Nepotizam cvate. Nije ih briga kako narod živi
Politika je vrlo unosan posao. To se vidi iz materijalnog stanja i standarda političara, na svim razinama. Plaće su i podigli oko 80 posto, saborski zastupnici, državni službenici, načelnici, gradonačelnici, u prosjeku primaju 2-3 učiteljske plaće. Što je praviše, previše je. Nije ničudo da prosvjetari spremaju štrajk. Njihov rad je obezvrijeđen. Oni su poniženi. Osim toga, država pokazuje koji su joj prioriteti. Važnije je baviti se papirima, nego djecom. To je jedan od razloga zašto se mladi obrazovani ljudi iseljavaju.
Lokalni šerifi
Lokalni šerifi se razpomamili. Uz velike plaće, imaju određene benefite. Jedu badava okolo. Koriste olakšice i joše se bune kad moraju platiti porez. I bez istraživanja i analize znamo da su se gotovo svi političari u ovih tridesetak godina samostalnosti, neovisnosti i „demokracije“ obogatili. Neki enormno. Ne daju se iz politike. Svoju djecu guraju u politiku. Nije rijetkost ista prezimena čuti u pojedinim resorima i na određenim funkcijama. Zapravo politikom vladaju bivši komunisti i njihova djeca. Takvih je najviše u HDZ-u. Ranih 90-ih su samo preokrenuli kaput i crvernu knjižicu zamijenili plavom. Ta plava knjižica otvarala je sva vrata i trasirali put k uspjehu. Obrazovanje je pritom igralo malu ulogu, zapravo nikakvu. Neki su svoj braniteljski status lijepo unovčili, dok većina branitelja teško živi. Bore se s raznim bolestima i inflacijom. Odlaze relativno mladi. U bijedi i siromaštvu. Država za koju su se borili ih je zaboravila. Ta država podržava i čuva razne uhljebe. Državni aparat je pregolem i preskup. Puno je tamo praznog hoda koji se plaća. Inflacija nikako da splasne. Cijene hrane lete u nebo. Mnogi si ne mogu priuštiti osnovne živežne namirnice. Kupuju ono čemu je istekao rok trajanja. „Love“ akcije po marketima. Jedu stari kruh. Meso kupuju samo za nedjelju. Neki ni tada. Premijer je odlučio dati 50 eura uskrsnice svim umirovljenicima. Što s tim? Kupiti šunku ili dva kg kave?
Mrvice ispod stola
Gradovi i općine dijele uskrsnice, prema visini mirovine. Natječu se u tomu. Jasno je i zašto. Pred nama su lokalni izbori. Svaki glas je važan i bitan. Kupuju se glasovi. Vrlo jeftino i očito. Stvaraju se kaolicije. Ideologija je maknuta u stranu. Pragmatizam je na djelu. Sve ide po sistemu. Ja tebi, ti meni. Nepotizam cvate. Političari se bogate. Rijetki su oni kojima je stalo do običnog čovjeka i njegova boljitka. Sukob interesa je za njih nepoznata kategorija. Vješto trguju i opstaju. Sela sve više odumiru. Gradovi se prazne. Uvozimo strane radnike. Bez njih se više ne može. To mijenja i sve više će mijenjati demografsku sliku nacije. Strani radnici s vremenom u Hrvatsku dovode svoje obitelji. U pojedinim gradovima nastat će geta.
Koga briga za to? Većina političara brine uglavnom o sebi i svojima. To se najbolje vidi na primjeru Domovinskog pokreta i njegova lidera Ivana Penave. U Vukovaru je potrošen. Ljudi ga više ne će. Bacio se u nacionalne vode i dogurao do druge plaće političara u državi. Samo predsjednik države ima veću plaću od Penave. To je naša neumitna i neupitna starnost. Gdje toga još ima? Fiskulturnici vladaju državom. Što oni znaju o svom poslu? Apsolutno ništa. Nema veze. Netko drugi li nitko će to odraditi. Penava je rekao da državu vode cirkusanti. Ja bih rekla akrobati, ispod kojih su zaštitne mereže. Najčvršća mreža je ona HDZ-a. Ta ne popušta. Ako slučajno i padneš, već u samom padu odskočiš i opet si u sedlu.
Neki opet konje sedlaju i zazivaju Rijeke pravde. Od svega toga ništa. Nemaju pravog lidera oko kojeg bi se okupili i trasirali put.
U nedostatku pravih lidera, poštenih, obrazovanih i dobrih ljudi na izbornim listama bit će opet mnogi mediokriteti. Određenom trgovinom i pogodovnjem se došlo do mjesta na listi. Tu su uglavnom poslušni i podobni. Takvi u saboru dižu ruke po stanačkom uputstvu i nalogu. Nema šanse da prođe nešto što nije unaprijed dogovoreno i iza čega ne stoji HDZ.
HDZ je i iza Domovinskog pokreta, stranke koja je iznjevjerila svoje birače. Za očekivati je da će za to biti kažnjeni na lokalnim izborima.
Njihov rejting, po anketama, stalno pada i ispod je statističke pogrješke.
Njima nikako nije mjesto u vlasti i vladi. Međutim, njihov saborski zastupnik Josip Dabro, 76. ruka, drži ovu vladu. Premijer si to nije smio dopustiti. Morao je nešto „iskemijati“ i potpuno se riješiti DP-a. Ta stranka je izgubila svaku vjerodostojnost. Članovi te stranke, sramote politiku i oduzimaju joj sve ono što bi politika trebala biti, pogotovo na nacionalnoj razini. To su nekompetentni pojedinci koji su se slučajno našli u vrhu politike. To su uglavnom seoski đilkoši, bećari, poupismeni intelektualci, sa sumnjivim diplomama i obični obučari (opančari), kojima braniteljski status ne može i ne smije kompenzirati sve nedostatke, potrebne u politici i radu s ljudima. Neki od njih našli su se u kriminalnim i koruptivnim vodama. Ima tu puno posla za glavnog državnog odvjetnika.
SDP traži smjenu glavnog državnog odvjetnika, što je po više osnova nemoguće. To im je uzaludan posao. Posao bi im trebao biti osigurati bolji život svakog građanina Lijepe naše. To bi zapravo trebao biti posao svakog političara. Tko to radi? Pitanje je sad.
