Kružno gospodarstvo u Hrvatskoj više nije samo koncept, već postaje konkretna praksa
U vremenu kada se svijet suočava s ubrzanim klimatskim promjenama, rastućim društvenim nejednakostima i pritiscima na prirodne resurse, Hrvatska sve odlučnije kroči putem održivog razvoja. Taj proces nije samo politička obveza u okviru članstva u Europskoj uniji i globalnih inicijativa poput Agende 2030, već i strateški odgovor na potrebe građana, gospodarstva i okoliša.
Hrvatska sve više prepoznaje da održivost nije ograničenje, već prilika – za inovacije, za jačanje otpornosti i za stvaranje društva koje je pravednije, zdravije i prosperitetnije za sve. Osim institucionalnih i gospodarskih mjera, sve veću ulogu u održivoj tranziciji imaju lokalne zajednice, obrazovni sustav i sigurnosni aspekti povezani s klimatskim promjenama.
Inicijative kružnog gospodarstva
Kružno gospodarstvo u Hrvatskoj više nije samo koncept, već postaje konkretna praksa. U fokusu je stvaranje sustava u kojem se resursi koriste učinkovitije, a otpad postaje sirovina za nove proizvode (il. 1). Takav pristup ne samo što smanjuje pritisak na okoliš, već i otvara prostor za nova radna mjesta, posebno u područjima popravaka, recikliranja i lokalne proizvodnje. Hrvatska je, primjerice, razvila niz lokalnih inicijativa koje potiču građane na razmjenu i popravak predmeta, čime se jača društvena kohezija. U industriji se sve više primjenjuju modeli proizvodnje koji uključuju reciklirane materijale, dok se u poljoprivredi promiče korištenje biorazgradivih ambalaža i smanjenje otpada od hrane. Europska agencija za okoliš (EEA) prepoznaje Hrvatsku kao zemlju koja, iako još u fazi razvoja sustava, pokazuje snažnu političku volju i inovativnost u provedbi kružnih rješenja.
Jačanje kružnog gospodarstva strateškim mjerama i europskom suradnjom
Hrvatska prepoznaje da je povezivanje zelene tranzicije s gospodarskim rastom ključno za ostvarenje dugoročne održivosti. U tom kontekstu predlaže se niz strateških mjera koje bi omogućile učinkovitiju provedbu kružnog gospodarstva, poticanje inovacija i jačanje otpornosti gospodarstva.
Prije svega treba osigurati jednake uvjete za kružne materijale i proizvode, uključujući i one koji dolaze iz uvoza. Time bi se stvorilo pravedno tržišno okruženje koje potiče održivu proizvodnju i potrošnju. Istovremeno, ključno je omogućiti brži i jednostavniji pristup izvorima financiranja za razvoj i širenje inovativnih tehnologija koje ne samo što potiču gospodarski rast, već i doprinose ekološkoj održivosti. U tom smislu ulaganja u istraživanje i inovacije trebaju biti prioritet, osobito u područjima koja razvijaju rješenja za kružno gospodarstvo.
Jedan od izazova u razvoju kružnog gospodarstva je i osiguranje stabilnog pristupa recikliranim materijalima. To zahtijeva uspostavu pouzdanih i transparentnih lanaca opskrbe koji omogućavaju kontinuiranu dostupnost sekundarnih sirovina. Uz to, treba razviti standarde za izradu proizvoda koji će omogućiti njihovu dugotrajnost, lakšu popravljivost i bolju kvalitetu recikliranih materijala – bez obzira na to jesu li proizvedeni lokalno ili su uvezeni.
Hrvatska na razini Europske unije zagovara uspostavu jasnih i usklađenih kriterija za prestanak statusa otpada i harmonizaciju klasifikacija otpada među članicama. Takvi koraci ključni su za razvoj funkcionalnog i konkurentnog tržišta sekundarnih sirovina unutar EU-a.
Dodatno, važno je osigurati snažniju provedbu politike zelene javne nabave kojom bi se javni sektor pozicionirao kao primjer odgovorne potrošnje i podrške održivim proizvodima i uslugama. Konačno, Hrvatska ističe potrebu za jačanjem i institucionalizacijom razmjene znanja, informacija i iskustava među članicama EU-a kako bi se ubrzala primjena najboljih praksi i potaknula zajednička rješenja za izazove kružnog gospodarstva.
Zelena i digitalna tranzicija
Zelena i digitalna tranzicija u Hrvatskoj nisu odvojeni procesi, već se međusobno nadopunjuju. Digitalne tehnologije omogućavaju preciznije upravljanje resursima, pametne mreže za distribuciju energije, digitalizaciju javnih usluga i bolju povezanost građana s institucijama. Istovremeno, zelena tranzicija uključuje prelazak na obnovljive izvore energije, smanjenje emisija stakleničkih plinova i razvoj održive mobilnosti. Hrvatska je već započela s velikim ulaganjima u sunčane elektrane i vjetroelektrane, a do 2030. godine u obnovljive izvore planira uložiti 4 – 6 milijardi eura. Ta ulaganja ne samo što doprinose klimatskim ciljevima, već i stvaraju nova radna mjesta, posebice u ruralnim područjima. Digitalna transformacija javne uprave omogućava brže i transparentnije usluge, dok se u zdravstvu i obrazovanju razvijaju digitalne platforme koje povećavaju dostupnost i kvalitetu usluga. U kontekstu klimatskih promjena Hrvatska ulaže i u mjere prilagodbe – od zaštite obalnih područja do modernizacije vodne infrastrukture – kako bi se smanjila ranjivost zajednica i ekosustava.
Napredak prema ciljevima održivog razvoja
Hrvatska je među najuspješnijim zemljama u ostvarivanju ciljeva održivog razvoja (il. 2 i 3). Na globalnom indeksu ciljeva održivog razvoja (tzv. SDG indeksu) za 2024. godinu zauzima visoko 8. mjesto, što potvrđuje napredak u ključnim područjima poput zdravstva, obrazovanja, rodne ravnopravnosti i pristupa energiji. U području zdravstva vidljivo je povećanje dostupnosti usluga, smanjenje smrtnosti i poboljšanje preventivnih programa. U obrazovanju se ulaže u digitalizaciju i inkluzivnost, dok se različitim politikama potiče ravnopravnost spolova, uključujući ravnotežu u zapošljavanju i političkom predstavljanju. Pristup čistoj vodi i sanitarnim uvjetima osigurava se modernizacijom vodovodne infrastrukture, osobito u ruralnim krajevima. U energetici Hrvatska povećava udio obnovljivih izvora, čime ne samo što smanjuje emisije, već i jača energetsku sigurnost. Posebna pažnja posvećena je dostojanstvenom radu i poticanju poduzetništva, osobito među mladima i ženama, dok se ulaganjima u infrastrukturu i inovacije stvara temelj za dugoročni gospodarski rast.
Nacionalni energetski i klimatski plan
Nacionalni energetski i klimatski plan za razdoblje 2021. – 2030., ažuriran 2025. godine, predstavlja ključni dokument za provedbu klimatskih i energetskih politika. Plan uključuje ambiciozne ciljeve za povećanje energetske učinkovitosti, smanjenje emisija i povećanje udjela obnovljivih izvora. Poseban naglasak stavljen je na pravednu tranziciju – osiguranje da promjene u energetici ne ostave iza sebe radnike, zajednice i područja koja ovise o tradicionalnim industrijama. U tom smislu Plan predviđa mjere za prekvalifikaciju radne snage, potporu lokalnim zajednicama i razvoj novih industrija temeljenih na zelenim tehnologijama. Također, NECP uključuje mehanizme za praćenje i izvještavanje, čime se osigurava transparentnost i odgovornost u provedbi ciljeva.
Glavni izazovi
Unatoč napretku, Hrvatska se suočava s nizom izazova koji mogu usporiti ostvarenje održivih ciljeva. Provedba politika često nailazi na prepreke u administrativnim kapacitetima i koordinaciji među institucijama. Potrebno je dodatno jačati lokalne kapacitete, osigurati stabilno financiranje i povećati svijest građana o važnosti održivosti. Neravnomjeran razvoj urbanih i ruralnih područja, ali i među regijama, zahtijeva ciljane politike koje će osigurati ravnomjeran pristup resursima i prilikama. Također, iako su dostupna sredstva iz europskih fondova značajna, njihova apsorpcija i učinkovita upotreba ostaju izazov. Ulaganja u istraživanje, inovacije i obrazovanje ključna su za dugoročnu otpornost i konkurentnost hrvatskog gospodarstva.
Uloga lokalnih zajednica i civilnog društva u održivom razvoju
Održivost nije isključivo rezultat nacionalnih politika i međunarodnih obveza – ona se u velikoj mjeri gradi na lokalnoj razini, angažmanom zajednica, udruga i pojedinaca. U Hrvatskoj sve više lokalnih inicijativa pokazuje kako se konkretne promjene mogu ostvariti odozdo prema gore. Primjeri uključuju energetske zadruge koje građanima omogućavaju zajedničko ulaganje u obnovljive izvore, urbane vrtove koji promiču lokalnu proizvodnju hrane i edukativne kampanje o recikliranju i smanjenju otpada koje provode škole i nevladine organizacije.
Civilno društvo ima ključnu ulogu u podizanju svijesti, mobilizaciji zajednica i nadzoru provedbe politika. Njihova fleksibilnost i blizina građanima omogućuju brzo prepoznavanje potreba i razvoj inovativnih rješenja. Jačanje suradnje lokalne samouprave, civilnog sektora i privatnih sudionika ključno je za stvaranje održivih i otpornih zajednica koje aktivno sudjeluju u oblikovanju budućnosti.
Obrazovanje za održivi razvoj i zelene vještine
Obrazovanje je temelj dugoročne održivosti. Hrvatska sve više prepoznaje važnost integracije održivog razvoja u obrazovni sustav, od osnovnoškolskog kurikuluma do visokog obrazovanja i programa cjeloživotnog učenja. Uvođenje tema poput klimatskih promjena, energetske učinkovitosti, kružnog gospodarstva i društvene odgovornosti u nastavni plan i program pomaže u oblikovanju generacija koje razumiju izazove i mogućnosti održivog razvoja.
Poseban naglasak stavlja se na razvoj tzv. zelenih vještina – znanja i kompetencija potrebnih za rad u područjima koja doprinose održivosti. To uključuje tehničke vještine u području obnovljivih izvora, energetske učinkovitosti, održive gradnje, ali i digitalne vještine koje omogućavaju pametno upravljanje resursima. Suradnja obrazovnih institucija s gospodarstvom i lokalnim zajednicama ključna je za usklađivanje obrazovne ponude s potrebama tržišta rada i za poticanje inovacija.
Geopolitički i sigurnosni aspekti zelene tranzicije
Zelena tranzicija nije samo ekološko i gospodarsko pitanje – ona ima i snažnu geopolitičku i sigurnosnu dimenziju. Klimatske promjene sve više utječu na globalnu stabilnost, uzrokujući migracije, sukobe zbog resursa i povećane rizike za infrastrukturu. Hrvatska, kao članica EU-a i sredozemna zemlja, mora biti spremna na te izazove jačanjem otpornosti i međunarodnom suradnjom.
Energetska sigurnost postaje sve važnija komponenta nacionalne sigurnosti. Diversifikacija izvora energije, povećanje energetske učinkovitosti i ulaganja u domaće obnovljive izvore smanjuju ovisnost o uvozu i povećavaju otpornost na vanjske šokove. Istovremeno, Hrvatska može igrati važnu ulogu u regionalnoj suradnji, posebno u kontekstu Jadransko-jonske i Dunavske strategije, gdje zelena tranzicija može biti temelj za jačanje stabilnosti i zajedničkog razvoja.
Zaključak
Hrvatska se nalazi na prekretnici – s jedne strane suočena je s izazovima klimatskih promjena, društvenih nejednakosti i gospodarskih pritisaka, a s druge je strane opremljena alatima, znanjem i političkom voljom za izgradnju održive budućnosti. Integracijom kružnog gospodarstva, digitalne i zelene tranzicije, strateškim planiranjem i uključivanjem svih društvenih skupina Hrvatska pokazuje da održivost nije samo cilj, već i proces koji zahtijeva suradnju, inovacije i predanost. U tom smislu Hrvatska ne samo što odgovara na globalne izazove, već i aktivno oblikuje svoju ulogu u održivoj Europi i svijetu. Uspjeh održive tranzicije ovisit će i o aktivnoj ulozi lokalnih zajednica, obrazovanju budućih generacija i sposobnosti Hrvatske za odgovaranje na sigurnosne izazove koje donosi klimatska kriza.
