Znamen posut biserima
Dug je naš hod,
tražili smo put gubeći se u tami.
Išli nekad naslijepo, nekad ukoso.
Jedni druge u mreže hvatali,
sakatili i davili.
Utabali mnoge staze.
U živac kamen utisnuli stope.
Više gotovo da nema mjesta,
na ovoj planeti,
gdje nismo zašli,
ostavili ljudski trag i znamen.
Negdje posut biserima,
popločan srebrom i zlatom.
Nekad sraman i ružan.
Često krvav,
i pretužan.



1 komentar
Vrlo liepa refleksivna pjesma,
koja je sve rekla i onima nesklonim razmišljanju.
Ljudski trag na ovome svietu je največma krvav i tužan.
Komentari nisu aktivni.