Hrvatski Fokus
Bosna i Hercegovina

Lašvanska dolina, veliko groblje hrvatskih žrtava muslimanske agresije

Hrvatske majke čija djeca su žrtve muslimanske agresije

 

Nacionalističko vjerska homogenizacija muslimanskog naroda započeta Alijinim mladomuslimanstvom i Islamskom deklaracijom nastavljena, danas vođena Bošnjacima i islamskim pridošlim i domaćim isilovcima, politički je proces koji ne da da stane vjerski beha sukob za teritorij, i da zemlja krene i živi barem  mirnu sadašnjost kad joj već ubijaju i otimaju budućnost. Sve muslimansko bošnjačke partije i organizacije, udruge i asocijacije, udruženja i pokreti, zbili su se u jedan okvir, i stvorili jaku i za bilo kakvu budućnost beha zajednice opasno razarajuću snagu koja melje i drobi sve neistomišljenike, napose one iz redova hrvatskih i srpskih naroda, koji su i najveće žrtve muslimansko bošnjačke osovine zla.

Iako dišu i govore kao jedna pluča i jedna usta, ipak su neke od njih postavljene na vrh te političke piramide kao glasnogovornici. Iz svakodnevnog izrastanja neke nove asocijacije kojima se ni broj ne zna ne samo u općoj svjetskoj javnosti nego i u muslimansko bošnjačkom korpusu, na njihovo čelo postavljaju predsjednicu Udruženja, koje po svom organizacijskom utemeljenom habitusu tu zadaću ne bi smjela i mogla nikada preuzeti.

Kako je u beha zajednici moguće i nemoguće, onda i to nije iznenađenje. Cijeloj toj osovini zla potreban je neprovidan pokrivač kako bi sakrio, i odstranio svaku sumnju, na njene aktivnosti ciljeve kojima vodi beha zajednicu i muslimansko bošnjački narod.

Pored enormno velikog broja  muslimansko bošnjačkih udruženja generala, ratnika, zaslužnih pojedinaca, akademskih i inih udruga koje potapaju zajedničku i cjelovitu Bosnu i Hercegovinu, a možda im je to i cilj, u bošnjačkom narodu kao gljive poslije kiše niču i rastu različita udruženja žena i majki. I ne bi to bilo tako primjetno da upravo te organizacije, njihove čelnice ne preuzimaju glavnu političku zadaću u usmjeravanju i kreiranju neke nove, zapravo čiste muslimanske Bosne i Hercegovine, i pisanje ratne muslimanske istine.

Kao udruženja koja su izrasla poslije rata, a povod im je bio stradanje muslimanskog naroda i njihovih bliži, one se nameću glavnim tumačem ratne beha istine, a time i prava na Bosnu i Hercegovinu. Ta politička udruženja majki pored toga što su etnički i vjerski čista muslimanska, i što su kao takva više ratno huškačka negoli miroljubiva, ona se ističu i političkom agresijom na hrvatske majke čija djeca su žrtve muslimanske agresije, i postaju pravi trgovci koji pokazuju kako se živi od trgovine ratnim žrtvama. One si uzimaju za pravo da tumače ratnu beha istinu isključivo po muslimanskim viđenjima da su samo Muslimani žrtve vjerskog beha rata za teritorij, i da su sve druge sukobljene strane bile agresori i neprijatelji Bosne i Hercegovine.

S podjednakim političkim osjećajem pobjednika i žrtve one ne priznaju i žrtve drugih beha naroda, i u toj svojoj uzvišenoj nedodirljivosti i prisvojenog prava, prkosno, gotovo prijeteći kao što su turske age prolazile, i one prolaze kroz hrvatska sela i prostore u kojima žive majke hrvatske djece, i supruge hrvatskih muževa kojima su, zasigurno i od tih muslimanskih majki muževi i sinovi, poubijali na najsvirepiji mogući način i po tri sina i muža.

Trgovkinje žrtvama prelaze beha prostore i svoje žrtve uspjevaju prodati ne samo muslimanskom nego i cijelom svijetu, kojim u faraonskoj raskoši obilaze. Svoju jednu suzu prolivenu za gubitkom jednog sina, što je zaista velika i prevelika žrtva za svaku majku a ne samo muslimansko-bošnjačku, prodaju svijetu skuplje od suza hrvatskih majki kojima su muslimanski kršćanofobićni barbari poubijali gotovo sve muškarce u obitelji.

Žalosna da žalosnija ne može biti ne samo u žalosnoj beha zajednici nego i u svijetu, trgovina žrtvama muslimanskih majki koje ne vide i ne priznaju i bol hrvatskih majki. Otišle su tako daleko u svom političkom djelovanju da su postale redovne govornice i u Ujedinjenim Narodima, kamo odlaze kao predsjednici najmoćnijih zemalja svijeta. U čestim govorima u toj svjetskoj organizaciji čak su nadmašile i svog  prvog člana beha predsjedništva,  zeta, Željka Komšića, čime se pokazuju i potvrđuju najorganiziranijom i najskupljom političko vjerskom bošnjačko muslimanskom partijom u bošnjačkom korpusu.

Najveće groblje za hrvatski katolički narod

I uvijek kada predsjednica te financijski najjače muslimansko bošnjačke udruge “Majke Srebrenice” ide na svjetska putovanja sa zadatkom veličanja žrtava iz svog naroda i nepriznavanja žrtava i boli  hrvatskih majki, planski prolazi kroz Lašvansku dolinu, koju su pripadnici njenog muslimanskog naroda pretvorili prvo u najveći konclogor za Hrvate katolike u Europi poslije Drugog svjetskog rata, a zatim u najveće groblje za hrvatski katolički narod.

Prolazi pored hrvatskih majki kojima su domaće vehabije, mudžahedini i silni islamski barbari koji su došli na Alijin poziv ubijati katolike i osvajati njihov teritorij, ubili jednima tri sina i muža, drugima dva sina i silovali kćeri, trećima ubili po dvoje maloljetne djece, nekima maloljetnima glave sjekli i na šporetu okretali.

Prolaze kroz to najveće katoličko groblje u beha zajednici te muslimansko bošnjačke političarke, u mržnji prema katoličkim majkama, zaboravljajući na moment po kom zadatku idu u svijet, i u UN, i pored Križanćeva sela, Buhinih kuća, kroz Vitez, pored Miletića, Grahovčića, Maljina, Bikoše, Brajkovića, Pojska, Rudnika, Šarića, Radonjića, Bukovica Male i Velike, kroz Travnik i Novi Travnik, Bugojno…, ponekad i uz pjesmu kroz ta groblja katoličkih mučenika za križ časni i slobodu zlatnu.

A onda kada dođu pred svijet, koji ih uz islamske zemlje i pomaže u toj mržnji prema katoličanstvu, u tom ponovnom ubijanju hrvatskih žrtava, mrtvi i preživjeli, kroz suze govore kako su pronašle “dvije male kosti mlađeg sina”, bez i spomena na hrvatsku majku kojoj kosti djece skrivaju muslimanski zlikovci, kao i same te muslimanske majke koje time vode šovinističku politiku i prema mrtvima.

Ako u beha zajednici nemaju isti tretman žrtve vjerskog beha sukoba za teritorij, a nemaju ga, pa kako onda graditi zajedničku i cjelovitu beha zajednicu jednakopravni i slobodnih preživjelih. Zasigurno nikako, jer takvu beha zajednicu ravnopravnih naroda ne žele čak ni”Majke Srebrenice” a o bošnjačkim političkim i vjerskim liderima uzalud je trošiti rijeći. Oni su u ratu, i danas poraću rekli i govore kakvu beha zajednicu žele, i u ime kakve su počinili strašna barbarstva nad katolicima uz pjesmu “Turska je naša mati tako je bilo i tako će ostati”, te uz povike hodža koji su bili na čelu tih ubojica “Alah u ekber”.

Da žele zajedničku beha zajednicu sa kršćanima, pa čak da žele i zajedničku federaciju sa katolicima kao federalnim partnerima, tada bi liderke političke čiste muslimanske partije, koje sufinanciraju i hrvatske žrtve, u UN kamo gotovo svaki mjesec putuju i troše novce gladni beha naroda, barem jednom u svojim nastupima spomenule i hrvatske majke, koje nisu našle niti jedne kosti svoje djece, nad kojima se iživljavali islamistički barbari.

Munira Subašić je danas predsjednica muslimanske političke partije koja isilovskim zidom dijeli ne samo beha zajednicu nego i mrtve, zbog čega su Srbi morali i svoje mrtve odnijeti iz Sarajeva. Jer ta vrlo radikalna i isključiva muslimanska političarka šetajući i prkosno prolazeći kroz “veliko hrvatsko groblje” Lašvanska dolina nikada nije zastala pred hrvatskim majkama koje traže po Maljinama, Bikošima, Bugojnu, Miletićima, Putkovićima, Banovićima, Šarićima, Pojskama,,, i svim drugim stratištima kosti svojih sinova.

Ne priznaje ni Munira Subašič ni sve druge muslimanskev Munire ratnu istinu da je Lašvanska dolina za Hrvate katolike njihova Srebrenica, definicija genocida jasno kaže da je svako plansko ubijanje jedne nacionalne zajednice s ciljem biološkog uništenja i onemogućavanja rađanja, genocid. A to su muslimanski isilovski zlikovci, pod komandom ratnog zločinca Alije Izetbegovića počinili nad Hrvatima Središnje Bosne, imenom poznati barbari, Mlaćo, Cikotić, Alagić, Mahmuljin, Genjac, Halilović, Delić…

Sve je to razlog i nepobitan argumenat da muslimanske majke žrtava vjerskog beha sukoba za teritorij svojim vezama i utjecajem, kao i financijskim sredstvima sa kojima se rasipaju, učine sve da se i za Lašvansku dolinu donese ista Rezolucija kao i za Srebrenicu, budući da je i na tom prostoru izvršen muslimanski ratni zločin genocida, i gladomora nad više od 70 tisuća zatočenih Hrvata. Također, to bi morao biti povod i obveza Haaškog suda da procesuira i zaslužno počinjenim zločinima kazni slikom poznate muslimanske ratne zločince, a Ujedinjeni Narodi jednako za svoju govornicu dovedu i majke kršćanske, katoličke, djece koje su poubijali muslimanski barbari u osvajačkom pohodu širenja muslimanskog teritorija na tom europskom prostoru.

Bio bi to kamen temeljac istinskog pomirenja federalnih partnera, ali i temelj mira u Bosni i Hercegovini koji je moguć jedino u jednakosti, ravnopravnosti, suverenosti, konstitutivnosti i punoj slobodi beha naroda.

Vinko Đotlo

Povezane objave

Arapi preplavili BiH

HF

Brčaci vole kazalište

HF

Sakib Mahmuljin – ratni zločinac

hrvatski-fokus

Prvi ožujak – bošnjački dan nezavisnosti

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više