Rušenjem s vlasti Hrvatima naklonjenoga Juana Perona neprijatelji Poglavnika i Hrvatske iskoristili su i predočili lažne dokaze protiv Poglavnika novoj vladi generala Eduarda Leonardija
(Donosim, po svoj prilici, zadnju stranicu jednog pisma kojeg je pisao Vršitelj dužnosti Glavnog Povjerenika H.N.O.-a i Glavnog Tajnika Međudruštvenog Odbora u Melbourneu, ožujka 1956. Ja posjedujem samo jednu stranicu, ali kako je pismo pisano izgleda kao da je ovo zadnja stranica pisma, jer nema naslova kome je pismo pisano i na koga je poslano. Ipak iz sadržaja ove stranice može se zaključiti nervoza Hrvata u kojoj su živjeli uzrokom RAZLAZA između POGLAVNIK i LUBURIĆA. To vrijeme nije bilo samo vrijeme ogovaranja, vrijeme olajavanja Hrvata protiv Hrvata, nego je to upravo bilo vrijeme traženja putova kako razumjeti i one Hrvate koji su osjećajno bili u srcu i u duši Hrvati, ali ipak su se borili protiv svoje Države Hrvatske, pa makar ta Hrvatska Država u njihovim maštama bila i “fašistička” Hrvatska Država, što ona uopće nije bila. Ovo područje još ni danas, na dan američke 240-godišnje državnosti/nezavisnosti 4. srpnja 2016. godine nije ispitano ni povijesno razrađeno. To se je moglo uočiti u ovih zadnjih nekoliko mjeseci hrvatskog političkog vrha RH veličajući AVNOJ i ZAVNOH kao temelje na kojima – po njihovim mišljenjima – je stvorena današnja RH, a da su pri tome zaboravili spomenuti da je RH stvorena na temeljima želja hrvatskog naroda i na temeljima borbe protiv svakog jugoslavenstva i titoizma. Zato dolje priloženo pismo, koliko god ono bilo istinito/neistinito, neka bude dio povijesti hrvatske političke emigracije. Otporaš.)
Pismo bez ikakovog naslova počima ovako:
“Kada smo pročitali jadnu i neistinitu argumentaciju g. Vrančića, onda nam je bilo jasno zašto je njegova misija sa “Bijelom zastavom preko Alpa” završila u četnički logor u Italiji mjesto u Zapovjedništvo Savezničkih snaga u Caserti. Čovjek ovakvih siromašnih sposobnosti nije ni mogao izvršiti jedan takav zadatak. Da je na njegovu mjestu bio obični čarkar, bolje bi izvršio, (zadatak, mo.) jer bi imao na umu važnost ove misije, o kojoj je ovisilo toliko hrvatskih života. U svojem pismu g. Vrančić kaže, da su general Luburić i Srećko Rover “odbili poziv Hrvatskog Domobrana, da organiziraju u svojim zemljama među Hrvatima i prijateljima slanje brzojava novim oblastima u Argentini protiv proganjanja Poglavnika i Hrvata u Buenos Airesu”.
(Tko je imao priliku čitati knjigu PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA, mogao je u toj knjizi pronaći mnoga pisma i Okružnice HNO koje je pisao general Luburić, pozivao Hrvate svih političkih nazora da pišu i pošalju telegrame novoj argentinskoj vojnoj Junti, da nije istina ono što protivnici Poglavnika serviraju novoj argentinskoj vladi. Mo. Otporaš.) Prije svega mi takav poziv Hrvatskog Domobrana nismo nikada primili, ali čim smo dobili obaviest od generala Luburića i Ivice Krlića, još iste noći, uputio je brat Rover zajedno sa nama okružnicu svim hrvatskim društvima na području Oceanije sa molbom, da se upute brzojavi i protesti.
Hrvatima naklonjeni Juan Perón
NEMA NITI JEDNOG HRVATSKOG DRUŽTVA NA PODRUČJU OCEANIJE, koje nije odmah postalo radiogram (upućene) na predsjednika Leonardija, (Mirne duše se može reći da je u Argentini bio građanski rat 1953./1955. gdje je vojnička Junta generala Eduarda Leonardija zbacila bivši Perónov režim, koji je, to je Hrvatima poznato, u veliko pomogao Hrvatima, pa i samom Poglavniku. To su neprijatelji Poglavnika i Hrvatske iskoristili i predočili novoj vladi generala Eduarda Leonardija lažne dokaze protiv Poglavnika. Na osnovi tih lažnih i fabriciranih “dokaza” nova argentinska vlast je počela progoniti Poglavnika i sve istaknute Hrvate. To je čak uzrokovalo atentat na Poglavnika Desetog Travnja 1957. godine i njegov odlazak za Španjolsku. Otporaš.) a po uputama Međudruštvenog Odbora. Vi ste, braćo, u tome svjedoci. Mi imamo i danas veliki broj kopija dotičnih protestnih pisama.
Međusobne optužbe
Osim toga na prijedlog brata Rovera poslana je pomoć u vrlo znatnom iznosu osobno Poglavniku. Poglavnik je potvrdio primitak i zahvalio se na uslugama u ovim teškim danima. Ovo sve dobro zna i g. Vrančić, ali ga ne smeta, da iznosi ovakve neistine, jer to leži u njegovu moralu. G. Vrančić nadalje kaže, da se “troše stare tiskanice društva” tj. da dotična društva ne postaje. Želimo naglasiti, da ova društva na području Oceanije postoje i da su građena na čvrstoj bazi, pa se neće poljuljati na pisma g. Vrančića i njemu sličnih. G. Vrančić bi morao znati, da istina uvijek pobjeđuje, a neistina ruši samo one, koji se sa njome služe. Mi smo uvijek učinili što je bilo u našim mogućnostima, a i u buduće ćemo tako raditi za dobrobiti hrvatskog naroda, a još bi mogli više vremena utrošiti u ovu borbu, da se ne trebamo boriti protiv pojedinaca u našim redovima kao što su g. Vrančić, Subašić, Raić i njima slični. Povodom nekoliko samozvanih pisama, koja stižu iz Sydney-a, a potpisani su po potpuno nepoznatim osobama, za koje smo po prvi puta čuli da uopće postoje, želimo naglasiti još jedanput, da naš zaključak od 14. siječnja 1956. god. nije potpisan po osam “hrvatskih rodoljuba”, već po OSAM HRVATSKIH DRUŽTAVA I KLUBOVA U AUSTRALIJI I NOVOM ZELANDU, tj. sveukupne hrvatske organizacije na ovom području.
Hrvatska emigracija u Australiji
U Sidney-u sastala se grupica ljudi na privatnom sastanku. Ovi ljudi na čelu sa neozbiljnom osobom Tomljanovićem u duhu jedinstva sa Vuinom: Sporisem (Ne znam šta bi ova riječ mogla značiti, mo.) žele voditi “politiku”. U svojoj tobožnjoj “rezoluciji” i ponavljanju o vjernosti Poglavniku, najavili su duh “mirotvorstva”, odgoja mladeži – čitav “petogodišnji plan dano” – a u stvari njihova “politika” počela je i završila sa jednim stereotipnim pismom popisivanim u više navrata, a sastoji se u sramotnom napadanju na brata Rovera, Ovaj Međudruštveni Odbor smatra zakonitim društvom A.H.D (Australska Hrvatska Društva, mo.) u Sydney-u na čelu sa predsjednikom Zdenkom Dandom. Onim ljudima koji nas nazivaju “odmetnicima” i koji kažu da se odričemo Poglavnika, možemo samo ovako odgovoriti – Mi se ne odričemo Poglavnika, ali želimo, da ljudi, koji rade na štetu cjelokupnog Hrvatskog naroda budu uklonjeni iz Poglavnikove okoline, i da čestiti i požrtvovani rodoljubi dođu na njihovo mjesto, te da svojom požrtvovanošću i radom doprinesu konačnom oslobođenju NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE. Ne želimo one ljude, koji su pretvorili našu oslobodilačku borbu i hrvatsko ime u sramotnu trgovinu, te si ovim imenom žele osigurati udoban život u emigraciji, a na povratak u Hrvatsku niti ne pomišljaju. Sa ovom okružnicom želimo završiti ovaj žalosni pasus u hrvatskoj emigraciji i dati se svim silama na rad za budućnost i ići prema konačnom cilju. Pred nama se nalazi gola i kruta hrvatska stvarnost. Mi ne vidimo koristi u klevetničkim i neistinitim napadajima i iživljavanjima raznih Subašića, Ilića, Vrančića i osoba koje razašilju samovoljna pisma u tu svrhu. (Ove osobe i mnoge druge se mogu pronaći u spomenutoj knjizi Maksa Luburića, gdje on u raznim Okružnicama i pismima prstom upire u krivce skoro svih tih zavrzlama, neistina i laži. U tu svrhu potrebo bi bilo pregledati DRINU br. 1/3 1956. koja ima 88 stranica i sva je posvećena tim lažima i intrigama, bez sakrivanja imena tih osoba. Mo. Otporaš.)
Povjerenje naroda opravdava se ozbiljnim radom i borbom. Mi smo tako i do sada radili, pa ćemo i nakon ove naše unutarnje krize nastaviti našim radom i borbom za Hrvatsku. Mi nismo desničari ni ljevičari, nego svjesni ljudi, koji uviđaju, da na emigraciji leže velike dužnosti, koje moramo izvršiti. Ne želimo se igrati vođa, nego okupiti sve zdrave hrvatske snage, koje žele po svojoj hrvatskoj svijesti raditi na oslobođenju domovine.
DESETI TRAVNJA je opći hrvatski dan, koji pripada svim Hrvatima i nitko ga ne može monopolizirati, kao što i hrvatstvo nije monopol nekolicine ljudi nego osobina rodoljuba. Ustaška misao inspirirala je Deseti Travnja, a stvorio ga je hrvatski narod sveopćim ustankom. Petnaesta je obljetnica hrvatske državnosti pred nama. Hrvatska Društva u Australiji i Novom Zelandu prednjačili su u svijetu pri proslavama, najvećeg hrvatskog dana, dana HRVATSKE NEZAVISNOSTI, te će i ove godine proslaviti ovaj sveti dan u duhu povratka u NEZAVISNU DRŽAVU HRVATSKU.
Za Poglavnika i Dom Spremni!
Vršitelj dužnosti: GL. POVJERENIKA H.N.O., GL. TAJNIKA MEDJ. ODBORA, Branko Božičević v.r.
U Melbourne-u, ožujka 1956. g.
Šezdeset godina i četiri mjeseca kasnije, prepisao. Mile Boban, Otporaš.
