Dva dana prije izbora Budimpešta je postala glavni laboratorij za novi oblik europskog političkog pritiska
„Ako Europska unija počne smatrati demokratski izabrane vlade nelegitimnima samo zato što ne dijele dominantnu političku liniju u Bruxellesu, onda problem više nije Viktor Orbán“, izjavio je Richard Schenk u razgovoru za ‘European Conservative’. Slučajno ili ne, dan uoči parlamentarnih izbora u Mađarskoj, u subotu 11. travnja, alternativni, neovisni medij „The European Conservative” objavio je razgovor s Richardom Schenkom, ravnateljem ‘Opservatorija za uplitanje u demokraciju’.
Opservatorij za uplitanje u demokraciju (eng. Democracy Interference Observatory, DIO) pri MCC Bruxelles, je projekt posvećen praćenju načina na koje europske institucije, mreže, financirane od strane Bruxellesa, i određeni politički akteri interveniraju u nacionalnim kampanjama diljem Europske unije. (Napomena: MCC – Mathias Corvinus Collegium, najveća mađarska privatna obrazovna ustanova sa sjedištem u Budimpešti; osnovana 1996. godine).
Posljednjih mjeseci, Opservatorij je velik dio svog rada usmjerio na Mađarsku. Dva dana prije parlamentarnih izbora održanih u nedjelju 12. travnja, Schenk je tvrdio da je Budimpešta postala glavni laboratorij za novi oblik europskog političkog pritiska: manje vidljiv nego prethodnih godina, sofisticiraniji i, prije svega, izgrađen na regulatornim, financijskim i medijskim instrumentima. Za Schenka Mađarska više nije samo sukob između Viktora Orbána i Bruxellesa. To je arena gdje Europska unija sada testira granice koliko je daleko spremna ići protiv nacionalne vlade koju smatra političkim problemom.
Schenk smatra da ako Bruxelles uspije politički izolirati vladu izabranu na izborima ili dovesti u pitanje njezinu legitimnost unutar same Unije, problem više ne će biti samo mađarski. Utjecat će na odnos između nacionalnog suvereniteta i europske moći diljem kontinenta.
Na pitanje: „Što je točno Opservatorij za uplitanje u demokraciji i zašto smatrate da je potreban?” Richard Schenk odgovara: Opservatorij je osnovan kako bi analizirao kako Europska unija intervenira u nacionalne izbore unutar država članica, a u nekim slučajevima i izvan nje. Ono što smo vidjeli tijekom posljednjeg desetljeća jest da je Europska komisija razvila skup alata koji su sve učinkovitiji u oblikovanju kampanja i utjecaju na ishode.
Tri razine pritiska na demokratski izabrane vlade
Postoje tri glavne razine. Prva je regulatorna i digitalna: Zakon o digitalnim uslugama, mehanizam brzog odgovora, takozvani pouzdani prijavitelj, mreža nevladinih organizacija i budući „štit demokracije“. Sve to omogućuje utjecaj na to koji se sadržaj širi, koji se degradira i koji se narativi smatraju prihvatljivima.
Druga razina je financijska. Mađarska, a prije nje Poljska, najjasniji su primjeri. Bruxelles može uskratiti europska sredstva i time poslati implicitnu poruku biračima ako se vlada promijeni, novac će se vratiti.
Treća razina je reputacijska. Izvješća o vladavini prava, rezolucije Europskog parlamenta i kampanje koje vode određene organizacije koriste se kako bi se neke vlade od samog početka predstavile kao nelegitimne. Kada se to dogodi na koordiniran način, kampanja se više ne vodi pod jednakim uvjetima.
Pitanje: Kako se te tri razine konkretno primjenjuju u Mađarskoj?
Odgovor: Financijske i reputacijske dimenzije prisutne su godinama. Mađarska je, zapravo, bila model na kojem je izgrađena ova strategija. Zamrznuta sredstva, stalne optužbe za autoritarizam i europske rezolucije već su dio mađarskog političkog krajolika.
Opasni Zakon o digitalnim uslugama
Novost u 2026. godini je digitalna dimenzija. Na izborima 2022. godine Zakon o digitalnim uslugama još nije postojao. Sada postoji. I, po prvi put, vidimo kako se taj mehanizam aktivira usred kampanje.
Zabrinjavajuće je da je ovo izrazito netransparentan sustav. Mehanizam brzog odgovora ne podliježe mnogim pravilima Europske unije o transparentnosti. Ne znamo koji se sadržaj označava niti prema kojim kriterijima. Jedino što znamo jest tko pripada tim mrežama za provjeru i označavanje: organizacije koje financira Europska unija, snažno povezane s vizijom dublje europske integracije i duboko neprijateljski raspoložene prema suverenističkim argumentima.
Pitanje: Također govorite o obavještajnoj kampanji i curenju informacija usmjerenim protiv mađarske vlade. Što mislite?
Odgovor: Posljednjih tjedana vidjeli smo golemu količinu informacija temeljenih na „anonimnim zapadnim obavještajnim izvorima.” Pojavljuju se u određenim medijima, ponavljaju se unutar vrlo specifične mreže novinara, aktivista i političara, a zatim se šire iz Varšave, Berlina ili Bruxellesa.
Ako su ta curenja informacija lažna, onda se radi o velikoj kampanji blaćenja protiv mađarske vlade. Ako su istinita, onda ukazuju na nešto možda čak i ozbiljnije: da je u tijeku obavještajna operacija protiv države članice Unije.
Ne mogu dokazati tko stoji iza toga. Ali vidimo obrazac. Mnoge od tih poruka povezane su s ljudima oko poljske vlade, s osobama poput Donalda Tuska ili Radoslava Sikorskog i s medijskim kućama vrlo bliskim ovim mrežama.
Konvergencija interesa
Pitanje: A kakvu ulogu ima Ukrajina?
Odgovor: Kijev očito uživa političku podršku Bruxellesa. To nije teorija: to je službeni stav Europske unije u vezi s ratom.
Ono što vidimo u Mađarskoj nije toliko formalna koordinacija između Europske komisije i Ukrajine, jer Bruxelles nema vlastitu obavještajnu službu, već konvergencija interesa između određenih europskih političkih obitelji, posebno unutar EPP-a, nacionalnih vlada i ukrajinskih aktera.
Kada pogledamo tko pokreće određene narative protiv Budimpešte, tko ih širi i tko ih pojačava, uvijek se pojavljuju ista imena i isti politički krugovi. U tom smislu, pritisak na Mađarsku ne izgleda kao spontana pojava.
Pitanje: Bruxelles se obično poziva na vladavinu prava kako bi opravdao te mjere. Ima li taj koncept još uvijek neko stvarno pravno značenje?
Odgovor: Sve manje i manje. ‘Vladavina prava’ postala je političko oružje.
Vidjeli smo to u Poljskoj. Godinama su europski fondovi bili blokirani dok je PiS bio na vlasti. Tjednima nakon što je Donald Tusk došao na vlast, ti su fondovi gotovo odmah odmrznuti, iako su mnoga pravna pitanja ostala potpuno ista.
Ponovno smo to vidjeli u Rumunjskoj. Bilo je vrlo upitnih odluka u vezi s izbornim procesom, a Europska komisija jedva je reagirala. Kriterij je uvijek, čini se, isti: ako pobijedi pravi kandidat, problemi nestaju; ako pobijedi pogrješan kandidat, onda to odjednom postaje prijetnja demokraciji.
Pitanje: Vjerujete li da se ono što se dogodilo u Rumunjskoj može dogoditi i u drugim zemljama?
Odgovor: Da. Zapravo, ljudi to već predlažu. Nakon onoga što se dogodilo u Rumunjskoj, neki europski politički stručnjaci otvoreno su rekli da bi se nešto slično moglo dogoditi i u Njemačkoj ako određene stranke pobijede. (Vidjeti: 13. 1. 2025.; https://europeanconservative.com/articles/news/former-censorship-tsar-admits-eu-role-in-annulling-romanian-election/).
To otkriva duboku promjenu. Dio europskih elita došao je do zaključka da problem nije u njihovoj politici, već u biračima. A kada tako razmišljate, prestajete pokušavati uvjeriti birače i počinjete pokušavati to ispraviti.
Zato vidimo korištenje mehanizama cenzure, narativne kontrole i političkog tutorstva. To se predstavlja kao zaštita demokracije, ali u stvarnosti ograničava pluralizam.
Pitanje: Što bi se moglo dogoditi u Mađarskoj nakon izbora, bez obzira na to tko pobijedi?
Odgovor: To je pravi problem: ne postoji jednostavan scenarij.
Ako Orbán pobijedi, već postoje dijelovi oporbe i političkog ekosustava povezanog s Bruxellesom koji su jasno dali do znanja da neće lako prihvatiti rezultat. Neki su čak govorili o svojevrsnom mađarskom „Euromaidanu” – trajnoj mobilizaciji ili institucionalnom bojkotu.
Orbán nije smio pobijediti
Istovremeno, u Njemačkoj i drugdje već se čuju glasovi koji tvrde da bi Mađarska trebala izgubiti utjecaj ili čak pravo glasa unutar Europskog vijeća. Zastupnici u Europskom parlamentu i ministri otvoreno govore o ukidanju jednoglasnosti ili sprječavanju Budimpešte da blokira određene odluke.
To znači da bi Orbánovu pobjedu mogla pratiti kampanja delegitimizacije vlade izvana i prikazivanja Mađarske kao problematične članice Unije.
Pitanje: A što ako Péter Magyar pobijedi?
Odgovor: To ne bi nužno dovelo ni do stabilnog scenarija. Magyar je uspio razbiti mađarski politički sustav i okupiti gotovo cijelu oporbu oko sebe, ali zemlja je danas puno više polarizirana nego što je bila prije nekoliko godina.
Čak i ako pobijedi, suočit će se s golemim poteškoćama u upravljanju. Polovica zemlje će njegovu pobjedu vidjeti kao rezultat stalnog vanjskog pritiska, međunarodne kampanje i političke intervencije Bruxellesa. Ono što me najviše brine jest to što, tko god pobijedio, vrlo velik dio mađarskog društva više ne vjeruje u taj proces. To se nikada prije nije dogodilo.
Ono što se događa u Mađarskoj, upozorenje je za cijelu Europu
Pitanje: Dakle, rana seže dalje od Mađarske?
Odgovor: Bez sumnje. Ono što se događa u Mađarskoj upozorenje je za cijelu Europu. Ako Europska unija počne smatrati demokratski izabrane vlade nelegitimnima jednostavno zato što ne dijele dominantnu političku liniju u Bruxellesu, onda problem nije više Viktor Orbán. Problem je način na koji sama Unija funkcionira.
Jer kada jednom postane prihvatljivo dovoditi u pitanje rezultate izbora, zamrzavati sredstva, smanjivati digitalni pluralizam ili izolirati vladu unutar europskih institucija, taj presedan sutra se može iskoristiti protiv bilo koje vlade države članice Unije. I tada pitanje više ne će biti tko pobjeđuje na izborima, već tko odlučuje može li se taj rezultat prihvatiti.
Izvor:
Španjolski novinar i analitičar Javier Villamor vodio je navedeni razgovor s Richardom Schenkom, voditeljem Opservatorija za uplitanje u demokraciju, a intervju je objavio „The European Conservative” 11. travnja 2026. pod naslovom: “The EU has developed tools capable of shaping national elections”—Democracy Interference Observatory head Richard Schenk”; https://europeanconservative.com/articles/interviews/eu-national-elections-hungary-romania-democracy-interference-observatory-schenk/
