Kulundžić je tvrdio da je otkrio nove činjenice o Marinu Držiću i optuživao Krležu (i krug oko Leksikografskog zavoda) da prisvajaju ili ignoriraju njegove istraživačke rezultate
PITANJA POSTAVLJENA »UMJETNOJ INTELIGENCIJI«
- Zašto se Krleža svađao sa Kulundžićem?
– Svađa između Miroslava Krleže i Zvonimira Kulundžića bila je jedna od najdužih i najgorčih polemika u povijesti hrvatske književnosti, a trajala je desetljećima. Kulundžić, koji je bio poznati publicist, književni kritičar i bibliolog, postao je jedan od najustrajnijih Krležinih kritičara, a sukob se vodio na nekoliko razina:
- Kult ličnosti i “Književna diktatura”
Kulundžić je optuživao Krležu da je uspostavio apsolutnu dominaciju nad hrvatskom kulturom nakon 1945. godine. Smatrao je da Krleža, kao nedodirljiva veličina i bliski Titov prijatelj, guši svakoga tko misli drukčije. Kulundžić mu je javno prigovarao zbog “paternalizma” i toga što je odlučivao tko može, a tko ne može biti dio književnog kanona.
- Slučaj “Gundulić i Držić”
Jedan od konkretnijih povoda za sukob bio je Kulundžićev rad na starijoj hrvatskoj književnosti. Kulundžić je tvrdio da je otkrio nove činjenice o Marinu Držiću i optuživao Krležu (i krug oko Leksikografskog zavoda) da prisvajaju ili ignoriraju njegove istraživačke rezultate. Kulundžić je smatrao da Krležini suradnici djeluju kao “intelektualni klan”.
- Pitanje podrijetla i plagijata
Sukob je doživio vrhunac Kulundžićevim tvrdnjama da Krleža nije onoliko originalan koliko se misli. On je u svojim knjigama i pamfletima (poput poznate knjige “Tragedija hrvatske pameti”) analizirao Krležin rad, pokušavajući dokazati da su neki njegovi stavovi ili stilski postupci preuzeti od drugih autora bez priznanja.
- Ideološka i osobna netrpeljivost
Krleža, koji je bio poznat po svom oštrom jeziku i polemičkom stilu, Kulundžića je prezirao, nazivajući ga “poluinteligentom” i marginalcem. Kulundžić je, s druge strane, imao gotovo opsesivnu potrebu da “razmontira” Krležu, smatrajući ga licemjerom koji uživa u luksuzu dok propovijeda ljevičarske ideale.
Epilog: “Antibarbari” i “Tragedija hrvatske pameti”
Kulundžić je svoje kritike sažeo u opsežnim knjigama koje su u ono vrijeme bile na rubu zabrane ili su izazivale goleme skandale. Dok je Krleža imao moć institucija iza sebe, Kulundžić je nastupao kao “usamljeni jahač” koji se bori protiv sustava.
Zanimljiva paralela sa današnjicom:
U krugovima koje danas okuplja portal Hrvatski Fokus, Kulundžić se često spominje s poštovanjem kao čovjek koji se usudio suprotstaviti “lijevom intelektualnom establishmentu”, dok Krležini zagovornici Kulundžića i dalje vide kao osobu koja je svoju karijeru gradila isključivo na napadima na većeg od sebe.
- S kim je još Zvonimir Kulundžić bio u sukobu?
– Zvonimir Kulundžić bio je, prema vlastitim riječima, “čovjek koji ne zna šutjeti”, što ga je dovelo u sukob s gotovo svim vodećim institucijama i intelektualcima tadašnje Jugoslavije i Hrvatske. Njegov polemički opus nije stao na Krleži; on je ratovao s cijelim sustavom.
Evo ključnih osoba i institucija s kojima je bio u oštrom sukobu:
- Akademski establishment i JAZU (današnja HAZU)
Najveći sukob, osim onog s Krležom, Kulundžić je vodio s akademicima i povjesničarima.
- Povod:Njegova teza da je prva hrvatska tiskana knjiga (Misal iz 1483.) tiskana u Kosinju, a ne u Veneciji.
- Protivnici:Povjesničari koji su zastupali tradicionalne teze smatrali su ga “amaterom” i “nadriznanstvenikom”. Kulundžić im je uzvraćao optužbama za nacionalnu izdaju i intelektualnu lijenost, tvrdeći da iz kompleksa manje vrijednosti ne žele priznati hrvatsko prvenstvo u tiskarstvu.
- Vladimir Bakarić i politički vrh
Zbog svoje knjige “Tragedija hrvatske pameti”, ali i tekstova u kojima je propitivao povijesne istine, Kulundžić je bio pod stalnim nadzorom.
- Bio je u izravnom sukobu s moćnim komunističkim političarom Vladimirom Bakarićem, kojeg je smatrao odgovornim za gušenje slobodne misli u Hrvatskoj.
- Njegova knjiga o suđenju dr. Mili Budaku izazvala je bijes partije jer je Kulundžić, unatoč tome što je bio ljevičar i brat narodne herojine, inzistirao na pravnoj analizi procesa, što je tada smatrano opasnim revizionizmom.
- Krug oko Leksikografskog zavoda
Budući da je Leksikografski zavod bio “Krležina utvrda”, Kulundžić je bio u stalnom ratu s njegovim urednicima. Optuživao ih je za plagiranje njegovih bibliografskih otkrića i za namjerno prešućivanje njegovih radova u enciklopedijskim izdanjima.
- Slavko Goldstein i liberalniji krugovi
Iako su obojica bili kritični prema nekim aspektima sustava, Kulundžić se sukobljavao i s ljudima poput Slavka Goldsteina. Razlog je često bio Kulundžićev specifičan, strastven i često agresivan stil polemike koji nije dopuštao kompromis, čak ni s potencijalnim saveznicima.
- Stipe Šuvar
U kasnijim godinama, Kulundžić je bio oštar kritičar Stipe Šuvara i njegovih obrazovnih i kulturnih reformi (tzv. “bijela knjiga”). Kulundžić je u tome vidio još jedan pokušaj ideološke dresure hrvatske inteligencije.
Zajednički nazivnik svih sukoba:
Kulundžić je u svakom sukobu nastupao kao “borac za istinu” protiv “klanova”. Bilo da je riječ o “Krležinom klanu”, “Beogradskom klanu” ili “Sveučilišnom klanu”, on je vjerovao da su institucije korumpirane i da on, kao slobodni strijelac, ima misiju prokazati njihovo licemjerje.
- Sukob Slavko Goldstein Zvonimir Kulundžić, imate li nešto konkretno o istom?
– Sukob između Zvonimira Kulundžića i Slavka Goldsteina bio je duboko ukorijenjen u različitim interpretacijama hrvatske povijesti 20. stoljeća, a posebno se rasplamsao krajem 1980-ih godina. Iako su obojica bili intelektualci snažnih uvjerenja, njihovi su se svjetonazori drastično razilazili u pitanjima nacionalnog identiteta i historiografije.
Evo konkretnih točaka njihova sukoba:
- Polemika oko broja žrtava u Jasenovcu
Najžešći javni sukob dogodio se povodom Kulundžićeve kritike službenih jugoslavenskih brojki o žrtvama logora Jasenovac.
- Kulundžićje bio jedan od prvih javnih intelektualaca koji je, unatoč svom ljevičarskom zaleđu, počeo javno preispitivati brojku od 700.000 žrtava, smatrajući je znanstveno neutemeljenom i politički manipulativnom.
- Goldsteinje, iako je i sam kasnije radio na demografskim procjenama, u tom razdoblju Kulundžićev pristup doživljavao kao opasan revizionizam koji može biti zloupotrijebljen od strane ekstremne desnice. Goldstein je zagovarao oprezniji, institucionalni pristup istraživanju, dok je Kulundžić bio “frontalni” polemičar.
- Slučaj “Tragedija hrvatske pameti”
Kulundžić je u svojoj knjizi “Tragedija hrvatske pameti” oštro napao cijelu intelektualnu elitu, uključujući i one krugove kojima je Goldstein pripadao ili ih je podupirao (poput izdavačke kuće “Liber”).
- Kulundžić je optuživao Goldsteina i slične urednike da provode “cenzuru kroz ignoriranje” njegovih djela.
- Goldstein je, s druge strane, Kulundžića smatrao talentiranim, ali emocionalno nestabilnim polemičarem čija strast često zamagljuje objektivne činjenice.
- Sukob oko Mile Budaka
Jedna od najkontroverznijih točaka bio je Kulundžićev rad na rehabilitaciji Mile Budaka kao književnika (ne kao političara).
- Kulundžić je inzistirao na tome da je Budak značajan hrvatski pisac i da je njegovo strijeljanje bez pravog suđenja bila pravna farsa.
- Goldstein, čija je obitelj stradala od ustaškog režima, oštro se protivio bilo kakvom odvajanju Budaka-pisca od Budaka-potpisnika rasnih zakona. Za Goldsteina je Kulundžićev pokušaj “objektivizacije” Budaka bio moralno neprihvatljiv.
- Različiti stilovi intelektualnog djelovanja
Sukob je bio i estetske prirode. Goldstein je gradio institucije (Erazmus, Židovska općina, izdavačke kuće) i težio je dijalogu i pomirenju. Kulundžić je bio solist i razaratelj, onaj koji ruši autoritete i ne priznaje kompromise. Kulundžić je Goldsteina vidio kao dio “establishmenta” koji, bez obzira na to što više nije bio pod Krležinom sjenom, i dalje kontrolira što je “politički korektno” reći.
U današnjem kontekstu (2026. godina), ovaj se sukob često analizira kao preteča modernih podjela u Hrvatskoj na “suverenističku” i “liberalnu” inteligenciju. Kulundžić je postao ikona onih koji smatraju da je hrvatska povijest sustavno prešućivana, dok je Goldstein ostao simbolom borbe protiv nacionalizma.
- Ima li još što zanimljivo na relaciji Goldstein Kulundžić?
– Osim velikih historiografskih tema, odnos Zvonimira Kulundžića i Slavka Goldsteina obilježile su vrlo specifične, gotovo filmske situacije koje ilustriraju dubinu njihova animoziteta:
- Rat oko “Vjesnika” i prava na arhivu
Kulundžić je Goldsteina optuživao da je, koristeći svoj utjecaj u izdavaštvu i medijima (posebice u krugovima oko Vjesnika), sustavno onemogućavao objavu Kulundžićevih rukopisa. Kulundžić je tvrdio da Goldstein funkcionira kao “neformalni cenzor” koji određuje tko smije dobiti papir za tisak, a tko ne. Kulundžić mu to nikada nije oprostio, nazivajući ga u svojim pamfletima “grobarom hrvatske knjige”.
- Osobna hrabrost protiv institucionalnog utjecaja
Postoji zanimljiva anegdota o njihovim susretima u zagrebačkim kavanama (poput Kavkaza ili hotela Dubrovnik). Svjedoci su bilježili da bi Kulundžić, poznat po svom gromkom glasu, znao javno prozivati Goldsteina pred svima, dok bi mu Goldstein odgovarao svisoka, tretirajući ga kao “čudaka” ili “autodidakta” koji ne razumije složenost politike. Kulundžić je to doživljavao kao najveću uvredu, jer je sebe smatrao jedinim pravim čuvarom intelektualnog poštenja.
- Razlaz u “Hrvatskom proljeću”
Iako su obojica bili kritični prema rigidnom staljinizmu, tijekom 1971. godine njihovi su se putovi razišli na način koji je odredio ostatak njihovih života:
- Kulundžić je otišao u smjeru radikalnog nacionalnog suverenizma, smatrajući da je hrvatska kultura ugrožena od Beograda, ali i od “domaćih izdajnika”.
- Goldstein je ostao na pozicijama liberalnog demokratizma, pokušavajući reformirati sustav iznutra, što je Kulundžić smatrao kukavičlukom.
- Bitka za “Kosinjski misal”
Manje je poznato da je Kulundžić tražio od Goldsteina, kao moćnog urednika, da podrži njegovu tezu o Kosinju. Goldstein je to odbio, držeći se službene verzije o Veneciji, što je Kulundžić protumačio kao Goldsteinovu želju da se umanji povijesni značaj hrvatske pokrajine Like, odakle je Kulundžić vukao korijene i kojom je bio opsjednut.
- Ironija sudbine u 2026. godini
Danas, u 2026. godini, obojica su citirana u potpuno suprotnim taborima:
- Kulundžića citira desnica i portali poput Hrvatskog Fokusakao dokaz da je “lijeva inteligencija” oduvijek gušila hrvatske domoljube.
- Goldsteina citira liberalna ljevica kao glas razuma protiv “revizionističkog ludila” koje je, po njima, započeo upravo Kulundžić.
Sukob oko Univerzijade
– 2. Sukob oko “Univerzijade 1987.”
Manje je poznato da su intelektualni krugovi bliski Goldsteinu u 1980-ima kritizirali goleme troškove projekata poput Univerzijade, koju je Novosel operativno vodio. Dok je Novosel to vidio kao modernizaciju Zagreba, liberalni intelektualci su u tome vidjeli populizam i ekonomsku neodrživost sustava koji se urušavao.
- Odnos prema Franji Tuđmanu
Ovdje je razlika bila najočitija:
- Novosel se vrlo rano stavio na raspolaganje predsjedniku Tuđmanu, sudjelujući u stvaranju hrvatske sportske diplomacije i postajući jedna od ikona “državotvornog” sporta.
- Goldstein je s Tuđmanom ušao u sukob već 1989. godine oko pitanja povijesnog revizionizma i demokratskih standarda, osnivajući HSLS kao alternativu Tuđmanovom HDZ-u.
