Zahvaljujući specifičnom političkom položaju otoka za vrijeme Drugog svjetskog rata, a i Korčulanima koji su pružili ruku ugroženima i otvorili srce progonjenima, na stotine Židova bilo je spašeno
Dr. Bojan Aleskov, profesor povijesti na School of Slavonic Studies u Londonu, sinoć je u Gradskom muzeju održao predavanje vezano za židovske izbjeglice koji su u Korčuli tijekom 1930-ih i 40-ih godina na našem otoku našli luku spasa od antisemitskih progona. Nakon muzičkog uvoda, čuli smo o židovskom egzilu u Korčuli, poglavlje iz nove knjige „Jewish literatures and cultures in south-eastern Europe’’ (2021.).
Uz pomoć video prezentacije, publici je pokazao razne knjige koji su neki od Židova napisali tijekom ili nakon svog prisilnog boravka na Korčuli. Dr. Aleksov je ukazao na specifičan položaj našeg otoka u Dalmaciji za vrijeme Drugog svjetskog rata, koji je omogućio da nekoliko stotina Židova nađe sigurnost koja gotovo nigdje u okupiranoj Europi nije bila moguća. Talijanska okupacija otoka značila je da su Židovi koji su došli na otok, kada se usporedi s drugim dijelovima okupirane Europe, živjeli u relativnoj sigurnosti.
Pored predavanja, publici je prikazan razgovor koji je United States Holocaust Museum napravio s židovskim izbjeglicama. Razgovor spominje pozitivno iskustvo u Korčuli, gdje je „svaka kuća primala izbjeglice“, gdje su Korčulani bili „velikodušni“ te su „sklopili puno prijateljstava.“ Izbjeglice su se dobro integrirale u svakodnevni život, neki su se zaposlili na brodogradilištu, drugi su podučavali Korčulane glazbene instrumente, a bilo ih je koji su vrijedno pomagali u jematvi. Neki su rado gledali morešku a i procesije tijekom korizme. Svi su dolazili na rivu (kao domaći) vidit „ko je ariva’’ kad bi se brod „akošta’’ na rivu.
Predavanje je bilo dopunjeno intervjuom koji je kustosica Sani Sardelić snimila s Milom Oreb, r. Jeričević, kao izvor usmene povijesti i razgovor s lokalnim svjedocima tog vremena, te je publika imala priliku čuti kako su tadašnji Korčulani gledali na ljude iz egzila koji su neko vrijeme na otoku bili zatočeni. Zahvaljujući specifičnom političkom položaju otoka za vrijeme Drugog svjetskog rata, a i Korčulanima koji su pružili ruku ugroženima i otvorili srce progonjenima, na stotine Židova bilo je spašeno. Mnogi od njih su postali izvrsni u svome poslu i proslavili su se po svijetu kao na primjer pisac Manes Sperber, muzičarka Flory Jagoda i umjetnik Richard Ziegler. Korčula za mnoge nije bila obećana zemlja, ali je postala otok spasa. Pogledajte priložene snimke intervjua napravljena s nekim izbjeglicama kako bi se više upoznali s njihovom sudbinom, pročitajte njihove knjige i poslušajte njihove pjesme. Naši preci su za njih bili spas.
Text: Vicko Marelić
Razgovori vođeni sa židovskim izbjeglicama zabilježene u United States Holocaust Museum: https://collections.ushmm.org/search/?q=Kor%C4%8Dula%20Island%20%28Croatia%29&search_field=Subject
Enriko Josif, rođen 1924. u Beogradu, Jugoslavija (Srbija), opisuje svoju obitelj i djetinjstvo; bijeg iz Beograda u Split na početku rata; organiziranje demonstracija protiv Mussolinija i zbog toga osuđivanje na smrt; skrivanje na otoku Korčuli; akcije koje su poduzeli talijanski vojnici za prijevoz židovskih izbjeglica u Italiju; preseljenje u Švicarsku nakon kapitulacije Italije; povratak u Beograd nakon rata; učinci holokausta na njegovu obitelj; i osnivanje organizacije Srpsko-židovsko prijateljstvo u Beogradu.
Flory Jagoda (na slici) na 34.10-39.40 u razgovoru priča o Korčuli https://collections.ushmm.org/search/catalog/irn504836
Flory Jagoda, rođena 21. prosinca 1923. u Sarajevu, Jugoslavija (Bosna i Hercegovina), opisuje svoju obitelj; veći dio djetinjstva provela je u Vlasenici; s devet godina preselila se u Zagreb kako bi živjela s majkom i očuhom; početak rata 1941. i izbacivanje iz škole; odlazak u Split s nežidovskom identifikacijom kako bi živjela s očevim prijateljem; Talijani su je i 300 do 400 Židova poslali na otok Korčulu da započnu novi život; postati učitelj na otoku; život u domovima domorodačkih Jugoslavena; ukrcavanje na brod kako bi se vratila u Italiju kako bi bila s majkom u Bariju u Italiji; pronalazak posla daktilografa u američkoj vojsci; upoznala je narednika Harryja Jagodu tijekom svog rada u vojsci i udala se za njega 24. lipnja 1945.; njezina sjećanja na provođenje vremena s bakom i drugim članovima obitelji prije rata; izgubivši dio svoje vjerske vjere nakon rata; i slijedila je supruga natrag u Sjedinjene Države 1945. godine.
Pjesma Flory Jagode https://www.youtube.com/watch?v=LiNXf1Y7Oio
