U Sveučilišnoj galeriji u Splitu u srijedu, 16. srpnja 2025. otvorena je izložba jednog od najistaknutijih grafičara XX. stoljeća Virgilija Nevjestića naziva „Umjetnost grafike – Metamorfoza jednog sna“
Izložba obuhvaća sedamdesetak vrhunskih grafičkih ostvarenja Virgilija Nevjestića, umjetnika iznimne imaginacije i vrhunskog vizualnog izraza, nastalih između 1963. i kraja 1980-ih godina, pružajući uvid u Nevjestićev stilistički i formalni razvoj – od crno-bijelih radova inspiriranih rodnim krajem, preko nadrealističkih figurativno-asocijativnih scena, pa sve do iznimno rafiniranih grafičkih ciklusa koji prate umjetnikov prepoznatljiv izraz.
Autorica likovnog postava ujedno i kustosica izložbe je povjesničarka umjetnosti Snježana Pintarić, koja naglašava Nevjestićevu sposobnost da profinjenim vizualnim jezikom figuracije – s povremenim prodorima u apstrakciju – stvori čitave svjetove bogate simbolikom i naracijom.
Svijet snova,, podsvijesti, neizrečenih misli i osjećaja svijet je koji je Virgilije Nevjestić usrdnim žarom i iznimnom stvaralačkom energijom i umjetničkom uvjerljivosti prenosio u svoja djela, stoga nije pretjerano reći da je „Metamorfoza jednog sna“ ujedno sinonim za cjelokupan život i djelo ovog istaknutog grafičara, slikara, pjesnika, restauratora i pedagoga. Unutar velikog opusa posebno značajan doprinos hrvatskoj i francuskoj umjetnosti ostvario je u grafici, mediju koji je najviše odgovarao njegovu umjetničkom senzibilitetu i čijem je istraživanju i unapređivanju posvetio četiri desetljeća intenzivnog rada. Suvereno je vladao raznovrsnim, i tradicionalnim i suvremenim, grafičkim tehnikama, a eksperimentiranje s postupcima i materijalima omogućilo mu je ostvarivanje vizualno iznimno dojmljivih kompozicija. Pored sjajnih tehničkih postignuća, njegove radove odlikuje bogata i živa naracija u kojoj se ljudski i likovi isprepleću s elementima prirode i urbanih pejzaža u fantastičnim svjetovima nadrealističkog ugođaja. Usporedo s radom u grafici Nevjestić realizira brojne slikarske kompozicije u tehnici ulja, pastela i akvarela primjenjujući stvaralačke postupke koji odlikuju i njegov grafički opus, a to je postupak kolažiranja tj. građenja kompozicija velikih formata od nizova manjih slika složenih u pravilne organogramske rastere.
Opsežno stvaralaštvo
Nevjestićevo grafičko stvaralaštvo vrlo je opsežno i broji tisuće i tisuće grafičkih listova, desetke grafičkih mapa i bibliofilskih izdanja u kojima nas oduševljava svojom snagom imaginacije i sposobnosti pričanja priča profinjenim vizualnim jezikom figuracije s povremenim prodorima u apstrakciju. Za ovu izložbu odabrali smo sedamdesetak vrhunskih grafičkih ostvarenja nastalih u stvaralačkom razdoblju od 1963. do kraja 1980.ih, u kojima, kroz nekoliko njegovih najznačajnijih ciklusa i tematskih cjelina, pratimo Nevjestićev formalni i stilski razvoj – od crno-bijelih radova s tematikom rodnog kraja iz šezdesetih godina do nadrealističkih figurativno-asocijativnih scena tijekom 1970.ih i 1980. godina prošlog stoljeća. Ovom prigodom prezentiramo i nekoliko bibliofilskih izdanja u kojima Nevjestić pridaje posebnu pozornost svakom detalju u procesu nastanka djela – od vrste papira do vrhunske opreme, te ona predstavljaju remek-djela grafičke umjetnosti – Virgilije: Hommage á Pablo Neruda / stihovi: P. Neruda, 1973., Pierre Seghers: Virgil, 1976., Virgil: Le Cantique des cantiques, 1976., Virgil: Un peu d’amour – Malo ljubavi, 1977., Deubel: Poèmes, 1979. kao i vrlo zanimljivu mapu posvećenu basnama La Fontainea. (kustosica Snježana Pintarić)
Virgilije Nevjestić (1935., Kolo pokraj Tomislavgrada, Bosna i Hercegovina – 2009., Pariz, Francuska) bio je slikar, grafičar, pjesnik, restaurator i pedagog. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (Pedagoški odjel) diplomira 1963. godine, a nakon toga nastavlja dvogodišnje usavršavanje na Odjelu grafike kod prof. Marijana Detonija. Godine 1967. sudjeluje na V. bijenalu mladih u Parizu i odabire taj grad za mjesto u kojemu će djelovati idućih četrdeset godina. Tijekom 1968. godine započinje usavršavanje grafičkog umijeća u atelijeru Johnnyja Friedlaendera te sluša predavanja iz povijesti umjetnosti akademika Renéa Huyghea. U Grafičkom kolektivu u Beogradu održava prvu samostalnu izložbu. Upoznaje buduću suprugu Danielle Brikar. Od te godine Nevjestić redovito izlaže na godišnjim izložbama u pariškoj Nacionalnoj biblioteci. Godine 1970. izabran je u društvo „Livre Français”, nakon čega sudjeluje na skupnim izložbama recentnih francuskih grafičara. Prvi put sudjeluje na kultnom Salon de Maï, na kojem će izlagati sljedećih šest godina. Od Ministarstva kulture Francuske dobiva atelijer na Montparnasseu i kupuje tiskarsku prešu na kojoj je otisnuo većinu svojih grafika. Na izložbi originalnih grafika Pariške škole po prvi put izlaže u prestižnoj galeriji La Hune zajedno s umjetnicima kao što su Hans Hartung, Johnny Friedlaender, Max Ernst i drugi. Prva samostalna izložba u pariškoj galeriji La Hune 1972. godine. Kritičari ga proglašavaju „najboljim grafičarom u Parizuˮ. Iste godine nastaje velika grafička mapa Journal du Vagabond, svojevrstan dnevnik koji sadrži po jednu grafiku za svaki dan protekle godine. U Zagrebu postaje član Galerije Forum, gdje izlaže sve do 1976. godine. Nevjestićevo šire intelektualno okružje u Zagrebu činili su violinist Tonko Ninić, slikar i grafičar Pero Maruna, pjesnici Dragutin Tadijanović, Boris Maruna, Željko Sabol i Zlatko Tomičić, a u Parizu se družio sa Samuelom Beckettom, Andréom de Richaudom i Pablom Nerudom. Godine 1978. zapošljava se u Francuskom institutu za restauraciju umjetničkih djela (IFROA) kao profesor anatomije i perspektive, a ubrzo postaje voditelj Instituta. Kasnije počinje voditi i posebnu ljetnu školu restauracije fresaka u Saint-Savin sur Gartempeu. Vrhunac karijere ostvaruje 1982. godine, kada je postao prvim hrvatskim slikarom koji samostalno izlaže u Centru Georges Pompidou s izložbom pod naslovom Putovanje jednog grafičara.
Na poziv Muzeja La Fontaine povodom 366. obljetnice rođenja La Fontainea 1987. godine samostalno izlaže bibliografsko izdanje Fables de Jean de La Fontaine u galeriji La Chancellerie. Iste godine utemeljuje L’académie Virgile na kojoj obrazuje generacije mladih grafičara, slikara i restauratora. Za vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj 1992. godine donira 60 radova za prodajnu izložbu Sloboda u Rijeci i Puli, čiji je prihod bio namijenjen obiteljima poginulih branitelja i obnovi sakralnih objekata u Hercegovini. Tragična ratna zbivanja u domovini nadahnuća su za djela koja nastaju u tom razdoblju – četiri mape pod naslovom Praskozorje: U počast hrvatskom narodu, predstavljene 1993. godine na izložbi u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. U listopadu 1993. godine četvrti i posljednji put samostalno izlaže u galeriji La Hune, nakon čega ga francuska kritika svrstava u sam vrh pariške i europske grafičke umjetnosti. Potkraj 1998. godine priređena mu je retrospektivna izložba u Galeriji Klovićevi dvori. Tom prigodom tiskana je i velika monografija autorice Biserke Rauter Plančić.
Likovni izraz zamjenjuje poetskim
Neutješan nakon smrti supruge Danielle u ožujku 2003. Nevjestić sve manje izlaže, a likovni izraz zamjenjuje poetskim pišući pjesme posvećene svojoj jedinoj ljubavi. Virgilije Nevjestić umire 25. kolovoza 2009. u Parizu. Iako je taj grad odabrao kao mjesto življenja, prema njegovoj želji cjelokupna je ostavština zahvaljujući angažmanu umjetnikova nećaka Ivana i njegove obitelji vraćena u domovinu. Godine 2011. Franjevačka galerija u Tomislavgradu otvara „Galeriju Virgilija Nevjestića”, koja čini dio stalnog postava te predstavlja hommage ovom velikom umjetniku. Ukupna ostavština ovog iznimnog umjetnika prvi je put prezentirana u Zagrebu u Muzeju za umjetnost i obrt 2014. godine pod nazivom Dnevnici snoviđenja te je izazvala veliku pozornost struke i najšire javnosti. Ostavština sadržava predmete iz umjetnikova pariškog ateljea – namještaj, osobne predmete, priznanja, povelje, grafički alat, dokumentaciju o suvremenicima s kojima se družio, obiteljsku biblioteku, bogatu zbirku fotografija suvremenika, zbirke poezije, dnevničke zapise, grafičku prešu, deset tisuća grafičkih ploča, različite tematske grafičko-pjesničke mape, stotine njegovih slika i crteža te tisuće grafičkih listova, kao i brojne nedovršene skice. Godine 2020. osnovana je Zaklada Virgilije Nevjestić s ciljem očuvanja i promocije umjetnikova djela. U veljači 2023. godine posmrtni ostatci Virgilija i njegove supruge Danielle preneseni su u obiteljsku grobnicu na Mirogoj u Zagrebu, čime je ispunjena i posljednja želja velikog čovjeka i umjetnika.
Izložba se može razgledati do 15. kolovoza 2025.
