Thompsonov labuđi pjev gubitka narodne slobode

Unatoč svim zlim silama, s Thompsonom dobili smo privid slobode, ali bolje i takav privid nego li vrijeme otvorenog komunističkog progona, koje nam nastoje vratiti kroz zabranu opjevanog povijesnog hrvatskog pozdrava ‘Za Dom Spremni’

Prošlo je osamnaest godina od kako sam objavio osvrt o Thompsonu pod naslovom “Thompson bard narodne slobode“ (u tada tiskanom “Fokusu”,  24. VIII. 2007., br. 380.). Od tada Thompson je u hrvatski narod prodro jače nego li ikad prije. Lijepo je bilo vidjeti pola milijuna Hrvata na njegovu koncertu, i nevjerojatno bi bilo što je vlast dopustila koncert, koji bi trebao biti protiv njih, da taj koncert njima samima nije poslužio za ispitivanje javnih raspoloženja i skretanja pažnje s gorućih problema, kao što Roman Leljak svake godine iskopa neke hrvatske kosti bačene u neku špilju i nakon toga se ne riješi ništa, tako i UDBA-ši skreću pozornost masa s politički štetnih radnji koje su protiv interesa naroda počinili ti “naši“ političari. Izvlače se bolne rane hrvatske prošlosti, da se skreće pažnja, ali ne s nakanom da se ti problemi riješe da ne bi slučajno njihovi pretci bili osuđeni, pa lustracijom tako jednako i nastavljači takve politike.

Pasivnost Hrvata

Cilj je da ljudi nakon Thompsonovih koncerata izbace iz sebe sve svoje negativne emocije i da nakon toga ne učine ništa. Mase i nadalje ostaju pasivne, bez razumijevanja svoga stanja “tu i sada“ dok ih proždire zlo depopulacije, iseljavanja, uništavanja poljoprivrede, mljekarstva, stočarstva, digitalnog bankarstva i masovna eutanazija otrovnim “cjepivima“, koju provodi opjevana svjetska masonerija na čelu sa Svjetskim ekonomskim forumom (o čemu su u međuvremenu objavljene stotine stručnih članaka i objavljeni dokumentarni filmovi s nastupima svjetskih stručnjaka, uključujući i Roberta W. Malonea, koji je izumitelj tog mRNK cjepiva i koji je objasnio da se ona ne smiju koristiti na takav način i da su zloupotrijebljena).

Thompson je davno zapjevao o antikristima, masonima i komunistima u pjesmi “E, moj narode…“, (“Antikristi i masoni, komunisti ovi, oni šire sotonske fraze da nas poraze, e, moj narode…“), ali to ni njemu ni narodu nije pomoglo da ne pristanu na potvrde o cijepljenju za koncert (slučaj na dan 17. 7. 2021.) niti da spriječe rasprodaju domovine, nije pomoglo da djeluju protiv tajnih službi propale države Jugoslavije: Thompson i narod su saznali da te sile djeluju protiv nas, ali nisu prepoznali načine na koji djeluju i ništa nisu poduzeli, a ništa nisu ni mogli poduzeti da nas te sile prestanu uništavati i da prestanu djelovati, jer nemaju kapacitete za uvid u cjelovito razumijevanje i ispravno djelovanje. Informirani su, ali u stvari ništa nisu razumjeli, htjeli bi nešto, a ne znaju kako to nešto realizirati.

Razgradnja prema starim kolonijalnim modelima Britanskoga Carstva

Narod na Thompsonovim koncertima pada u trans osjećaja ideje borbe za slobodu i nakon koncerta nije sposoban, svatko u svom staležu, poduzeti ništa u korist te borbe: drogirani domoljubnim osjećajima posjetitelji koncerata se pasivno ispušu i vjeruju u vječnost slobode, koje nema, vjeruju u postojanje države koju su opjevani masoni i komunisti praktički već sada razorili i dalje dovršavaju razgradnju prema starim kolonijalnim modelima Britanskog Carstva, koje na matični teritorij naseljava tuđe stanovništvo podlo slabeći vitalnu narodnu energiju, ili kako bi dr. Milan pl. Šufflay rekao slabeći prirodni vis a tergo[1] narodnog postojanja.

Katarza osjećaja davne boli

Narodno sjećanje na borbu protiv srbijanskog imperijalizma razumije Thompsonovo domoljublje, jer ne postoji hrvatska obitelj kojoj četnici, ili komunisti nekog nisu ubili, ili progonili. Otud pola milijuna duša nazočnih na Thompsonovu koncertu. Ali, sve je to katarza osjećaja davne boli, prkos prema neprijateljima bez budućnosti aktivnog otpora.

Koncerti su intonirani vjerski, ali vjera publike je plitka i površna, razumijevanje Boga je proizvoljno i liberalno: bez pravog obraćenja na katoličku vjeru nema narodnog preporoda i oporavka, pa ne može biti ni pobjedničke borbe. Pa, ipak, dobro je da Thompsona ima, jer bi bez njega specijalni rat srbijanskih i drugih tajnih službi medijski prostor pokrio s isključivo srbijanskim balkanskim mentalno retardiranim turbo–folkom, u kojem nema niti zdravog pastirskog zvuka hrvatske Dinare, ni minimuma vjere, ali ima islamskog turskog primitivizma, koji su Srbi baštinili i prenose nam ga kao negdanje tursko roblje.

Thompson pliva na valu pobjede oslobodilačkog rata i održava se dobro. On je naprosto narodni bard koji lokalni melos oblači u rock aranžmane. A, njegova pjesma postala je narodnim neprijateljima lakmus papir iskušavanja općeg raspoloženja pulsa i bíla hrvatskog naroda, da na taj način uvide u kojem bi smjeru trebalo izmanipulirati slijepe hrvatske mase. A, Thompson, da se nekako održi na sceni, javno izjavljuje da je Hrvatska u dobrim rukama u nazočnosti “hrvatskog“ premijera A. Plenkovića.

Privid slobode

Dobili smo privid slobode, ali bolje i takav privid nego li vrijeme otvorenog komunističkog progona, koje nam nastoje vratiti kroz zabranu opjevanog povijesnog hrvatskog pozdrava “Za Dom Spremni“. Jer, kada se više ne će moći pjevati ni pozdravljati pozdravom “Za Dom …“ tada više ne će biti ni Hrvatske oslobođene u prethodnom ratu i ne će biti nikakve Hrvatske! Jer će biti naseljena tuđim stanovništvom i jer će biti rob transhumanističke pederske ideologije, u kojoj je sve protuprirodno postalo normalno, a čovjek je postao dio kompjutorskog stroja i digitalnog valutnog ropstva.

Samo nas molitva može spasiti

E, moj narode… prema tome idemo. I pjesma nas ne će spasiti, nego samo pobožni život u svetim sakramentima, kojima treba pristupiti tjedno i u obilnoj molitvi krunice, koju u ovakvoj situaciji treba moliti svaki dan. Treba moliti da nam Bog providi pravoga narodnog vođu poput Nikole Šubića Zrinskog i da svaki katolik – Hrvat aktivno djeluje u svom staležu. Samo tako se obnavlja katoličko društvo. I neka nas po tim sredstvima Bog spasi, jer su stvari predaleko otišle.

Bilješka: 

[1] Vis a tergo je latinski pojam i znači snaga iza leđa i bila je uobičajena izreka u XIX. stoljeću. Naziv “vis” je već znakovit, jer ukazuje na to da zapravo nije moguće razumjeti što to znači. Jer sila uvijek ostaje barem u polumraku, njezino podrijetlo ili uzrok nikada se ne mogu u potpunosti razjasniti, ostaje fizička konstrukcija ili se gubi u beskonačnosti prethodnih uzroka. Ne govorimo uzalud o tamnim silama u tamnoj tvari i crnim rupama. Vis a tergo? – Vis a tergo

Akademik Emil Čić, koji uz znanstvenu, publicističku, umjetničku i pedagošku djelatnost bio je i dugogodišnji glazbeni kritičar