Pravo hrvatsko domoljublje je obrana Hrvatske i Hrvata od genocida nad Hrvatima, uz rizik gubljenja života svoga
O čemu razmišlja Hrvat kada ide na domjenak srpskog pravoslavnog Božića u Zagrebu? Razmišlja li o ekonomskom potencijalu Republike srpske i Republike Srbije u budućih 20 do 50 godina? Na to bi pitanje odgovor bi morala dati struka, ekonomisti Ljubo Jurčić i Luka Brkić, pa i politolozi i politički analitičari, poput Žarka Puhovskog. Izgleda, da to pitanje, uopće nije na stolu.
A što ako je ekonomski potencijal Republike srpske i Srbije upitan? Moraju li ‘Rs’ i ‘RS’ u novo osvajanje (hrvatskog) prostora? Može li to novo osvajanje hrvatskog prostora bez genocida i kulturocida? Postoji li plan za to novo osvajanje prostora? Tko (što) ga inducira i financira? Hrvatska? Kakva je tu uloga “hrvatske” kulture i politike? Mržnja i laž o NDH
(Jasenovcu)? Isto kao od 1945. do 1990.? Tu se može i treba postaviti još puno pitanja u tom kontekstu. Kao ovo za Guinnessa: Koje je najmanje mito u povijesti svjetske politike? Novčić iz pogače na domjenku srpskog pravoslavnog Božića u Zagrebu? U kontekst ovog bez(idejnog)umlja spada i “voljenje Hrvatske” – “antifašista”. Kad on (ona) kaže kako i “on (ona) voli Hrvatsku”, kako je i on (ona) domoljub.
A koji hrvatski susjed ne voli Hrvatsku? Pogotovo onaj istočni susjed?
Hrvatsku voli i Zoran Pusić, i Dalija Orešković, i Mile Kekin, i Nenad Stazić. Rade Šerbedžija u Hrvatskoj – uživa! A pravo hrvatsko domoljublje je obrana Hrvatske (Hrvata) od genocida nad Hrvatima, uz rizik gubljenja svog života; odnos prema Bleiburgu, Jasenovcu, Vukovaru, Škabrnji, Ovčari, Srbu, Jergoviću, financiranju srpskih centara kulture u Hrvatskoj, dvojici Komšića (Ivo i Željko), dinastiji Izetbegović, Thompsonu itd.
Sve je ovo na rubu pameti, veleizdaje i kolaboracije. I za Guinnessa!? “Voljeti Hrvatsku”, a mrziti Thompsona? I to se može. Može se voljeti prostor. E, da je dobiti novčić iz pogače na domjenku srpskog pravoslavnog Božića u Zagrebu? “Vrhunac ljubavi sa Hrvatskom”!?
Srpska osvajačka i genocidna politika ne oblikuje se i financira u Beogradu, nego u Zagrebu!
Tu nema sreće bez istinite povijesti Hrvata, Srba i muslimana u BiH. Još od Srednjeg vijeka. Pogotovo istinite povijesti NDH. Kada spominjem ekonomski potencijal Republike srpske i Srbije, mislim na sredstva koja se troše za vojsku i politiku radi osvajanja nesrpskih prostora. I glavni je problem što se ta srpska osvajačka i genocidna politika oblikuje i financira, ne u Beogradu, nego u Zagrebu! Jer Zagreb blokira istinu o NDH (Jasenovcu). Kada optuženi na sudu prizna optužbu, stvar je gotova. Da stvar bude tragičnija, Zagreb se sam nudi kao krivac. A rješenje je u istini o Srbima koja urušava srpstvo. Kao i istina o muslimanima u BiH. Jer kada neki poturica zabranjuje promjenu Izbornog zakona u BiH, Hrvat bi morao reći: a Klis?, drugi: a Nehaj?, treći: a Mila Gojsalić?, četvrti: a Bosna Srebrena?, peti: a janjičari? itd. Ovako ja o domjenku srpskog pravoslavnog Božića u Zagrebu i poturicama u hrvatskoj Bosni. S obzirom na sve srpske ratove i strahote koje su počinili Srbi u tim ratovima, mislim da postoje ozbiljne pretpostavke da se Srbiji ograniči vojni potencijal u UN-u!
1 komentar
Bravo!
Komentari nisu aktivni.