Sve je to smišljeni specijalni rat. Na hrvatskom međumrežju djeluje cijela satnija protuhrvatskih boraca
Oikofobija, kako ju definira njezin tvorac Roger Scruton, je strah od poznatoga: “dispozicija, u svakom sukobu, da stanete na stranu ‘njih protiv nas’, potreba da ocrnite običaje, kulturu i institucije koje su ‘naše’”. Oikofobija ima različite oblike u različitim društvima, ali ne treba puno traženja da bi prepoznali opisano ponašanje kod mnogih naših “medijskih ličnosti” (ili kako bi ih već trebao nazvati). Pogledajmo na nekoliko primjera kako oikofobija funkcionira na hrvatski način
Oikofobi i oni drugi
A sada pogledajmo kako su prije pet i pol godina zborili neki od tih spomenutih okiofoba. Pjevač Mile Kekin ne priznaje da je oikofob pa kaže: »Teze da Hrvati mrze svoju domovinu preblesave su mi da bih ih uopće komentirao«. Još je “bolja” glumica Urška Raukar koja na vrlo lukavi komunistički način okreće pilu naopako. »Naravno da se ne slažem s tom tezom da Hrvati mrze svoju zemlju, narod… Ta se teza pokušava nametnuti kako bi se dezavuiralo bilo kakav prigovor ili protest na nepravde i društvene anomalije. Miriše mi na totalitarističke varijante u kojima se a priori mora slaviti sve što dolazi od vlasti. To je udar na demokraciju«, brani se Urška na klasični jugokomunistički način. »Nisam čuo takvu raspravu pa ne mogu komentirati, no smatram da je takvo što glupost i nisam primijetio takav trend«, dodaje glumac Tarik Filipović. I Mile, i Urška, i Tarik ne vide mržnju prema Hrvatima i Hrvatskoj. Njima je “normalno” da se pljuje po svojoj domovini.
Urša Raukar, glumica: Naravno da se ne slažem s tom tezom da Hrvati mrze svoju zemlju, narod… Ta se teza pokušava nametnuti kako bi se dezavuiralo bilo kakav prigovor ili protest na nepravde i društvene anomalije. Miriše mi na totalitarističke varijante u kojima se a priori mora slaviti sve što dolazi od vlasti. To je udar na demokraciju.
Zvonko Kusić, predsjednik HAZU: Potrebno nam je više društvenog optimizma i vjere u sebe. Negativni tonovi i emocije vrlo su jaki u društvu, što nije korisno ni za društvo i za državu.
Miroslav Ćiro Blažević, trener: Izuzetno poštujem gospodina Leticu koji je naš istaknuti sociolog i nadasve domoljub. Svi bismo se trebali zamisliti o tome što je napisao u Večernjem listu o domoljublju i odnosu prema našoj državi, kaže Miroslav Ćiro Blažević, bivši izbornik.
Tarik Filipović, glumac: Nisam čuo takvu raspravu pa ne mogu komentirati, no smatram da je takvo što glupost i nisam primijetio takav trend.
Andrea Andrassy, blogerica: Ne vlada trend da ljudi mrze sve što ima hrvatski predznak, nego se jednostavno stvara averzija zbog nepravdi u sustavu koji ne funkcionira kako bi trebao. Primjerice, čovjek koji je pregazio ljude ne ide u zatvor. Hrvati ne mrze sebe i Hrvatsku, nego nepravdu i sustav.
Davorko Vidović, političar: Domovinu Hrvatsku i državu Hrvatsku (aparat vlasti, institucije) valja razlikovati u ovakvim raspravama. Domovina ima emocionalnu dimenziju i ona se ne mrzi, dapače, i oni najkritičniji svoju kritiku upućuju onima koji su domovinu uzurpirali, opustošili i učinili nepoželjnom za život.
Goran Dodig, političar i specijalist psihijatrije: Ne čini mi se da Hrvati mrze vlastitu državu, domovinu pa i sebe, nego se samo stvara slika da je tako. Problem je što je u javnom prostoru dominirajuća percepcija, a ne stvarnost, a percepcija je po definiciji poremećaj opažanja, subjektivna i manipulirajuća.
Vlado Jukić, ravnatelj klinike za psihijatriju Vrapče: Zaista se puno javno govori ružno o svojoj državi, o svom narodu. Hrvatski narod nije ni primitivan ni nazadan, nego ga takvim nazivaju pseudonapredni i pseudomoderni, a ti pseudoindividualci i liberalno-anarhoidni tipovi vrlo su glasni i praktički su osvojili medijski prostor.
Đuro Japarić, elektromonter: Hrvati ne mrze svoju državu, naprotiv! Naš je problem što nas vode činovnici koji nikada u životu nisu zaradili ni jednu kunu izvan politike.
Ilija Maoduš, umirovljenik: Pljuvanje je odraz stanja društva, a u nas se radi o manjini koja optužuje druge za svoj neuspjeh. Većina je zadovoljna i sobom i državom.
Mate Popović, umirovljenik: Neki kažu da mladi koji odlaze van ne vole Hrvatsku, da je mrze, a u biti nemaju drugih opcija. Ne krivim ih.
Evica Podolnjak, umirovljenica: Kaže mi unuka da je internet prepun mržnje. Ja takvo što baš i ne vidim među svojom generacijom.
A evo i nekoliko komentara:
Stefj: Sad su se nešto sjetili pisati o tom, a sami mediji već godinama potiču mržnju jal i zavist… Naravno, političari im u tome svesrdno pomažu, no novinari snose veću odgovornost jer oni biraju što će prenijeti građanima. Pa će tako uvijek prenijeti kada netko viče, žestoko pljuje ili ima neku dosjetku, no jako rijetko ili gotovo nikada ne će prenijeti neki smisleni govor ili argumentiranu kritiku.
Rubinet: Sve je to smišljeni specijalni rat. Na hrvatskom međumrežju djeluje cijela satnija protuhrvatskih boraca … ima nešto i slobodnih strijelaca koji kritiziraju, s pravom, nepravilnosti, krađe, nepotizam, pogodovanje, loše sudstvo, no većina su trolovi u tuđoj službi.
Deleted user: Može se primijetiti da ovi koji ne osjećaju nacionalni ponos, dakle niti pravu ljubav prema domovini ne vide da (pogotovo ljevičarski) mediji stalno šire apatiju i kritiziraju i ono što je dobro da bi se stvorio dojam da ništa ne valja.
