Izložba „Ovo i druga mora“ naziv je dobila po knjizi, točnije zbirci pripovjedaka hrvatskoga pisca Antuna Šoljana
U Staroj gradskoj vijećnici u Splitu u četvrtak, 31. srpnja 2025. godine otvorena je izložba slika Vatroslava Kuliša naziva „Ovo i druga mora“. Autor izložbe je Milan Bešlić, a kustosica Petra Dajak Belas.
Ljeto 2025. godine u Staroj gradskoj vijećnici rezervirano je za izložbe s tematikom mora. Nakon izložbe „Vrhovi dubina – podvodna baština Splitsko-dalmatinske županije“, u ovom se kulturno-umjetničkom prostoru postavljaju djela jednog od najistaknutijih predstavnika kolorističkog slikarstva u novijoj hrvatskoj povijesti – Vatroslava Kuliša. Ovom se izložbom ponovno vraća motivu morskog vala – temi kojoj se kroz različite cikluse vraćao od početka 1990-ih godina.
Izložba „Ovo i druga mora“ naziv je dobila po knjizi, točnije zbirci pripovjedaka Antuna Šoljana, hrvatskog pisca koji je našem slikaru jedan od omiljenih: „Dakle, naše more i sva svjetska mora. Kažu kad umočiš prst u more da si spojen i dodiruješ sva daleka, daleka mora.“, rekao nam je Kuliš za vrijeme postavljanja izložbe, koja je, može se reći, stvorena upravo za prostor Stare gradske vijećnice: „Istina je da sam taj povratak staroj ikonografiji, sižeu, temi počeo i ranije prije dogovora o izložbi. Odlučio sam se za visoke vertikalne slike i prije nego sam vidio prostor. U međuvremenu je Milan Bešlić dogovorio izložbu u Staroj gradskoj vijećnici. Obradovalo me je jer je izložba u Splitu. Gdje će izložba mora nego u Split!“, rekao je Kuliš ne krijući zadovoljstvo ovim kulturno – umjetničkim prostorom.
„Jedan me splitski prijatelj upozorio da su slike možda prevelike i da provjerim prostor galerije. Otišao sam u Split, pregledao prostor i shvatio da me upravo te vertikale i prostor između prozora spašavaju. Tako je ispao susret između intuicije i mogućnosti“, rekao nam je i prisjetio se izložbe Marca Chagalla koju je gledao upravo na istom mjestu prije 10-ak godina: „Tada su to bili mali komorni radovi prekrasnog kolorita. Danas je taj prostor obnovljen, preuređen i znatno kvalitetniji i moje će se slike odlično uklopiti.“
More i valovi
Tema mora i valova za njega nije novost, vratio joj se nakon 35 godina na novi način i vjeruje da se i tako može ostvariti autorski napredak: „Stara tema, novi drugačiji pristup. Namjerno sam odabrao vertikale što je neuobičajeno za marine. Mora uglavnom u asocijaciji nude horizont. Da bi dobio na dramatici odabrao sam vertikalu i barokne dijagonale. Dobio sam i to da more u nekim slikama luminira kao vitraj“, otkriva Kuliš naglašavajući kako je na ovoj izložbi radio gorljivo i s ljubavlju. „Mada nema tu ni blizu onog uzbuđenja kakvo se osjeti u mladosti u ranim izložbama, hvala Bogu, uzbuđenja u kreativnosti je ostalo“, kaže i priznaje kako je u životnoj dobi u kojoj ne želi nikoga savjetovati: „Mladi imaju svoj senzibilitet i informiraniji su od mene i moje generacije. Mogu reći otrcano,samo rad, rad, rad, ali neću. Najvažnije je za mene da jedan dio njih još uvijek voli slikarstvo i slikanje.“
„Želio bih da ljudi osjete barem približne osjećaje koje sam i sam imao, da dožive neku egzotiku i dramu Mora, ljepotu i uzbuđenje dramatičnog i lijepog svijeta“, rekao je Kuliš od kojeg smo doznali da ima i svoje favorite izložbe: „Teško je to odgovoriti, ali dvije, tri slike svakako se ističu, mislim da su uspješnije, ali sve one zajedno drže cjelinu izložbe upravo onako kako sam zamislio i htio. Sve govore MORE!“
Kuliševo slikarstvo
„Likovno djelo Vatroslava Kuliša likovna je činjenica suvremenog hrvatskog slikarstva, prepoznatljiva po svojim slikarskim sastavnicama i autorskim – kuliševskim obilježjima. Ovom tvrdnjom nastojim sažeto kazati da je Kuliševo slikarstvo nezaobilazna dionica u sinkronijskom čitanju likovne produkcije te da je stoga visoko vrednovano s različitih kritičkih motrišta. Referentno djelo u akademskoj zajednici, sa zamjetnim odjekom u široj kulturnoj javnosti, pokazuje da je Kuliš kroz minula desetljeća dosljedno izgrađivao svoj slikarski, odnosno likovni diskurs, čije mijene razaznajemo, kroz cikluse. Kad ovdje navodim dobro znane činjenice, tada podvlačim slikarevu temeljnu odrednicu koja je obilježila njegov stvaralački put upravo sukcesivnom produkcijom u inventivnim likovnim mijenama. Naglašavam tu odrednicu i zato što je njegovo stvaralaštvo determinirano stalnim preobrazbama, odnosno ciklusima, u kojima je otvarao nove likovne teme i koncipirao izražajne sastavnice svojeg autorskog izraza, obogaćene novim likovnim vrijednostima snažno prožetim simboličkim i poetskim konotacijama. Unatoč evidentnim likovnim preobrazbama, Kuliš nije, mijenjajući tematske i stilske inačice, mijenjao i kolorističku glavnicu, nego je množenjem preobrazbi umnažao njezine pikturalne vrijednosti, osnažio supstancu i učvrstio svoju temeljnu odrednicu kolorističkog slikara apstraktno-gestualne provenijencije. S motrišta kontinuiranih slikarskih preobrazbi, Kuliš je intrigantan slikar i stoga što je tim stvaralačkim iskustvom svojim likovnim rukopisom pisao novu stranicu suvremene hrvatske umjetnosti – onu na kojjoj se može iščitavati njegov opus u slikarskim mijenama obilježenim tematskim i stilskim promjenama. (Milan Bešlić)
Sakralni ciklus
Vatroslav Kuliš rođen je 1951. Zagrebačku Školu primijenjene umjetnosti završio je 1971. godine. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1976. Jedno vrijeme radio je u Leksikografskom zavodu “Miroslav Krleža” kao likovni urednik Opće enciklopedije i Hrvatskoga biografskog leksikona. Bio je član glumačke družine “Histrion” i autor je nekoliko scenografskih i dizajnerskih rješenja u Hrvatskom narodnom kazalištu, kazalištu “Komedija” i Zagrebačkom kazalištu lutaka.
Autor je nekoliko grafičkih mapa. Opremio je i ilustrirao brojne knjige. Značajan dio umjetničkog stvaralaštva obuhvaća i sakralni ciklus (mozaici, križni putovi, slike kristoloških motiva) u crkvama u Metkoviću, Klobuku, Čitluku, Širokom brijegu i Melbourneu. Boravio je na studijskim putovanjima u Parizu (Cité des Arts), Münchenu, New Yorku i Melbourneu.
Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja među kojima su odličje “Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića” (1997.), državna nagrada “Vladimir Nazor” (2000.) , godišnja nagrada Galerije “Forum” (2003.) te Nagrada za životno djelo grada Metkovića (2015.) Izlagao je na više od 150 samostalnih i preko 120 grupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Radovi mu se nalaze u svim značajnim muzejima i galerijama moderne i suvremene umjetnosti u Hrvatskoj (u stalnom je postavu zagrebačke Moderne galerije) te u brojnim istaknutim privatnim zbirkama u Hrvatskoj i svijetu.
Izložba ostaje otvorena do 14. rujna 2025. godine.
