačkoj. Što će sad naša Šuica i njeni istomišljenici koji su planirali dovesti milijune Azijaca i Afrikanaca u EU? Što će sad oni naši buhači, koji bi svakoga primili, a hrvatski narod bi okamenili kako ne bi govorili, ni jeli ni pili. Pretrgoše se od silne brige za druge. Čime se zavaravaju? Svaki razuman političar shvaća da je njegovo uzdanje u njegovu narodu, da je narod jedino oružje koje se može djelotvorno upotrijebiti u svakoj kriznoj situaciji. A ići uz nos Trumpu, još i onim sramotnim izjavama na našim dalekovidnicama, sotonizirati ga, (nema u politici anđela ni milosrdnih) to također blamira Hrvatsku. Stara je poslovica: Koga je molit, nije ga srdit. Ako se jedan Macron toliko spustio sa svog pijedestala, i uhvatio za Trumpa kao utopljenik za slamku spasa, kud mi moramo biti najveći neprijatelji Trumpa, pojedinci ga ciljano olajavat, ne bi tako ni vraga. To određene službe moraju uočiti i stati tome na kraj. Mora se nekima zauzdati jezičine, ako ne želimo doći na crnu listu Trumpovih neprijatelja. A to nam zaista ne treba. Golem je broj naših sugrađana u SAD-u, koji dobro žive od svog rada, debelo zarađuju, oni su prijatelji američkog naroda. Tko je među njima digao glas protiv Trumpa? Što da ih istjera iz SAD-a? Nama jednostavno pamet hlapi.
Treba se naviknuti
U tijeku je važna utakmica između svjetskih sila, odlučujuća. Igraju se takve utakmice od pamtivijeka, mi koji ih gledamo i pratimo napeti smo. Tko će ostati na nogama, tko će pasti, tko će komu zabiti više golova, dosuditi crvenih kartona, isključiti više igrača iz igre? Tko će imati više ozlijeđenih? Tko će dobiti više bodova i biti na čelu ljestvice? Za koga ćemo navijati? Sve da hoćemo, ne možemo ostati neutralni. Toga više nema. Ne možeš se priklanjati jednoj pa drugoj strani, muljati. Danas smo pod svevidećim okom lasera i ostalih tehnoloških čuda. Znaju što nam je u crijevima, kako ne bi znali što nam je u glavi. Sami se u svojoj naivnosti očitujemo. Kad stanemo na žulj onom komu je u rukama igla i konac, platno i krojački alat, sami sebi štetimo. Ne slagati se s nepravdama, a ne moći ništa, strašno je, no takav je svijet. Moramo se naučiti prilagođavati situacijama koliko god bile nepovoljne. Mudri grčki filozof, Diogen rođ. 412. pr. Krista, lijepo je napisao: Da bi čovjek mogao mirno živjeti na svijetu, mora se naviknuti na dvije stvari: na loše vrijeme i ljudsku nepravdu.
Zbrka oko Ukrajine
Sad se EU otkriva, nisu oni pomagali Ukrajini iz sućuti, nemaju ljudi više srca, (rijetki), ni suosjećanja. Svi su oni dobro znali da u Ukrajini postoje 21. vrsta ruda koje su vrlo rijetke, a bez njih se ne može razvijati napredna tehnologija. Tu su i drugi važni resursi i prednosti Ukrajine, što je Putinu jasno odavna, i on je poželio doći do toga. No i drugi su pohlepni, kud bi mu to prepustili? Zato se u Ukrajinu novac sipao šakom i kapom, a to je novac poreznih obveznika iz cijele EU. Iz Ukrajine je iselilo desetine milijuna ugroženih, stotine tisuća mrtvih trune po ratištima, gradovi i sela su ruševine koje podsjećaju na pakao. Ginu oni koji su u naponu fizičke snage, na kojima bi trebala počivati budućnost. Na što je spala jedna tako lijepa i nadarena nacija? Na frustrirane, isprepadane, ranjene, ožalošćene, osiromašene, ponižene i poražene? Najava da će se sporazum između Ukrajine i SAD-a potpisati u petak, utješna je. Kad bi to bilo učinjeno i da rat time bude okončan, pa onda neka se dogovara u miru, bio bi to donekle ljudski čin, bar malo utješan. Koliko je pravedan, i koliko će biti koristan Ukrajini, o tome ne treba govoriti. Znamo da su takvi paktovi uvijek na štetu nemoćnih, pa ni ovaj ako se potpiše neće biti iznimka. Loše vrijeme prihvaćamo, ne možemo na to utjecati, a nametnutu nepravdu po sili jačega moramo prihvatiti.
Birokrati
Nepravde ne bi bilo ni upola da smo dosljedni u svom vladanju. Tko da razumije i suzbije požare koji svakodnevno izbijaju u Hrvatskoj, odnosno su podmetnuti. Podmeću ih opaki ljudi, ili oni koji imaju nepodmirene račune s nekim kriminalcem, ili oni koji nas žele zastrašiti, učiniti nam veliku štetu. Tko su oni imenom i prezimenom, ne otkriva se. Tko ih sankcionira i na koji način, ne otkriva se. Sve se skrije u ladice po raznim uredima. Naša birokracija i administracija su nešto što smo manje-više svi iskusili. Ovo što traži Musk u SAD-u, da svaki birokrat prikaže ono što je učinio, pametna je stvar. Kad bi u nas naši birokrati prikazivali rezultati svojega rada, bilo bi to poražavajuće. Najprije, to je često vrlo lijeni soj ljudi. Sjediti, i po mogućnosti ne raditi, a mnogi se daju potkupiti. Veliki broj predmeta ni podataka koji su nužni da se otkriju, ne podastiru se onima na višim instancijama, tko da ni ne znaju za njih. Jednom mi je netko rekao kako su silne nepravde koga se protežira, koga se nagrađuje. Pitala sam kako je to moguće u tolikoj mjeri? A onda mi je netko pametan objasnio da je to zbog onih u uredima, koji su dobivene prijedloge ipak pogledali. Za svoje kumove, rođake, kompiće i simpatije, zauzeli se. Njih stavili pred one koji stavljaju potpise i udaraju pečate, ostalo leži u ladicama.
Sve više ugroženih
U nas se političke elite olako igraju izrazima ne znajući što svojim govorom uzrokuju. Sad je svakodnevno u upotrebi floskula, – „ugrožene populacije“. Misli se na one s vrlo malim primanjima, posebno umirovljenike. Navode kako se oni silno zalažu pomoći tim ljudima. Tko ih je strovalio u nevolju? U nas je 70 % umirovljenika u nevoljama. Među onih 30 % koji imaju solidne mirovine spadaju ljudi koji su svoje mirovine zaradili teškim radom na stranim bauštelama. Zatim oni koji su dobili visoke mirovine jer su bili na visokim pozicijama. Ostali koji su pošteno zaradili mirovine, sad su „ugrožena kategorija“. To je bolno slušati, ponižavajuće i necivilizirano, okrutno i zlonamjerno. Tako se ponižava ljude, vrijeđa, baca pod noge. Dat će im se mrvice od onoga što im pripada, i stalno ih tabati toljagama kako su društvu teret, „ugrožena populacija“. Treba ih odgurnuti u stranu. Eutanazirati. Svoje su odradili, što prije umru, bolje za državu. To je zločin.
Skupa država
Puno toga je u nas nakaradno. Nekidan je rečeno da je u Hrvatskoj otvoreno nekoliko tisuća agencija za uvoz stranih radnika u Hrvatsku, a ima ilegalaca koji se tom prljavom rabotom bave vrlo dugo. To je robovlasnički sustav. To nije dogovoreno s državom, to je naslijepo. Na tome se jako puno zarađuje. Koliko je u nas poslova van zakona kojima nitko ne staje na put? Uvoz radnika sličan je nekadašnjem dovozu robova na tržnice, pa tko što uzme, što komu odgovara. Po onom što smo dosad vidjeli, ima i kvalitetnih ljudi, donekle se adaptiraju, ali ima više onih koji se nikada neće adaptirati. Pruža im se svakovrsna pomoć u vidu raznih radionica za adaptaciju, no svaki je narod nakalupljen na određeni kalup, ne možeš ga staviti u svoj kalup. Oni opet padaju na račun države, što guta golem dio novca. A da se htjelo, moglo se naše iseljenike useliti u Hrvatsku. Nije se htjelo. Sad trpi tuđina, smiješi mu se, ne daj Bože da počnu činiti zlodjela kao po Njemačkoj, Francuskoj, Belgiji…, ma nismo daleko od toga.
Svijetli športaši
Naš Luka Modrić, nogometni je as broj 1. u svijetu. Naša Zrinka Ljutić sja nam poput sunca. Oni dosežu vrhove u ovom svijetu. Oni su istinski prvaci, heroji. Oni su oni koji svojim talentom, upornim radom i žrtvom, postižu vrhunske rezultate. Naši geni, naša krv, naša djeca i unučad. Oni nam udahnjuju nadu. Podižu rejting u svijetu. Nema ni zabačenog plemena u Africi gdje djeca ne znaju za Luku Modrića. Naši mladići i djevojke, naša djeca moraju imati dobre uvjete za razvoj, mir, sigurnost, skrb, poticaje, edukaciju. Naše su ruže najmirisnije i cvijeće po našim poljima, brdima i ravnicama. Mi imamo kulturnu baštinu koja može parirati najelitnijim narodima. Mi imamo dušu, patničku i ratničku, nježnu i odvažnu, zaslužujemo da opstanemo na svom kamenu, na svojoj ravnici, na svom moru. Iza nas su vjekovi, tisućljeća, korijen nam je snažan, treba ga čuvati. Pa molim lijepo, političari, posvete pažnju svom hrvatskom puku.
