Istina je da smo na ovom Mundijalu pokradeni. Istina je da je učinjen zločin nad nogometom, na utakmici Hrvatska – Portugal, u Torontu, pred desecima tisuća naših navijača
Ono što se dogodilo sa suđenjem nogometne utakmice Hrvatska-Portugal je prvoklasni zločin, bez presedana. Da se za svaki prekršaj onako dosudi penal, bilo bi najmanje 10 penala po utakmici. Na istoj toj utakmici bilo je nekoliko sličnih dodirivanja, I nikom ništa. Svakom nogometnom laiku je jasno da se igrač Portugala bacio na teren osjetivši dodir s našim igračem. Poništen Gvardiolov gol je posebna priča. Zapravo cirkus. Dodir s kosom našeg igrača nije skrenuo putanju lopte ni za milimetar. O čemu pričamo. Stvar je jasna. Trebalo je hrvatsku vratiti kući.
Dva puta su nas pustili da odemo u vrh na Mundijalu. To je sasvim dovoljno, ako ne i previše za jednu malobrojnu zemlju, na rubu Balkana. Nogometni svjetski bogovi su tako odlučili. Kako su u Katru forsirali Argentinu i Mesija, tako su sad protiv nas Hrvata forsirali Ronalda. A naš Luka, kao da i ne postoji. ON je iz Hrvatske. Države malobrojnog naroda. U toj državi i s malobrojnim narodom stvorena je nogometna velesila. Mnogima to ne odgovara. Odavno je nogomet više od igre. Politika i trgovina i tu kolo vode.
Kakvu i čiju politiku je vodio sudac koji je sudio ovu utakmicu. Od prve minute bio je protiv nas. Zašto? U čijoj je on vlasti? Tko mu je platio da tako sudi. Ako je pak sudio po svojoj „stručnoj“ odluci, onda ne zna suditi i treba ga suspendirati, za svagda. To bi trebala učiniti svjetska sudačka organizacija. Takvima nije mjesto na Mundijalu.
Bilo kako bilo, tu smo gdje jesmo. Doma, u Hrvatskoj. S tugom u očima i s boli u srcu. S nepravdom se teško pomiriti. Mi smo doživjeli veliku nepravdu i poniženje, U Torontu, u okršajem s Portugalom. Bili smo bolji od Portugalaca. Drugo poluvrijeme smo i pritisnuli i nismo im dali da se razmašu. Veliki Ronaldo se ničim nije istaknuo. Proglašen je igračem utakmice. Na temelju čega? Zašto? Sve to vodi k tomu, da se potvrde moje sumnje, da Ronaldo bude najbolji igrač Mundijala.
Od nogometa smo napravili cirkus. Ništa vizualno nije bitno. Bitna je digitalna tehnologija. Vlas kose odlučuje o produžecima. Simuliranje odlučuje o kaznenom udarcu.
Porazila nas je tehnologija. Teren više nije bitan. Pobjedu je odnio Portugal. Mi nismo pobijeđeni. Moralni smo pobjednici. Dostojanstveno smo napustili teren.
O tomu će se još dugo pričati. Cijeli svijet vidi da smo oštećeni. Pokradeni.
Neka to bude na čast glavnom arbitru ove utakmice. Neka ga ta užasna mrlja prati u karijeri. On možda nije niti svjestan što je učinio. Tad neka mu Bog oprosti. Ako je pak sve to svjesno i namjerno napravio, oprosta nema. Bit će poznat kao onaj koji je svjetskoj nogometnoj sili nepravedno sudio. Njemu sudi i sudit će cijeli nogometni svijet.
Na nama je da se okrenemo budućnosti i mladim igračima koji polako stasaju. Kad se igra srcem, kad se igra za Domovinu i narod, nema tog suca koji će te uništiti.
Mi smo športska i nogometna nacija. Uzdignute glave krenut ćemo naprijed, vjerujući da pravda postoji, da nisu svi korumpirani i prodani. Na terenu se vidi koliko tko vrijedi. Na staroj slavi ne možemo i ne smijemo živjeti i opstati. Moramo graditi novu momčad. Moramo vjerovati u sebe, svoje znanje, sposobnosti i snagu. Snagu daje istina. Istina je da smo na ovom Mundijalu pokradeni. Istina je da je učinjen zločin nad nogometom, na utakmici Hrvatska – Portugal, u Torontu, pred desecima tisuća naših navijača.
