Spada u red najistaknutijih Hrvata
Don MIHOVIL PAVLINOVIĆ: „RAZGOVORI“ – Izdanje naklade „Galebovi” Dolac 1, Zagreb 1943. godine – Predgovor napisao dr. Marin Pavlinović – „Hrvatska mladost“, Zagreb, broj ½, 1944.
Don Miho Pavlinović ide u red najzaslužnijih Hrvata. U drugoj polovici 19. stoljeća bio je uz Starčevića i Štrosmajera najiztaknutija ličnost u našem političkom životu. Izišao je poput diva iz Biokovskog masiva i prodrmao primorsku Hrvatsku, zavrnuvši vratom, talijanskoj misli i duhu u našim stranama. To nije išlo lako, ali baš u tome silnome poslu i više nego u jadnim prilikama izskače stoički lik Don Miha Pavlinovića, kojega su resile mnoge vrline.
Bio je široko naobražen, odličan govornik, po prirodi pronicav i inteligentan, do skrajnosti dosljedan svojim principima, a po vanjštini kršan i golem kao gora. Rođen je u Podgori 1831. godine, a umro je 18. svibnja 1887. god. isto u Podgori kod Makarske.
Srednje škole svršio je u Splitu, a bogoslovske nauke u Zadru. 1861. god. je postao član Dalmatinskog sabora, a 1883. je biran u Carevinsko vieće u Beču. Kao predstavnik Dalmatinske Hrvatske sudjelovao je u Hrvatskom saboru u Zagrebu god. 1861.
Postao je glasovit po svojim saborskim govorima, kao i po mnogima pisanim političkim djelima.
Bio je vodeća ličnost tadašnje Dalmacije i najveći pobornik njenog pripojenja majci Hrvatskoj. Zaslužio je u podpu- nosti naziv „Preporoditelj Dalmacije”.
Poznati su Pavlinovićevi spisi: Pjesme i besjede, Hrvatski razmišljaji, Hrvatski razgovor, Misao hrvatska i misao srbska u Dalmaciji od 1848. do 1882. i Razgovori.
U Razgovorima je vjerno i plastično odraženo razdoblje srbske promičbe u hrvatskim krajevima, nakon uzkrsnuća srbske države.
Ostavši vjerni krilatici o Dušanovom carstvu, podkriepljenoj „Načertanijem” Ilije Garašanina i djelima Vuka Karadžića, Srbi su prepredeno ubacivali misao srbstva među pravoslavne u Hrvatskoj. Kroz nekoliko decenija dogodilo se je, da oni svi doseljenici Vlasi, Rumunji, Grci, Cincari kao i pravoslavni Hrvati počeše se duševno opredjeljivati prema srbstvu.
U Bosni i Hercegovini Srbi su nastojali zaći sa svojom promičbom u svako selo, pa čak i među tamošnje Hrvate katolike i muslimane. Posebni promičbenjaci preoblačeni u narodnim nošnjama dotičnih krajeva skitali su se od sela do sela i širili misao srbstva kao i misao bratstva i jedinstva s Hrvatima. Poznat je srpski fanatizam, koji je dotjerao do smješnosti u pjesmi Petra Kočića:
„Nebo je plavo srbske boje.
Na njemu se nalazi Srbin Bog.”
Isto je tako čuven nadgrobni govor prote Begovića, održan nad grobom jednom pravoslavnom gimnazijalcu u Karlovcu, gdje je među ostalim rekao i ovo:
„Neka ti srbski sine bude lagana ova srbska gruda”.
Karlovac i srbska gruda!!!
Eto to razdoblje srbskog nasilnog presizanja na sveto hrvatsko tlo razpreo je Pavlinović u svojim Razgovorima, koji odaju da je bio vrlo dobar pedagog i metodičar. U obliku razgovora između Petra Duvnjaka, koji misli ispravno hrvatski, iz čijih usta, čini se, govori sam Pavlinović, Steve, zastupnika srbsko-jugoslavenskog gledanja, gospara Vlahe, koji u svojoj uglađenosti i otmjenosti daje zapravo i jednom i drugom i kapetana Riste, razpleo je Pavlinović za tada, kao i za danas, vrlo aktualne probleme. U ovoj knjižici je Pavlinović zauzeo svoje stanovište prema srbstvu, jugoslavenstvu, sveslavenstvu, o hrvatskoj pripadnosti Bosne, o vjerskim problemima u Hrvatskoj, kao i drugim manje važnijim pitanjima.
Ova je knjižica i danas vrlo suvremena, pošto se Srbi nisu ni za dlaku promienili u svojim zahtjevima i šovinizmu.
Oni hoće silom da Hrvati robuju. Neće uvidjeti nesmisao da jedan narod superiorniji duhom i moralom i bogatiji ne će i ne može robovati inferiornijem od sebe.
Pavlinovićev „Steva” jest utjelovljenje velikosrbstva s kojim se hrvatski narod već više od pola stoljeća obračunava.
Premda je hrvatska država danas stvarnost, premda je hrvatska državna misao jaka, dinamična i prodorna tako, da je zatalasala cjelokupno hrvatsko narodno biće i psihološki stvorilo put odlučnoj odluci narodne volje:
„Hoću slobodu i samostalnost”,
ipak se nađe po koja sliepa dušica, pa sanja o Jugoslaviji i nikako nije na čistu s pojmovima s kojima je tako odlučno obračunao Pavlinović u „Razgovorima”.
Ovima treba dati u ruke ovu knjižicu da lm otvori oči, da ugledaju i današnje srbske podvige protiv hrvatske države. Da je hrvatska država hrvatskom narodu na zator, onda bi je Srbi pomagali, jer sve što je na zator hrvatstva Srbi su pomagali, a što je na dobro hrvatstva, Srbi podkopavaju i ruše.
