Island i Norveška pozvali su nekoliko zemalja da dekriminaliziraju seksualno ponašanje istog spola i donesu sveobuhvatno zakonodavstvo protiv diskriminacije koje uključuje seksualnu orijentaciju i rodni identitet kao zaštićene kategorije
Kad je riječ o seksualnoj revoluciji, nordijske vlade i dalje pokazuju da su među najradikalnijima na svijetu. To se ponovno potvrdilo na posljednjoj sjednici Univerzalnog periodičnog pregleda, gdje vlade međusobno pregledavaju ljudska prava.
Nordijci su nastavili vršiti pritisak na druge vlade oko pobačaja, rodne ideologije i ekstremnog seksualnog odgoja. U posljednjoj sjednici UPR-a, gdje je pregledano trinaest zemalja, zabilježeno je 35 slučajeva u kojima su vlade bile pod pritiskom da liberaliziraju svoje zakone o pobačaju. Dvanaest od njih došlo je iz nordijskih vlada, koje uključuju Dansku, Finsku, Island, Norvešku i Švedsku — ali uglavnom Island. Island stvara daleko najveći pritisak na pobačaj od svih 193 države članice UN-a na UPR-u — oko 20 posto ukupnog broja u posljednjem završenom ciklusu pregleda.
Nordijske zemlje pozvale su na legalizaciju, dekriminalizaciju i veću dostupnost pobačaja, uključujući ograničavanje prava na prigovor savjesti zdravstvenih djelatnika.
Zalažu se za dekriminalizaciju seksualnoga nasilja
Po pitanjima seksualne orijentacije i rodnog identiteta, vlade koje su bile pod nadzorom bile su pod pritiskom 160 puta, od čega je 33 puta bilo s Islanda (blizu 20 posto). Te su preporuke uključivale pozivanje Marshallovih otoka da legaliziraju istospolne brakove i “uvedu transparentan administrativni proces samoidentifikacije za pravno priznavanje spola, oslobođen nametljivih zahtjeva.” Island i Norveška pozvali su nekoliko zemalja da dekriminaliziraju seksualno ponašanje istog spola i donesu sveobuhvatno zakonodavstvo protiv diskriminacije koje uključuje seksualnu orijentaciju i rodni identitet kao zaštićene kategorije.
Island je također preporučio da Liberija, Malavi, Mongolija i Panama jamče sveobuhvatno seksualno obrazovanje, kako u školama, tako i izvan njih.
Nordijske zemlje među su vodećim financijerima Fonda za stanovništvo Ujedinjenih naroda (UNFPA) i UN Women, koji zauzvrat promiču SRHR u zemljama u razvoju u kojima rade. To je unatoč činjenici da Opća skupština UN-a nikada nije prihvatila terminologiju SRHR-a—unatoč desetljećima ponovljenih napora Nordijskih zemalja i njihovih saveznika.
Za razliku od SAD-a, koji je veći donator, ali doživljava značajne promjene u vanjskoj politici ovisno o tome koja stranka kontrolira Kongres i Bijelu kuću, nordijske zemlje su tijekom vremena održavale dosljednu političku i financijsku podršku SRHR-u. To uključuje pokretanje prve eksplicitno feminističke vanjske politike Švedske 2014., izjavu nordijskih premijera iz 2020. koji se protive bilo kakvim ograničenjima pobačaja te zajedničku izjavu nordijskih ministara za rodnu ravnopravnost u 2024. u podršci pravima LGBTI osoba.
Financiraju aktiviste u siromašnim državama
Osim financiranja UN-ovih agencija namijenjenih promicanju SRHR-a, nordijske zemlje strateški financiraju i aktivističke skupine unutar zemalja u razvoju, osobito tamo gdje društvene norme uglavnom ostaju pro-life i pro-obiteljske. Godine 2014. kraljica Danske najavila je novi mehanizam financiranja pod nazivom Amplify Change, koji podržava “pokrete iz baze za SRHR.” Dodijelio je potpore grupama koje promiču pobačaj, “seksualni rad”, sveobuhvatno seksualno obrazovanje i smanjenje stigme oko LGBT pitanja.
Unatoč nastavku nordijskog ulaganja u međunarodne SRHR, Švedska je 2022. odlučila napustiti eksplicitno “feministički” okvir svoje vanjske politike nakon što je desničarski blok pobijedio na općim izborima. Ove godine, norveška ljevičarska vlada tijesno je zadržala vlast unatoč dobitcima s desnice. Međutim, iako populističke stranke ostvaruju napredak u nordijskoj regiji, često motivirane masovnom imigracijom, ostaje za vidjeti hoće li se to pretvoriti u desni pomak u društvenim pitanjima u njihovoj vanjskoj politici.
