Hrvatski Fokus
Kultura

Tri zbirke Ljiljane Dobre

Propitkivanje o smislenosti svoje životne misije 
 

 
U srijedu 22. ožujka 2017. u Gradskoj knjižnici Juraj Šižgorić u Šibeniku predstavljene su tri pjesničke zbirke Ljiljane Dobre, žirjanske nevjeste, rođene u Novom Sadu: Bol vetra (Vlastita naklada, 2009.), Sjaj svica: haiku (Hrvatsko književno društvo, 2010.) i Sunčev spomenar (AM graphic, 2016.). Knjige su predstavili Nikola Šimić Tonin, književnik, i Jere Bilan, a kroz program je vodio prof. i novinar Ivo Mikuličin.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2017/03/www.tvorac-grada.com_image_bolvetra.jpg
Uistinu život piše romane, u životu pjesnika Ivana Dobre Žirjanina i Ljiljane Dobre iz Novoga Sada, rođene Obradović, napisan je jedan ljubavni, život-roman, koji se ispisuje i dalje, i živi. Kada pred sobom imate umjetničku osobnost, kakva je i jest Ljiljana Dobra, ne znate od kud početi. Široka je umjetnička lepeza koja se nudi, poezija u svim njenim oblicima, umjetnička fotografija…
 
Biti ženom umjetnicom, pjesnikinjom, umjetničkom fotografkinjom, na bilo kojem dijelu meridijana i paralela, pa i  u Hrvatskoj, u bilo koje doba, pa i ovo, materijalistički iznureno do krajnjih siga moralne erozije, znači sigurno se opredijeliti za bol, zanos, trajni nemir, i (ne)razumijevanje. Ljiljana Dobra, iz dana u dan propituje se o smislenosti svoje životne misije, na životnome šahovskom polju – na razmeđu igranja životom i života koji je – više od igre. Biva putokaz i most koji povezuje. Od organizirane strofičnosti i vezanog stiha preko paučinaste haiku-vizije, gdje se zamjećuje umijeće fotografskoga zapažanja detalja u najkraćem poetskom obliku, Ljiljana znalački brodi do dominacije slobodnog stiha, kako tekstualno opsežnih pjesama tako i epitafno kraćih lirskih izričaja, poigravajući se znalački pjesničkim umijećem.
 
Proročki i ni malo slučajno, u svojoj Završnoj pjesmi, ispovjedno i ogoljeno Ljiljana priznaje, opijena životom i okovana pisanjem, da je – ničija, samonikla i svoja. Baš kao i samonikli cvijet! Ako ga itko i pokuša silom iščupati, ponovno će niknuti u poetskoj Arkadiji kojoj nema kraja, kako to s pravom zamjećuje mr. sc. Tatjana Stupin-Lukasević.
 

Nikola Šimić Tonin

Povezane objave

Odaliske i anđeli Damira Medvešeka

hrvatski-fokus

Jednostavnost vrhunac ljudskih tvorevina

HF

Osjećaji koji se otapaju na platnu

HF

Novi broj Hrvatskoga filmskog ljetopisa

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više