Angela Merkel, Robert Habeck, Ursula von der Leyen i drugi
Tko je zatvorio njemačke nuklearke i pričao ludosti o energiji vjetra i zelenoj tranziciji? To je bio politički “pogodak u vlastitu nogu” koji je predvodila koalicija “Semafor” (Socijaldemokrati, Zeleni i Liberali), ali uz temelj koji je godinama ranije postavila Angela Merkel.
Glavni akteri ove energetske drame su:
- Robert Habeck (Zeleni) (na slici): Ministar gospodarstva i klimatskih promjena koji je bio najglasniji zagovornik gašenja nuklearki, čak i usred energetske krize. Forsirao je priču da su vjetar i sunce dovoljni, dok je Njemačka istovremeno morala bjesomučno uvoziti struju (često nuklearnu iz Francuske) i reaktivirati elektrane na ugljen.
- Angela Merkel (CDU): Ona je 2011. godine, nakon nesreće u Fukushimi, donijela radikalnu odluku o “Energiewende” (energetskom preokretu) i odredila fiksne datume za gašenje nuklearki, čime je Njemačku učinila ovisnom o ruskom plinu kao “prijelaznom energentu”.
- Ursula von der Leyen (kao predsjednica EK): Kroz European Green Deal, ona je tu njemačku agendu “zelene tranzicije” pretvorila u obvezujuću politiku cijele EU, ignorirajući činjenicu da vjetar ne puše uvijek i da sunce ne svijetli noću.
Rezultat “ludosti”:
- Zatvaranje zadnje tri nuklearke: U travnju 2023. Njemačka je ugasila svoje najčišće i najpouzdanije izvore energije (Isar 2, Emsland i Neckarwestheim 2) u jeku rata u Ukrajini.
- Deindustrijalizacija: Cijene energije su toliko skočile da njemački giganti poput BASF-a sele proizvodnju izvan Europe jer im je struja preskupa.
- Paradoks: Njemačka, koja je htjela biti “zeleni lider”, sada ima jednu od najprljavijih električnih mreža u Europi jer manjak nuklearne energije nadoknađuje spaljivanjem lignita (najgoreg oblika ugljena).
Zapravo, dok SAD i Izrael udaraju po iranskim nuklearnim postrojenjima, Njemačka je svoje sama “bombardirala” birokracijom i ideologijom.
