Predstavljen je projekt ‘Istraživanje i dokumentiranje (glazbenih) običaja Velikog tjedna u Svirčima na otoku Hvaru’
Sveučilište u Splitu u suradnji s Glazbenom mladeži Split pokrenuo je ciklus umjetničkih i kulturnih događanja vezanih uz pasionsku baštinu pod nazivom „Muka kao nadahnuće“ koji se održava od 5. do 23. travnja 2025.
„U ovogodišnjem, prvom ciklusu, priređeni su koncerti, predavanja, biblijsko-umjetničke interpretacije djela hrvatskih umjetnika, bogatstvo raznolikosti tradicija velikog tjedna. Ciklus je realiziran u suradnji s mnogim glazbenicima i znanstvenicima te ustanovama, kao što su Umjetnička akademija u Splitu, Muzej grada Splita, Muzeji Ivana Meštrovića te mnogim vjerskim zajednicama u čijim prostorima se većina programa održava“, rekao je Pero Prosenica Voditelj odsjeka za glazbenu kulturu i umjetnost Sveučilišta u Splitu.
Pasionska tradicija
U splitskoj Staroj gradskoj vijećnici u utorak, 8. travnja 2025. Predstavljen je projekt „Istraživanje i dokumentiranje (glazbenih) običaja Velikog tjedna u Svirčima na otoku Hvaru“.
Tijekom Velikoga tjedna prošle godine, od 23. do 30. ožujka 2024., studenti Glazbenog i Likovnog odjela UMAS boravili su na Hvaru u okviru projekta Istraživanje i dokumentiranje (glazbenih) običaja Velikoga tjedna u Svirčima na otoku Hvaru, koji se provodi pri Odsjeku za glazbenu pedagogiju i glazbenu kulturu UMAS, a financiran je iz sredstava Studentskoga zbora Sveučilišta u Splitu. Uranjajući u pasionsku tradiciju središnjega dijela otoka Hvara, prepoznatu i od strane UNESCO-a (procesija Za križen), studenti su se na primjeru mjesta Svirče upoznavali s procesima (glazbene) etnografije, primjenjujući suvremene metode rada na terenu poput intervjuiranja, sudioničkog promatranja te prikupljanja audio, foto i video dokumentacije.
Pregled njihovih aktivnosti na terenu i rezultata u pripremi, a ujedno i predstojećih ovogodišnjih istraživanja koji će se nastaviti u mjestima Vrbanj i Vrboska, čime se projekt dodatno širi s ciljem dubljeg razumijevanja i bilježenja bogatog pasionskog nasljeđa otoka Hvara, predstavili su voditeljica dr. sc. Maja Milošević Carić, stručni suradnik Mirko Jankov, te studenti Ana Mlačić, Matea Parat i Ivo Banović.
U sklopu Programa obilježavanja pasionske baštine 2025., Sveučilište u Splitu, a u suradnji s Glazbenom mladeži Split, priredilo je tri koncerta u tri grada kojima je obilježeno vrijeme pred Veliki tjedan. Prvi koncert se održao 10. travnja u katedrali sv. Dujma u Splitu, drugi koncert izveden je 11. travnja u samostanskoj crkvi sv. Marije u Makarskoj, dok je izvedba trećeg koncerta održana 12. travnja u Omišu (sv. Petar – Priko).
Sopranistica Antonija Teskera, Borna Barišić na orguljama i Ana Mandić na oboi, renomirane glazbenice, svaka iz svog područja djelovanja, održale su prigodne koncerte izabranih djela svjetskih i domaćih autora, skladanih za orgulje solo, orgulje i glas, orgulje i obou te za trio: orgulje, oboa i glas. Bach, Albinoni, Lešćan, Dubois, samo su neki od autora čije skladbe smo imali priliku poslušati.
Drvo života i smrti
U Meštrovićevu Kaštilcu-Crikvinama u subotu, 12. travnja 2025. održan je program pod nazivom „Drvo života i smrti”, biblijsko-umjetnička interpretacija Meštrovićeva Raspela i prizora iz Isusova života u tehnici reljefa u drvu, a program u crkvi sv. Križa u Kaštilcu održao je izv. prof. dr. sc. fra Domagoj Runje, profesor biblijskih znanosti pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu.
Bila je to prigoda za ponovno otkrivanje Meštrovićeva sakralnog kompleksa na Mejama smještenog u crkvi sv. Križa u Crikvinama-Kaštilcu. Meštrovićeve Crikvine-Kaštilac poznate su kao izložbeni prostor Muzeja Ivana Meštrovića na splitskim Mejama gdje je hrvatski kipar Ivan Meštrović u kapelici sv. Križa izložio ciklus reljefa s prizorima iz Kristova života. Središtem atrija dominira skulptura „Autor Apokalipse“, a unutar crkve smješteno je 28 drvenih reljefa nastalih između 1917. i 1950. godine te Raspeće Veliko iz 1916. godine. Na svjetskoj razini to razdoblje obuhvaća teško vrijeme dvaju velikih ratova, a bilo je to vrijeme i dramatičnih događaja u osobnom životu Ivana Meštrovića. Kao kršćanin tražio je u Evanđelju ogledalo života te su njegova djela u crkvici Svetoga Križa u Crikvinama ili Kaštilcu u Splitu svjedočanstvo njegova suživljenja s otajstvom života Isusa Krista, posebno vazmenog otajstva Kristove muke, smrti i uskrsnuća.
Fra Domagoj Runje na Papinskom Sveučilištu Antonianu 2007. godine postigao je doktorat iz teologije s biblijskim specijalizacijom, a na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu predaje od 2008. godine, gdje je danas pročelnik Katedre Svetoga pisma Staroga zavjeta. Uz različite druge programe koje vodi, aktivan je i u biblijskom i hodočasničkom pastoralu, s posebnim naglaskom na Svetu zemlju.
Izv. prof. dr. sc. Domagoj Runje s Muzejima Ivana Meštrovića surađivao je od 2017. godine kao autor Epiloga recenzenta knjige „Povijest Isusa iz Nazareta u drvu“ autorica Maje Šeparović Palada i Zorane Jurić Šabić, s kojima je nastavio suradnju na istu temu u sklopu manifestacije Dani kršćanske kulture.
Na Veliki ponedjeljak, utorak i srijedu, 14., 15. i 16. travnja 2025. u Franjevačko klerikatu o. fra Ante Antića na splitskom Trsteniku, nakon molitve Večernje iz Časoslova, ispjevan je u tri djela – svaki dan (ponedjeljak, utorak, srijeda) po jedan dio, tradicionalni Gospin plač.
Gospin plač ili „Muka Gospodina našega Isukrsta i plač Blažene Djevice Marije matere njegove“ u pjesmu je 1753. složio fra Petar Knežević, rodom iz Kapitula kraj Knina, svećenik franjevac, član Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, a Fratar Milovanov – fra Stanko Petrov, svećenik franjevac iste Provincije, preuredio 1951. godine „Gospin plač“ za pučko pjevanje.
Pjevanje ima tri dijela: Uvodno ponukovanje, Muka Gospodina našega Isusa Krista i plač blažene Djevice Marije i Posljednje ponukovanje. U uvodu poziva vjernike da s Gospom oplakuju Kristovu muku i smrt. U drugom – glavnom dijelu opjevana je Kristova muka i Gospine boli od Getsemanskoga vrta do Kristova pogreba na Kalvariji. U zaključnom dijelu pjesnik poziva vjernike da se pokaju za grijehe „uskrsnuće čekajući“.
Gospin plač, kako vjernici nazivaju Kneževićevu pjesmaricu, bio je složen od 1430 stihova, u osmeračkim kvartinama s rimovanim distisima. Fra Stanko Petrov izostavio je oko 200 stihova, preradio oko 470 stihova i cijeli tekst iz ikavice pretočio u ijekavski izgovor. Kneževićev Plač postao je jedan od načitanijih – najpjevanijih knjiga na hrvatskom jeziku.
Program obilježavanja pasionske baštine „Muka kao nadahnuće“ završava u srijedu, 23. travnja 2025. godine Poljičkom misom“ Borisa Papandopula u izvedbi Mješovitog pjevačkog zbora UMAS-a u splitskoj konkatredali sv. Petra.
Poljička pučka misa Borisa Papandopula
Poljička pučka misa Borisa Papandopula skladana je 1983. godine u čast sv. Bogdana Leopolda Mandića, na liturgijski tekst iz ordinarija mise na hrvatskom jeziku. Poljičko i pučko u samom nazivu ostvareno je u reminiscencijama na poljičku liturgijsku glazbenu baštinu i implementirano u kompleksni Papandopulov glazbeni izričaj. U radu je sažeto prikazana forma Poljičke pučke mise u odnosu na liturgijski tekst i istaknuta su važnija obilježja njezina glazbenoga jezika s naglaskom na harmoniju i oblikovanje višeglasnoga sloga. Misa ima šest stavaka: Gospodine, Slava, Vjerujem, Svet, Blagoslovljen i Jaganjče Božji.
Skladatelj je komentirajući svoje djelo izjavio: „Mislim da sam donekle pogodio ovaj ugođaj, tj. karakteristiku ovih vaših Poljica, i ako je to uspjelo, ako ste to vi primili, ako je to možda i narod primio (za narod je možda ipak malo prekomplicirano), onda sam uspio, onda sam nešto lijepoga napravio što će ostati i poslije mene i za buduća pokoljenja.
