Hrvatski Fokus
Povijest

Mudrosti Charlesa Josepha de Lignea

I najmudrija žena ima svoga osvajača: ako još nije pokorena to je zato što još nije upoznala onu polovicu sebe za kojom se uvijek traga

 

Charles Joseph de Ligne (Bruxelles, 23. V. 1735. – Beč, 13. XII. 1814.), austrijski knez i vojskovođa, nama Hrvatima zanimljiv po opisima borbe s Turcima u Srijemu (Petrovaradin, Zemun) i Beogradu, te po prijateljstvu s Dubrovčaninom Vitom Mariom Bettera Vodopićem. Sudjelovao u Sedmogodišnjem ratu, Bavarskom nasljednom ratu, Austro-osmanskom ratu. Prijatelj i savjetnik Josipa II., austrijski izaslanik u Rusiji, čovjek od povjerenja ruske carice Katarine II. s kojom je obilazio Krim i nesretni Herson! Dopisivao se s Goetheom, Voltaireom, J. J. Rosseauom (nažalost i s njim!), Friedrichom II. Velikim… Njegova pisma je objavila učena i mudra kćer bankara Neckera, Anne Louise Germaine de Staël-Holstein. Pitam se jesu li Tolstoj, Stendhal, Balsac, Thackerey, Schopenhauer poznavali pisma de Lignea? Evo nekih misli toga gospodina.

  1. Neka nitko ne kaže politika Pruske, Engleske, Francuske, Španjolske, Nizozemske itd. To je (naprotiv gornje rečenoga, op., T.T.) pojedinačni interes, ambicija, osveta, ili više ili manje logike ili ćudljivosti zaslužnoga muškarca ili žene, što često dovodi do zauzimanja strana, a što se (pogrješno, op., T.T.) pripisuje neproničnoj i dubokoj diplomatskoj kalkulaciji. Tako je gotovo uvijek osobnost zapalila rat. Place des Victoires (Trg pobjeda, trg u Parizu u blizini kraljevske palače, ime dobio po pobjedama Louisa XIV, op.,T.T), gdje su nacije okovane bio je uzrok rata. Veliku ulogu odigrale su rukavice vojvotkinje od Marlborougha. (Sarah Churchill, žena pametna, spletkar jake volje, siva eminencija kraljice Ane, op., T.T.)

Zabavne šale pruskoga kralja na račun suverena, ljubavnice, jačeg ili slabijeg ministra presudile su savezu koji ga je umalo detronizirao. 

(Bizarna je npr. činjenica da je spolna nemoć Louisa XVI., koja je bila javno poznata, srozala njegov ugled op., T.T.).

  1. Ne odmrzavajte hladne ljude; oni imaju svoju dobru stranu…

Strpljenje, vjernost, poslušnost valjaju više od entuzijazma, koji nikad nije siguran ni trajan. Jer kad se jednom uspostavi bit će dvadeset puta u krivu. Za naciju je bolje da nema svoje mišljenje. Onaj koji ima (tj. iznosi svoje mišljenje) žanje buru, kao fizičar koji ne postavi dobro vodič, te mu grom udara u glavu. (nešto slično je kazao V. Maček, kada se veliki (misli na narode, op., T.T.) tuku, mali pod stol – tj. ne miješati se u sukobe velesila, jer će se obračunati preko tvojih leđa i postat ćeš žrtva ili plijen op., T.T.).    

  1. Strasti opakih zaustavlja krvnik, ali mnogo su opasnije one čestitih ljudi. Vidjeli smo kako ljubavnici počinjaju zločine, revni ministri započinju ratove, ograničene ljude da se ne boje revolucija. Tko kaže strast, čak i u dobrom smislu, kaže nešto opasno. Nisu nam (strasti) urođene. Kad kažemo kako zaustaviti strast, bilo bi bolje reći zašto ju uzeti! To je osjećaj zagrijan maštom koja se ukruti kad naiđe na zapreke; to je efemerni vulan (zašto je onda prijateljevao sa znatno mlađim Betterom, romantikom koji je po De Ligneu vulkanske ćudi? op., T.T.). Rijetko postoje oni pravi požari srca i uma koji bi bili strast. (Stari mudri aristokrat nasuprot histerije i infantilije romantizma, op., T.T.)
  2. (započinje mišlju da bi i dvojica budala s unaprijed naučenim scenarijem zbunila Voltairea i svakoga čovjeka) Zato se morate čuvati večera ljudi od duha (obilatih duhom, “pripametnih” op., T.T.). Da biste prosudili čovjeka koji ga ima (duha), morate ga izvući iz postelje.

Ako prije nego što se mogao pribrati se i sustavno složiti ideje on ima jasni liniju i koncept mišljenja, odgovor, snagu ili naivnost – tada je sigurno čovjek inteligencije. (bolje bi bilo kazati intelektualac, op., T.T.)

  1. Možda ne morate uvijek biti u pravu da biste bili zadovoljni. Postoji način da budete u krivu, kako biste uspjeli. (ostvariti svoj naum? Napraviti se budalom?, op., T.T.). Postoje neke čak i vrlo ugodne grješke.
  2. Ako je netko u sebe doma ljubazan, može uz malo manje uspjeha na nižoj razini biti vrlo uspješan na drugim područjima. Nemam dobro mišljenje o onima koji nisu ljubazni u vlastitoj obitelji, a da tek ne govorim o lošem srcu koje to ponašanje podrazumijeva. Netko treba biti istinski oskudan da bi se pokazao tako škrt u duhu i milosti. (valjda misli i na vladarev odnos prema narodu, op., T.T.)
  3. Budala je tko misli da je odmah stekao razum.
  4. Entuzijazam i fanatizam. Jedno pripada veličini duše, drugo malenosti duha: jedno se raspaljuje za slavu, drugo za sektu, način razmišljanja ili osobu nedostojnu toga. Prvi je u dobroj vjeri, drugi često proizlazi iz sekundarnih stvari. Prvi vodi, a drugoga se vodi. Prvi se mogao zapaliti na riječ sloboda, prije nego što  ispita njene ishode u teoriji i praksi. Samo je drugi mogao izgovoriti riječ jednakost. Prvi zbog ponosa, drugi zbog oholosti. Entuzijazam koji sebi ne dade vremena za razmišljanje počinit će zločine koje će sebi predbacivati, fanatizam se nikada ne kaje.
  5. Ali tko bi trebao sklopiti mir? Je li to ministar koji nikada nije napustio prijestolnicu ili neki činovnik kojeg se šalje na kongres? Jedan misli ima preveličajne, drugi presitne. Ne želimo komplicirati; kažemo da se ne svađamo oko sitnica, a ustupamo vrlo bitan dio pokrajine zbog nepoznavanja lokalne vojne i političke geografije. Na generalu je  koji zapovijeda vojskom i koji poznaje ratište koje je vodio, koji shvaća važnost granica, okruga i tla koje ni najvještiji diplomati ne nalaze na kartama. Neprijatelj ne računa na dvorske spletke i lakšeg pregovarača, kada zna da zapovjednik vojske ima svu ovlast za rat ili mir. Posrednici dobre volje, uslužni moćnici koji se u sve žele miješati s ogorčenjem doznaju iz novina da smo mogli i bez njihovih usluga.
  6. I najmudrija žena ima svoga osvajača: ako još nije pokorena to je zato što još nije upoznala onu polovicu sebe za kojom se uvijek traga (Platonova misao da smo polovica koja traga idealnoj polovici, op., T.T.); to uzrokuje toliko ekstravagancije.
  7. Veliki geniji (ovo se zove vjerujem filozofi, /opaska ironična de Lignea/) nakon što su loše govorili o Bogu, kojega ne poznaju, loše govore o vladarima, koje još manje poznaju. Postoje dva načina da ih se kazni. Prvi, tako da ih ne ćemo kazniti, jer su dovoljno glupi da traže zlosretnu slavu; drugi način je da branimo slobodu tiska. Ali bolje bi bilo da su vlade angažirale autore koji će raskrinkati i ismijati tzv. učitelje ljudskoga roda koji iz samoprozvane ljubavi za opće dobro traže samo svoju korist i promociju.
  8. Ne cijenim ljude koji kupuju plemstvo rekao je jednoć car Josip II. Casanovi. (i car i pustolov venecijanski bili su prijatelji de Lignea, op., T.T.) Casanova čija je svaka riječ potez, a svaka misao knjiga priupita cara: ” A cijenite li one koji prodaju plemstvo?”
  9. Mašta ima više draži u pisanju nego li u govoru. Velika krila se moraju saviti da bi ušla u salon. (usp. pjesmu Albatros od C. Baudelairea)
  10. Prebrz povjesničar umara (čitatelje) i sebe, kao putnik koji bez zaustavljanja trči do vidikovaca na svom putu.
  11. Da biste pravilno procijenili knjigu ne smijete poznavati autora (…) Ako je najozbiljniju moralnu raspravu napisao homoseksualaca unaprijed kažemo: kladim se da će biti u njoj tisuće ludosti; čita se smijući, a nešto duboko i novo može nam izgledati ekstravagancijom.
  12. U ateizmu je takva atmosfera, da kada bi ateisti iskreno vjerovali u nevjeru, lako bi se ubili na doživljaj tjelesne ili duševne boli. Ne znamo dovoljno kakav bi bio ljudski život sa nekom pozitivnom nereligijom (nažalost svijet je iskusio komunizam i fašizam, ali i liberalizam, op., T.T.), ateisti žive u sjeni religije.
  13. Mi moralisti nismo ništa bolji od ljudi koji nas čitaju. Mi smo klasa između baby sittera i sluškinje koja se zove dadilja. Često smo mi moralisti glupi kao i oni koji nas drže za skute. No željeli bismo postaviti razumne granice ljudskom rodu koji je i sam veliko dijete, da ne padne, da ne izgori i prije svega da ne plače, da ne razbije i da ne kvari sve.

De Ligneovo veličanje časništva preskačem. https://fr.wikisource.org/wiki/Lettres_et_pens%C3%A9es_du_mar%C3%A9chal_prince_de_Ligne/Texte_entier

Teo Trostmann

Povezane objave

Vanjskopolitički aspekti Hvarske bune

hrvatski-fokus

Bitka kod Nikopolja

HF

Toma Budislavić iz Budisavlja kod Nevesinja

hrvatski-fokus

Matko Globačnik – Nov izvor o nastanku Nezavisne Države Hrvatske 

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više