Treći svjetski rat stvarna je opasnost s obzirom na incidente u kibernetičkom prostoru i hibridne napade

Slagali se s Muskom ili ne, treba reći da su borbeni zrakoplovi potpuno zastarjeli, a budućnost pripada bespilotnim letjelicama

 

Michael Schöllhorn, izvršni direktor Airbus Defence and Space, o europskim pogrješkama, sabotažama, fatalnoj softverskoj tajni američkih zrakoplova, nuklearnom oružju u svemiru… Od 2021. godine 60-godišnjak je zadužen za Airbus Defence and Space, obrambeno i svemirsko poslovanje Airbus Grupe s više od 30.000 zaposlenika. Bivši je časnik Bundeswehra i pilot helikoptera.

• Gospodine Schöllhorn, što vam spontano pada na pamet kada pomislite na Donalda Trumpa?

– Poremećaj. Dakle, prvo zahtijevajte nemoguće, razbijte sve, a zatim iz toga izvucite nešto dobro. Ali također mi pada na pamet da je mnogo bliži Rusiji nego što smo možda vjerovali. To me zabrinjava utoliko što Rusija slijedi imperijalnu i agresivnu strategiju.

• Ali zapravo biste trebali biti Trumpov najveći obožavatelj.

– Ne, nisam. Međutim, vjerujem da je u nekim točkama u pravu. Trump samo drastičnije izražava ono što nam Amerikanci govore već dugi niz godina: naime, da je Europa predugo uživala u “mirovnoj dividendi” i da je učinila i čini premalo za vlastitu obranu.

• Zato je on najbolji voditelj prodaje kojeg možete poželjeti. Da je do njega, Europljani bi trebali povećati svoju potrošnju na oružje do 5 posto bruto domaćeg proizvoda. Jesu li sada svi svjesni ozbiljnosti situacije?

– Možda ne svi, ali većina ih je sada vrlo svjesna ozbiljnosti situacije. Usput, nemamo problem spoznaje, već problem djelovanja.

• Do sada pritisak patnje jednostavno nije bio dovoljno velik. Već 30 godina mirovna dividenda se troši na štetu SAD-a. Koliko košta da se Europa ponovno pripremi za rat?

– Mislim da će broj biti izveden kada se definiraju novi zahtjevi NATO-a na ljeto. Iznos o kojem ćemo zatim govoriti također će biti inspiriran lekcijama koje smo naučili iz rata u Ukrajini. U svakom slučaju, govorimo o vrlo visokom troznamenkastom iznosu od milijarde.

• Ali većina zemalja si to više ne može priuštiti. Mnoge zemlje već posluju na rubu svoje kreditne sposobnosti. Hoće li novac biti najveća prepreka?

– Vjerojatno će doći do neke vrste omekšavanja dužničke kočnice, posvećene ulaganjima u obranu. Da budem iskren, mislim da je to točno.

Veći izdaci za obranu jačaju vlastitu ekonomiju, inovativnu snagu i konkurentnost

• To morate reći kao izvršni direktor tvrtke za oružje.

– Naravno, ali mislim da je to ispravno čak i kao građanin, jer ne znam odakle bi povećanje trebalo doći u skladu s kriterijima štednje. U ovom trenutku, volja za velikim rezovima u socijalnoj državi još uvijek je prilično ograničena. U konačnici, veći izdaci za obranu jačaju vlastitu ekonomiju, inovativnu snagu i konkurentnost. Zemlje poput Izraela i SAD-a impresivno pokazuju kako to funkcionira. Inače, dvije studije EY-Deke i Instituta za svjetsku ekonomiju u Kielu, koje su objavljene upravo na Sigurnosnoj konferenciji u Münchenu, podupiru ove tvrdnje. Prema Kielskom izvješću, BDP u cijeloj Europi povećat će se za 0,9 do 1,5 posto uz povećanje potrošnje na obranu od 2 do 3,5 posto BDP-a. A autor Ethan Ilzetzki to opisuje kao konzervativnu pretpostavku.

• Je li novac sam po sebi dovoljan?

– Ne, stanovništvo se mora povesti sa sobom. Baš kao i Finska. Finci kažu da je obrana zadatak društva u cjelini. Ovdje se radi o mnogo više od samo nekoliko dodatnih sustava naoružanja. I ja to vidim na isti način. Svi mi – politika, znanost i biznis – imamo zadatak stvoriti tu transparentnost za stanovništvo. Tako da svi razumiju što je na kocki i što je hitno.

• Osjećate li već prekretnicu u knjigama narudžbi? Ili američka vlada vrši pritisak na Europljane da kupuju više američkih proizvoda?

– Mogu odgovoriti potvrdno na oba. Prošle godine imali smo rekordan priljev narudžbi u obrambenom poslovanju. Ali, naravno, također vidimo da politički pritisak Amerikanaca postaje ogroman da se ovo povećanje izdataka za obranu u Europi uloži u svoje sustave što je više moguće.

• Dakle, je li američki potpredsjednik J. D. Vance imao izvršne direktore američkih tvrtki za proizvodnju oružja dok je bio na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji?

– Oni to ne čine tako očitim. Ali ti će se bilateralni pregovori održati. Već se čuju prvi glasovi iz Bruxellesa koji žele kupiti više ukapljenog plina i više američkog oružja kako bi se suprotstavili raspravi o trgovinskom deficitu u carinskom ratu sa SAD-om. Mislim da je to strateški potpuno pogrješan put.

• Zato što se Europa ucjenjuje?

– Točno. Mislim da u Europi raste spoznaja da prevelika ovisnost o SAD-u možda nije dobra ideja, na primjer u pozadini onoga što Danci vjerojatno trenutno misle. Ako Amerikanci ne žele da Danci brane Grenland svojim zrakoplovima F-35, onda tamo ne će letjeti.

• Hoće li Amerikanci blokirati njihov softver?

– Da. Za određene misije potrebni su softverski tokeni koje Amerikanci moraju izdati. Bez njih ništa ne funkcionira. Stoga mi je jasno da ako Europa i dalje želi sama odlučivati o svojoj sudbini u budućnosti, moramo imati snažnu njemačku i europsku obrambenu industriju. A u prošlosti nismo uvijek radili ono što je trebalo učiniti…

• …kao što je proizvodnja vašeg transportnog zrakoplova A400-M, koji će možda morati biti obustavljen za nekoliko godina.

– To je potpuno apsurdno. Uostalom, strateški zračni prijevoz smatra se jednom od ključnih europskih industrijskih kompetencija. Ali neki kupci razmišljaju o smanjenju svojih izvornih količina narudžbi iz proračunskih razloga. To bi moglo ugroziti daljnje postojanje proizvodnje za nekoliko godina. U trenutnoj sigurnosnoj situaciji, međutim, bilo bi nemarno prekinuti jedini zapadni strateški program zračnog prometa koji je još uvijek u proizvodnji.

• Godinama je projekt bio zasjenjen bankrotima, lošom srećom i nezgodama. Možda je kupcima jednostavno dosta vašeg lošeg upravljanja.

– Vrlo sam svjestan da kupci na početku nisu bili baš zadovoljni problemima s A400 M. Od tada se, međutim, mnogo toga dogodilo. Učinili smo mnogo na poboljšanju A400 M i zrakoplov je sada nezamjenjiv izvođač za naše oružane snage. Zadovoljstvo naših kupaca sada je vrlo visoko jer se zrakoplov dokazao u mnogim misijama.

• “Ne baš sretan” je pretjerano podcjenjivanje.

– Mnogo toga je sigurno pošlo po zlu na početku, a trebalo nam je predugo da to isporučimo. Ali još jednom, kupci su sada iznimno zadovoljni jer parametri performansi A400 M omogućuju stvari u vojnom zračnom prijevozu koje su prije bile nezamislive.

Njemačka i europska industrija oružja moraju biti ojačane iz razloga suvereniteta

• Njemačka je također jedan od dugogodišnjih kupaca. Jeste li ikada predložili sljedećem kancelaru Friedrichu Merzu da naruči još?

– Razgovarali smo o obrani i prostoru u raznim razgovorima. Friedrich Merz ostavlja na mene uvjeren i odlučan dojam da Njemačka ovdje mora učiniti mnogo više. Sljedeća savezna vlada također mora pristupiti prekretnici holistički. Drugim riječima, proračun se mora povećati na tada važeću ciljnu vrijednost, a posebnim sredstvima ne smije se stalno stjecati dojam da je to samo prijelazno pitanje. I očekujem da će njemačka i europska industrija oružja biti ojačane iz razloga suvereniteta.

• I pozivate li također političare da dodatno opuste propise o izvozu oružja kako bi postigli veće brojke proizvodnje?

– Industrija ne definira u koje zemlje možete izvoziti, a u koje ne. To je zadatak savezne vlade. Međutim, očekujemo da će se provoditi jasna i pouzdana politika. Usput, to nije samo stav lokalne industrije, već i naših europskih partnera.

• Jesu li ljudska prava danas važna?

– Upravo suprotno! Ali ljudska prava također mogu biti zaštićena ako omogućite pravim državama da se brane. U slučaju drugih država s određenim deficitima, mislim da bi bilo dobro ostati u kontaktu i ne prepuštati ih onima kojima u biti nije stalo do ljudskih prava. Drugim riječima, izvoz moramo vidjeti i kao važan element vanjske politike.

• Sada zataškavate realpolitiku. Sa zemljama poput Saudijske Arabije zatvaraju oči jer je to neophodno za poslovanje i geopolitiku.

– Dakle, ne znam igra li poslovni aspekt posebnu ulogu u njemačkoj politici. Ali pitanja “interesa i strateškog utjecaja u važnim regijama svijeta” zapravo se moraju ozbiljnije shvatiti u Njemačkoj.

• S FCAS-ovim zračnim borbenim sustavom u pripremi imate još jedan veliki projekt za koji vam je potrebno što više kupaca, uključujući i inozemstvo. Istodobno, ti europski zajednički projekti neprestano se tresu zbog nacionalnog egoizma. A da stvar bude gora, postoji još jedan program borbenih zrakoplova koji Britanci, Talijani i Japanci zovu GCAP. Ne može biti puno neučinkovitije od toga. Europljani se vole pucati u nogu, za to im ne treba neprijatelj, zar ne?

– Tako bi se to moglo reći (smijeh). Ali šalu na stranu, Europa nikada nije trebala lansirati dva takva borbena zrakoplova. To je proizašlo iz čisto političke konstelacije oko Brexita. Bilo bi ih vrlo teško ponovno spojiti.

• Prijedlog je na stolu.

– Na kraju, ovo je politička odluka. Industrijski, naravno, to bi imalo smisla.

Industrija se općenito mora prilagoditi, postati brža

• Industrija rado prebacuje odgovornost na političare. Kaja Kallas, potpredsjednica Europske komisije, s druge strane, oštro kritizira vas i vaše kolege. Industrija presporo razvija sustave. Je li u pravu?

– Prigovor! Ne mislim da industrija uvijek prebacuje odgovornost na političare. No, bila je to čisto politička odluka, na primjer, da se FCAS ne uspostavi s nacijama, odnosno Velikom Britanijom i Italijom, koje su tijekom desetljeća stvorile najuspješniju europsku suradnju u području naoružanja u sektoru vojnog zrakoplovstva s Eurofighterom. Borili smo se za to, ali je odlučeno protiv nas. I naravno, i mi u industriji smo s vremena na vrijeme dio problema. Tvrtke poput Airbusa i Dassaulta, koje se natječu godinama, ponekad još uvijek imaju poteškoća u međusobnom otvaranju knjiga i bliskoj suradnji. Suradnja mora rasti, a za to je potrebno vrijeme. No, industrija se općenito mora prilagoditi, postati brža i zajedno s kupcima izaći iz začaranog kruga skupih luksuznih rješenja.

• Sada se svi zaklinju da će poboljšati i propagirati europsku industriju oružja. Treba li to shvatiti ozbiljno ili je to prazno obećanje?

– To se zahtijevalo i u prošlosti. Do sada su to bile prazne riječi. Umjesto toga, postajali su sve više i više nacionalni. Zemlje su čak počele graditi nacionalne prvake. Još ne vidim da su se vjerodostojno izvukli iz toga. Nacionalni unilateralizam ne čini Europu onoliko snažnom koliko bi mogla biti, a to zauzvrat slabi našu poziciju u odnosu na SAD.

Rusi vrše sabotaže i po Njemačkoj

• Iako situacija s prijetnjama nikada nije bila tako ozbiljna. Moskva vodi hibridni rat, osumnjičena je za letenje bespilotnim letjelicama u Njemačkoj, rezanje kabelskih snopova u mornarici… Koliko ste sabotaže već otkrili u svojoj proizvodnji?

– O tomu ne ćemo javno davati nikakve informacije.

• Dakle, u Airbusu je već bilo sabotaže.

– Opet, to ne komentiramo. Ali shvaćamo da nas špijuniraju. Mi smo predmet interesa, vjerojatno od strane državnih aktera.

• I kako ste to primijetili?

– Nedavno je nekoliko dronova lebdjelo iznad jedne od naših lokacija i nije ih se moglo prisiliti na slijetanje policijskim sredstvima.

• Sumnja je da je Rusija zainteresirana za vas. Eurofighter je na policijskoj dužnosti u baltičkim državama na granici. Kako doživljavate tehnološku razinu Rusa u usporedbi sa Zapadom?

– Eurofighter je vrlo dobar zrakoplov 4.5. generacije. Rusi sada posjeduju zrakoplov SU-57, koji se približava petoj generaciji. Još ne u velikom broju, ali Rusi imaju moderan zrakoplov koji se definitivno može natjecati sa zapadnim proizvodima.

UI ili čovjek. Još smo u prednosti

• Međutim, prema Elonu Musku, ovo je rasprava od jučer. Borbeni zrakoplovi su potpuno zastarjeli, a budućnost pripada bespilotnim letjelicama. Proizvodi li Airbus Defence trenutno klasične automobile?

– Nikako, i poričem da je Elon Musk sto posto u pravu. Da, u budućnosti će biti znatno više bespilotnih sustava. Ali ako pogledate Izraelce, na primjer, oni su prošli kroz rusku obranu u zraku u Iranu s borbenim zrakoplovima.

• Kada će AI dron pobijediti pilota borbenog zrakoplova?

– Ako poduzmete pojedinačne manevre za koje trenirate posebnu umjetnu inteligenciju (UI), onda to već danas može postići. Ali ne znate uvijek točno kakva će situacija nastati u sukobu. Proći će još nekoliko godina prije nego što se ovaj element iznenađenja pokrije. A tu je i pitanje “lanca ubijanja”, kojim će se barem Europljani baviti. Ljudi žele zadržati ljude kao kritičnu kontrolu i donositelje odluka pod svaku cijenu – i to je dobra stvar.

• U krajnjem slučaju.

– Da.

• Na kraju, odluka o životu i smrti ostaje jedini zadatak za ljude?

– Morate razmišljati o ratu kao o vrlo dinamičnoj, ponekad vrlo nejasnoj situaciji u kojoj nemam nikakve precizne informacije. A ako imam netočne informacije, onda ne znam uvijek što sustav umjetne inteligencije pljuje za mene. U tom pogledu, još uvijek postoji snažno opravdanje za ljude na mnogim mjestima.

• Ranije ste rekli da Elon Musk sigurno nije bio sto posto u pravu. Ali često je u pravu sa svojim tehnološkim procjenama. Njegovo satelitsko poslovanje Starlink dovodi do krvavog poremećaja u Airbusovom satelitskom poslovanju. Moraju ukinuti do 2000 radnih mjesta. Jesu li Amerikanci jednostavno bolji od vas?

– Dakle, oni sami po sebi nisu bolji. Barem smo jednaki u mnogim područjima.

• Ali njihovi sateliti su brži i učinkovitiji.

– Elon Musk usredotočio se na vrlo specifičnu vrstu satelita, u takozvanoj niskoj Zemljinoj orbiti. Zato što je tamo najbolje u mogućnosti ponuditi komercijalno korisne telekomunikacijske usluge. Airbus je to prepoznao barem rano. I izgradili smo vlastitu konstelaciju koja i danas leti. Zove se One Web. Ali Europa nije željela imati ništa s tim.

Amerikanci rade puno bolje od nas. Europe

• Politika je opet kriva za sve.

– Za razliku od Elona Muska, mi ne uživamo subvencije u dvoznamenkastim milijardama, koje mu neizravno teku putem vladinih ugovora Ministarstva obrane i NASA-e. I onda, naravno, Amerikanci rade puno bolje od nas. Mogu skalirati, imati dovoljno sredstava i jednostavno to izvesti. U Europi uvijek želimo postići dobro rješenje uz što manje ulaganja. To riskira da vas prestigne tehnička inovacija.

• To znači da ste sada tehnički već iza vala.

– Ne, ali zaostajemo u smislu čiste skalabilnosti Amerikanaca. Možemo izgraditi jednako dobre ili bolje satelite kao i pojedinačnu tehnologiju. Amerikanci jednostavno pumpaju masu u svemir. Sada su na 7000 satelita. Za njihovu konstelaciju Starlink, na kraju bi trebao biti 30.000 ili 40.000. A Europljani trenutno vode duge pregovore pod imenom Iris 2 o lansiranju 300 do 400 satelita u svemir.

• To zvuči kao jasan poraz. Sada se žele skloniti u zajedničko ulaganje s Thalesom i Leonardom. Je li ovo vaša posljednja prilika da osigurate opstanak?

– Vjerujemo da bi to mogla biti prilika za izgradnju europskog “svemirskog Airbusa”. Stvaranje europskog igrača koji će se natjecati s globalnim konkurentima već je bilo uspješno. Potreban nam je izvoz, i zato što je sama Europa premala i ne kupuje dovoljno.

Više nema potrebe za europskom telekomunikacijskom industrijom

• Svemir, naravno, ima i geopolitičku stranu. Sve je manje bijelih mrlja na karti Starlinka. Čak i na otvorenom moru, vlasnici jahti mogu gledati Netflix s njim. Rat u Ukrajini ovisi o tomu, iPhone sada radi sa Starlinkom. Na kraju prijeti globalni monopol.

– To će se zapravo dogoditi ako se Europljani ne suprotstave vrlo brzo. Inače, otvoreno rečeno, više nema potrebe za europskom telekomunikacijskom industrijom. Europa zasigurno ne može poželjeti potpunu dominaciju informacijskog suvereniteta.

• Postoji li rješenje?

– Čak i ako ne donesemo istu učinkovitost na ulice kao Amerikanci, jednostavno si to morate priuštiti.

• Kao usluga od općeg interesa, da tako kažem, neisplativa, skupa, ali egzistencijalna?

– Egzistencijalno, da. Mislim prije svega na pitanje obrane. Svemir se naoružava. Koliko god mi je žao i koliko god bih želio pomoći u pronalaženju načina da se to spriječi. Moramo se suočiti s tom stvarnošću.

Svemir će biti naoružan – u najgorem slučaju čak i nuklearni

• Bivši američki predsjednik Ronald Reagan to je već znao.

– Međutim, njegov SDI program bio je samo djelomično baziran u svemiru. Još uvijek je bilo mnogo projektila koji su dolazili sa zemlje kako bi oborili moguće interkontinentalne balističke projektile. Ono što Amerikanci sada planiraju sa Željeznom kupolom sigurno će uključivati i komponente naoružanja u svemiru. Zapravo ne znamo što Kinezi, Rusi i Sjevernokorejci rade u tom pogledu.

• Što kažu vaši kontakti iz tajne službe?

– Rekao sam da pretpostavljam da će svemir biti naoružan – u najgorem slučaju čak i nuklearni. Stoga se postavlja pitanje kako se kritična infrastruktura može zaštititi. Također su potrebne vještine da se protivnički sateliti izvuku iz orbite, zaslijepe ili poremete. Europa toga mora biti svjesna i djelovati u skladu s tim ako i dalje želimo imati ulogu.

• Je li Treći svjetski rat plod mašte protivnika ili je to stvarna opasnost?

– Bojim se da je to stvarna opasnost s obzirom na incidente u kibernetičkom prostoru i hibridne napade. Ne znate točno kada će početi svjetski rat. To je uvijek jasno samo u retrospektivi. Ne kažem da smo već u ovoj fazi, ali postoje dimenzije koje sigurno nemaju nikakve veze s mirom.

Beat Balzli, NZZ, 1. III. 2025., https://www.nzz.ch/wirtschaft/der-dritte-weltkrieg-ist-eine-reale-gefahr-ld.1872895