Službeni stav WHO-a i drugih da su 5G i drugi izvori elektromagnetskog zračenja potpuno sigurni je lažan!
UVOD
Prošle su dvije godine otkako je HART objavio članak Gillian Jamieson o sigurnosti ili drugim aspektima elektromagnetskog zračenja. Njezin članak koji je objavio ‘HART’s Substack’ 19. 10. 2023. pod naslovom „Ministri ostaju u blaženom neznanju u vezi sa zdravstvenim rizicima 5G mreže” („Ministers remain in ignorant bliss with regard to 5G health risks”) dijelom je nastao na temelju londonske konferencije koju je organizirala Međunarodna komisija za biološke učinke elektromagnetskih polja (International Commission on the Biological Effects of Electromagnetic Fields, ICBE-EMF).
Od tada se pojavila daljnja zabrinutost zbog potencijalnih zdravstvenih rizika, posebno s obzirom na sveprisutnost mobilnih telefona i drugih „pametnih uređaja.” Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) naručila je niz sustavnih pregleda s ciljem ublažavanja strahova. Pregledi su se uglavnom slagali s prethodnom službenom linijom da je sve u redu, ali tim ICBE-EMF-a sigurno ne dijeli to mišljenje. Napisali su i objavili oštru analizu te održali konferenciju za novinare u listopadu 2025. kako bi istaknuli svoju zabrinutost. Gillian Jamieson je prisustvovala konferenciji i napisala je pravovremeni pregled situacije: „Pregledi koje je naručila WHO – jesu li prikladni za svoju svrhu?” („WHO commissioned reviews – are they fit for purpose?”).
Potrebno je svakako nešto reći i o skupini HART (HART Group). HART je skupina visokokvalificiranih liječnika, znanstvenika, ekonomista, psihologa i drugih akademskih stručnjaka iz Ujedinjenog Kraljevstva. „Okupili smo se oko zajedničkih zabrinutosti u vezi s preporukama politika i smjernica vezanim uz pandemiju COVID-19. I dalje smo zabrinuti zbog nedostatka otvorene znanstvene rasprave u mainstream medijima i zabrinjavajućeg trenda cenzure i uznemiravanja onih koji propituju narativ. Znanost bez pitanja je dogma.” (VIDJETI: https://www.hartgroup.org/bios/).
WHO laže
Ova tema ima mnogo zajedničkog s covid ‘cjepivima’. Službeni stav WHO-a i drugih kaže da su 5G i drugi izvori elektromagnetskog zračenja potpuno SIGURNI, ali neovisni istraživači bez financijske potpore, u ovom slučaju, telekomunikacijske industrije, imaju bitno drugačije mišljenje. Javnost je, kao i uvijek, uglavnom u mraku. Osim bilo kakvih elektromagnetskih mehanizama, postoji i velika zabrinutost zbog prekomjernog vremena provedenog na pametnim telefonima i uređajima u djetinjstvu, povezanog s povećanjem poteškoća s mentalnim zdravljem, pogledajte ovdje.
Vaš pametni telefon, vaš Wi-Fi, vaše pametno brojilo, vaši drugi pametni uređaji i mnogo toga drugog koriste radiofrekvencijsko zračenje (RFR), ali kakav fizički učinak to ima na vaše zdravlje i zdravlje vaše obitelji? Gdje se može pronaći istina? Iako javno čujemo samo da bi RFR „trebao” biti siguran, pogled iza kulisa otkriva žestoku bitku među znanstvenicima u pokušaju kontrole narativa.
Ova borba dolazi u vrijeme kada vlade svijeta čekaju nadolazeću monografiju WHO-a o kriterijima za zdravlje okoliša, koja će se izjasniti o zdravstvenim rizicima ili drugim aspektima izloženosti elektromagnetskim poljima, uključujući RFR. Još je kritičnija nadolazeća moguća reklasifikacija RFR-a kao vjerojatnog rizika od razvoja raka od strane Međunarodne agencije za istraživanje raka (IARC). Ulog ne može biti veći.
Postoje dokazi s visokom sigurnošću da izloženost RF-EMF-u povećava učestalost malignih švanoma
U središtu ove bitke su Meike Mevissen s jedne strane i Ken Karipidis s druge. Oni su glavni autori dvaju od 12 sustavnih pregleda koje je naručio WHO EMF projekt o zdravstvenim učincima radiofrekventnog zračenja (RFR). Samo jedan od tih 12 pregleda stručnjaci Međunarodne komisije za biološke učinke elektromagnetskih polja (ICBE-EMF) smatrali su dobro provedenim, a to je bio onaj Mevissen i suradnika, koji su zaključili da postoje dokazi s visokom sigurnošću da izloženost RF-EMF-u povećava učestalost malignih švanoma (eng. „schwannoma” – spororastući tumor koji se razvija na švanovim stanicama koje izoliraju periferne živce; najčešći su vestibularni i srčani švanom) i glioma (tumor mozga) kod štakora, s dokazima s umjerenom sigurnošću o povećanom riziku od rijetkih tumora u nadbubrežnim žlijezdama i jetri. Ovaj RF-EMF je upravo ista vrsta zračenja koju emitiraju vaš telefon ili telekomunikacijski odašiljači.
Svjetska zdravstvena organizacija je naručila sustavni pregled koji je vodila Meike Mevissen
Glavna autorica ovog pregleda, švicarska toksikologinja Meike Mevissen, prilično je iznenađujuće otkrila prošlog mjeseca u intervjuu za Infosperber da se njezin tim morao braniti od uplitanja WHO-a te da je stručnjakinja WHO-a odgovorna za sustavne preglede htjela odabrati studije koje će biti uključene, unatoč činjenici da ta stručnjakinja nije imala iskustva sa studijama na životinjama i da je tim Meike Mevissen uključivao najbolje stručnjake diljem svijeta. WHO je također želio da tim „grupira sve odabrane studije, a zatim pogleda prosjek.”
„Međutim,” rekla je Mevissen, „postoje različiti dizajni studija, koji uključuju različite životinjske vrste i spolove – za koje se zna da daju različite rezultate. Stoga se ne bi trebala koristiti metodologija koja to ne uzima u obzir.”
Ovdje se referira na zlouporabu meta-analize (statističke analize), koja se prema ICBE-EMF-u, u svojoj kritici 12 pregleda WHO-a u časopisu ‘Environmental Health,’ nije trebala koristiti ni u jednom od njih, budući da korištene studije nisu zadovoljavale određene stroge kriterije, premalo je primarnih studija i prevelika je varijabilnost među njima.
Njeno mišljenje je prije nekoliko dana podržao dr. sc. Igor Belyaev, rekavši: „Biološki odgovori na izloženost RF-EMF-u nisu određeni isključivo gustoćom snage ili nosećom frekvencijom, već mogu ovisiti i o specifičnim obrascima modulacije koji prenose biološki relevantne karakteristike signala. U takvim uvjetima, usrednjavanje heterogenih konfiguracija izloženosti ne aproksimira ‘prosječni učinak’, već može prikriti učinke koji se javljaju samo pod specifičnim kombinacijama fizičkih i bioloških parametara (Vesterinen i sur., 2014. ).”
Mevisson je nastavila: „Znam jednu stvar o studijama na životinjama. … Možete ih osmisliti na takav način da ne pronađete ništa, stvaranjem statističke buke koja prikriva relevantne učinke“, dodajući: „Da se od mene očekuje da tako nastavim, ne bih se ni trudila započeti.”
Također je komentirala: „Istraživanje je vrlo političko… stalno se suočavamo sa stavom da ne može biti nikakvih zdravstvenih rizika.” U njemačkom intervjuu za ‘Infosperger’ izjavila je da stanovništvo ima pravo znati o trenutnom stanju istraživanja, ali da je njezina vlada željela da znanstvenici tvrde kako RFR nema zdravstvenih učinaka.
Karipidis laže
IARC je izjavio da je svaki poznati ljudski kancerogen također kancerogen i kod pokusnih životinja kada se adekvatno testira. S obzirom na jasne nalaze Mevissen o raku kod štakora, čudno je da još jedan pregled WHO-a, onaj Karipidisa i suradnika, utvrđuje da je bilo kakva veza između RFR-a i raka kod ljudi malo vjerojatna. Međutim, njegov pregled oštro je kritizirao ICBE-EMF te poznati stručnjaci dr. Lennart Hardell i Mona Nilsson, koji su detaljno opisali propuste, nedosljednosti i metodološke nedostatke. Karipidis je prošle godine odgovorio na kritiku ICBE-EMF-a, a zatim je prošli mjesec kritizirao pregled Mevissen i suradnika zbog nekorištenja meta-analize. Mevissen je već odgovorila na ovu kritiku, braneći svoj pregled, a potom ju je u daljnjoj korespondenciji podržao dr. Belyaev (kao što je već spomenuto).
Sustavni pregled koji je naručila SZO (WHO), a vodio ga je Ken Karipidis
Ostajući pri pregledu Karipidisa i suradnika, teško je razumjeti uključivanje šokantno loše studije, danske kohortne studije. Iako je IARC mnogo godina ranije odbacio dansku studiju kao neinformativnu u vezi s rizicima od raka zbog „značajne pogrešne klasifikacije u procjeni izloženosti,” Karipidis i tim su joj dali snažnu težinu. Uključivanje danske studije opširno su raspravljali Hardell i Nilsson u članku ranije ove godine, a spominje se i u kritici ICBE-EMF-a.
Lažno istraživanje
Podjela izloženih i neizloženih kontrolnih skupina čini se besmislenom. U izloženu skupinu uključeni su samo privatni pretplatnici mobilnih telefona u Danskoj između 1982. i 1995., isključujući skupinu koja je najvjerojatnije bila izložena, a koju je činilo 200.507 korporativnih korisnika mobilnih telefona. Korisnici s pretplatama na mobilne telefone nakon 1995. tretirani su kao neizloženi; svi korisnici bežičnih (DECT) telefona tretirani su kao neizloženi iako su bili izloženi sličnoj razini RFR-a kao i korisnici mobilnih telefona. Osim toga, stvarni podaci o izloženosti bili su nepoznati i nije provedena analiza lateralnosti (strana na kojoj je telefon držan u odnosu na položaj tumora).
Pogrješke u ovoj studiji bile su toliko ozbiljne da su drugi recenzenti komentirali: „Nakon pregleda četiri publikacije o danskoj kohortnoj studiji, moglo bi se s pravom zapitati je li ova kohorta u početku postavljena tako da ne pokazuje povećani rizik.”
Profesor Michael Kundi s Medicinskog sveučilišta u Beču opisao je dansku kohortnu studiju kao „najpristraniju studiju među svim do sada objavljenim studijama.” Može li za to biti krivo djelomično financiranje od strane telekomunikacijskih tvrtki?
Lobist, a ne znanstvenik
Zašto bi glavni autor (Karipidis) dao takvoj studiji veliku težinu u svojoj konačnoj analizi? Hardell i Nilsson nemaju sumnje. Među autorima WHO-ovih pregleda postoji ozbiljan problem sukoba interesa, pri čemu se zna da su neki autori primili financiranje od telekomunikacijske industrije, a mnogi autori su i u odboru Međunarodne komisije za zaštitu od neionizirajućeg zračenja (ICNIRP), samoodabrane skupine koja postavlja smjernice za sigurnost izloženosti, ali koja odbija prihvatiti da se može dogoditi oštećenje zdravlja osim ako se tjelesno tkivo ne zagrije i odlučno poriče dugoročne učinke poput raka. Zapravo, sam Karipidis je potpredsjednik ICNIRP-a, dok je voditeljica WHO-ovog EMF projekta, Emilie van Deventer, članica Instituta inženjera elektrotehnike i elektronike, koji je dugo davao prioritet međunarodnim naporima lobiranja usmjerenim na Svjetsku zdravstvenu organizaciju/WHO.
Daljnji uvid iza kulisa, koji potvrđuje sumnjivu metodologiju, pruža dr. Moskowitz u svom blogu od 24. travnja 2025., gdje opisuje svoje izuzetno frustrirajuće iskustvo sudjelovanja kao recenzent u jednom od ovih sustavnih pregleda WHO-a. Rekao je: „Ovaj [sustavni pregled] je namjerno isključio većinu relevantnih istraživanja; stoga je njegov zaključak vrlo ograničenog opsega. Iako su se autori pridržavali nekih prijedloga recenzenata, odbili su odstupiti od nekoliko problematičnih odluka donesenih u svom protokolarnom radu koji je objavljen nekoliko godina ranije. Nakon dvije revizije, urednik posebnog izdanja dopustio je objavljivanje kritično manjkavog SR rada u časopisu.”
Sada se pitam je li WHO uopće intervenirao u svim pregledima, uspjevši tamo gdje nisu uspjeli s pregledom Mevissen i suradnika. Činjenica da je ICBE-EMF ostalih 11 pregleda smatrao metodološki manjkavima podupire ovo stajalište, kao i činjenica da je u ostalih 11 pregleda neprimjereno korištena meta-analiza, a većina njih umanjuje sve zdravstvene rizike.
Izvanredno je da je Mevissen uspjela odoljeti ovom pritisku i izraditi narativni, a ne statistički pregled, čime nije iskrivila zaključke.
(Svršetak u sljedećem broju)
