Područja primarnog znanstvenog rada akademika Ive Šlausa bile su nuklearna fizika, fizika čestica i medicinska fizika
U subotu 8. kolovoza 2026. u Zagrebu je u 95. godini života umro hrvatski fizičar akademik Ivo Šlaus, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Rodio se 26. rujna 1931. u Splitu. Na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu diplomirao je fiziku 1954. i doktorirao 1958. te bio profesor od 1960. do 2005. Od 1954. do 1998. djelovao je i u Institutu Ruđer Bošković. Od 2005. bio je professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu.
Redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti bio je od 1991., a od 1977. član suradnik.
Područja primarnog znanstvenog rada akademika Ive Šlausa bile su nuklearna fizika, fizika čestica i medicinska fizika. Uvodio je i razvijao nove eksperimentalne tehnike i metode analize o čemu je objavio 411 radova, od toga 6 monografija. Među prvima je istraživao nuklearna međudjelovanja izvan energetske ljuske. Na području medicinske nuklearne fizike bavio se radiofarmaceuticima i razvojem neutronske radioterapije. Bio je jedan od organizatora skupova o nuklearnoj medicini. Kao pozvani predavač bio je na 57 međunarodnih konferencija, a organizirao ih je 18. Bio je gostujući profesor na mnogim sveučilištima diljem svijeta i savjetnik u znanstvenim laboratorijima.
Od 2000. do 2003. akademik Ivo Šlaus bio je zastupnik SDP-a u Hrvatskom saboru, a 1997. s akademikom Ivanom Supekom bio je suosnivač Hrvatskog pokreta za demokraciju i socijalnu pravdu i njegov glavni tajnik.
Od 1988. bio je član i suosnivač Academia Europaea i predsjednik njenog Odbora za fiziku i tehničke znanosti od 1990. do 1994. Od 1992. bio je član Academia Scientiarum et Artium Europaea u Salzburgu, od 1994. član Svjetske akademije znanosti i umjetnosti (WAAS) i njen predsjednik od 2011. do 2013., a nakon toga počasni predsjednik. Od 2006. bio je vanjski član Makedonske akademije znanosti i umjetnosti i dopisni član Crnogorske akademije znanosti i umjetnosti.
Od 1987. bio je član Rimskog kluba, a 1993. osnovao je Hrvatsku udrugu Rimskog kluba i bio njen predsjednik.
Za svoje djelovanje dobio je nagrade Ruđer Bošković 1962. i 1969., 2008. Državnu nagradu za znanost za životno djelo, a 2023. odlikovan je Redom kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom, za osobite zasluge u području znanosti, istraživanja, međunarodnih odnosa te izniman doprinos ugledu Republike Hrvatske i njezinom međunarodnom položaju u svijetu.
