Govor o održivosti beha zajednice u njezinoj cjelovitosti, pokušaj je da se sakriju ratni muslimanski i mirnodopski bošnjački zločini
Lažni bošnjačko-muslimanski zagovornici cjelovite beha zajednice su, zapravo, glavni i jedini njeni razbijači, koji ju pokušavaju iskomadati na stotine dijelova i komadića samo da svi ti gruntovi koji su njihovi i koje su planirali osvojiti u vođenom vjerskom beha sukobu za teritorij, a koji i dalje vode, budu etnički i vjerski čisti muslimanski. Da budu onako vjerski zeleni u boji novoizabrane nacije koju paralelno grade sa postojećim i osvojenim gruntovima.
Iako je gradnja nacija i ograđivanje nacionalni entiteta završen posao u Europi, za Bošnjake muslimane to je tek započeti proces, u kojem im pomažu gotovo sve islamske zemlje, napose one šerijatsko radikalne čiji lideri prijete i uništenjem Izraela i izraelskog naroda na način kako je i u njihovim zemljama nestalo svih drugi naroda i vjera. Napose kako brutalno i tragično je nestalo kršćana i kršćanstva. Iskustvo stečeno u tim zločinačko genocidnim procesima kako u prošlosti tako i u sadašnjosti širenja islama donijeli su, i primjenjivali u vjerskom beha sukobu tisuće i tisuće najradikalnijih i najbrutalnijih muslimanskih džihadista, koji su u zajedništvu sa domaćim počinili gnjusne zločine nad katolicima i njima ograđivali svoje, danas gotovo hermetički zatvorene gruntove u koje smiju zaći samo oni s muslimanskom iskaznicom. A ta nacionalna muslimanska iskaznica, ispisivana Izetbegovićevim stalnim prebrojavanjem krvnih zrnaca, otvara sva vrata u beha institucijama i namješta najudobnije stolice vlasti. Sve te povlastice, benificije i dobrobiti uz vjersku odrednicu, mamac je kojeg ne odbijaju islamski radikalisti iz muslimanskih zemalja i Bakirov poziv u rat protiv mrskog Zapada i kršćanstva. I dok se vojska islamista obučava po bosanskim bespućima i vrletima Afganistana, Irana i drugi islamskih zemalja za džihad diljem slobodnog Zapadnog svijeta, muslimani Bošnjaci zapišavaju osvojene teritorije muralima nekažnjenih ratnih zločinaca, i sa bratskom dobrodošlicom dočekuju hamasovce i isilovce sa ratišta koja su etnički i vjerski očistili od kršćana i kršćanstva.
Politikom dobrodošlice islamskim teroristima krvavih ruku od krvi nedužnih kršćanskih žrtava diljem ove Kugle zemaljske, i pristalicama dinastije Izetbegović zajedno sa suradnicima ratnih muslimanskih zločinaca koji se šepure po masovnim hrvatskim grobnicama razasutih i skrivenih po teritoriju preko kojeg su prošli uz povike Alah u ekber, ne zaustavlja se vjerski beha sukob, u kojem i dalje traje etničko čišćenje Hrvata katolika. Pokušaji da se i ti mirnodopski bošnjački zločini sakriju kao i ratni muslimanski lažnom politikom govora o održivosti beha zajednice u njenoj cjelovitosti, zapravo su najveća potvrda njene neodrživosti, i crna slika nefunkcionalnosti u svakom državničkom segmentu vidljiva u tridesetogodišnjem kontinuiranom podrhtavanju na ivici ratnog sukoba. Čak i pod protektoratom pristrane Međunarodne zajednice, koja nečinjenjem sprječavanja i obuzdavanja islamskog radikalizma sudjeluje u mirnodopskom etničkom i vjerskom čišćenju ostatka ostataka hrvatstva i katoličanstva.
Slika koju muslimansko-bošnjački, hamasovih dimenzija, radikalni džihadisti tri desetljeća ratnog primirja oslikavaju marginaliziranjem Hrvata katolika, pokušavajući ih svesti na brojku nacionalne manjine a što je kratki korak do potpunog nepriznavanja kao naroda, morala bi biti argument Svjetskoj zajednici ne samo za zaustavljanje daljnjeg slikanja, već i početak novog uređenja beha zajednice. Pokazalo se i stalno potvrđuje da nikakvi razgovori, nikakvi pregovori i bilo kakav dijalog ne zaustavlja muslimansko-bošnjačke radikaliste u centraliziranju, unitariziranju i “građaniziranju”, što je zapravo islamiziranje beha zajednice i stoga je zadaća, koju je sama preuzela, da Svjetska zajednica kao protektor ili zaustavi njeno hamasiziranje i počne ispravljati vlastite grješke koje su bile, i jesu, poticaj muslimansko-bošnjačkim ekstremistima u procesu osvajanja kako hrvatskih mjesta u institucijama vlasti tako i hrvatskih prostora prognanih Hrvata.
Sve dok svjetska zajednica šuti na te muslimansko-bošnjačke mirnodopske zločine, zločin je i krađa hrvatskih mjesta u institucijama vlasti, poticani i nepravdom Haaškog suda koji nije kaznio, gotovo, niti jednog muslimanskog ratnog i poratnog bošnjačkog zločinca, beha zajednica će sve više u svojoj slici sličiti najradikalnijim islamskim zemljama, bez ikakvih tragova i znakova kršćana i kršćanstva.
Muslimansko-bošnjačka dioba Bosne i Hercegovine, i oružja etničkog čiščenja, vidi se čak i u točenju goriva muslimana Bošnjaka kod svojih, na benzinskim crpkama u vlasništvu bilo ratni nekažnjenih muslimanskih zločinaca, ili kod svojih političara koji su opljačkali ne samo svoje muslimane nego i sve druge beha narode. Danas kada se prolaznik kroz bosanskohercegovački politički, i svaki drugi mrak vozi, beha podijeljenost koju muslimani Bošnjaci svakim danom podebljavaju vidi se i na benzinskim crpkama obojenih u zelene muslimanske boje i kolonom auta, jednako tako zelene boje, koji čekaju u redu za gorivo kod svojih. Nu, kad drugi odu na benzinsku kod svojih tada prigovaraju o diobi, prljavom poslu za koji su se uveliko specijalizirali kao učenici dinastije Izetbegović i profesorice lažne diplome. I tako oni koji se lažno predstavljaju borcima za cjelovitost iskomadane zemlje glavni su joj razbijači svakog preostalog komada, kako bi i taj najmanji dio obojili u svoju boju i upisali u svoje vlasništvo.
Vjerski beha sukob za teritorij se proširio za svaki njen dio, za svaki njen sadržaj, uz istovremeno širenje i laži o njenoj održivosti u šarolikosti i cjelovitosti. A što je god više muslimansko-bošnjačke laži o moguće funkcionalnoj beha zajednici u nacionalnim i vjerskim razlikama time sve više znakova njene neodrživosti, nefunkcionalnosti, koja ima svoje izvorište u muslimansko-bošnjačkoj mržnji prema povijesno posloženim tim bojama. Prema drugom i drugačijem pa čak i prema benzinskim crpkama i dućanima, u kojima svi, po uzoru na muslimane Bošnjake, kupuju kod svojih, pa makar bilo i skuplje ali neka je od moga.
U zbirnom beha entitetu svaka ptica svome jatu leti, svaki narod ima svoju drugu domovinu, muslimanima Bošnjacima Turska je uvijek prva pa čak i jedina domovina, svaki narod ima svog najbližeg susjeda muslimanima Bošnjacima je to Iranac, Turčin, Afganistanac i svaki drugi musliman na najudaljinijim prostorima svijeta. U beha podijeljenosti i iskomadanosti svaki narod ima čak i svoje nacionalne dućane, benzinske crpke, tvornice, bolnice, urede, pa čak i ceste i nogostupe, prepoznatljive po nacionalnoj boji gdje se ističe muslimanska zelena boja pješačkih prijelaza i cestovnih oznaka u zelenoj boji čak i seoskog puta. To zbunjuje vozača kada se vozi po austrougarskim, Turci ih nisu ni gradili oni su samo sve rušili i pljačkali, danas izrovanim cestama u Zbirnom beha entitetu, i pomišlja kako su sve one autoceste, i da beha zajednica ima najbolje ceste u svijetu, budući da su u svijetu samo autoceste označene zelenom bojom. Što je beha zajednica zelenija time je manje europska, kršćanska i cjelovita. A kao takva zapravo neodrživa i nemoguća.
