Cirkusantska revolucija u Hrvatskom saboru

Imalo pametnijem je jasno kako je bez Todorića ovo besmisleni cirkus

Ovako stvari stoje: „Istražno povjerenstvo se ne može osnovati za pitanja o kojima je pokrenut sudbeni postupak tako dugo dok taj postupak teče. Ukoliko je pokrenut sudbeni postupak o nekom pitanju za čije istraživanje je prethodno osnovano istražno povjerenstvo, ono će odmah prestati s radom. Ne može se osnovati novo istražno povjerenstvo, prije isteka roka od šest mjeseci, nego što je ranije osnovano povjerenstvo za ista pitanja završilo s radom.“ (Članak  4. Zakona o istražnim  povjerenstvima, 1996. godina). Ponavljam: odmah prestati s radom.

Svakome imalo pismenom, pa i nepismenom, ako mu se pročita, jasno je kako to znači da je „Agrokorno“ Istražno povjerenstvo prestalo s radom po sili zakona onoga trenutka kad je „pokrenut sudbeni postupak „ u slučaju Agrokor, dakle još u ponedjeljak 20. studenog prijepodne. Nije Orsatu Miljeniću, pravnik, Nikoli Grmoji, povjesničar, Gordanu Marasu, ekonomist i Ivanu Lovrinoviću, sveučilišni profesor, te njihovim partijama i strankama, plus još „seljaci“, „glasonoše“ i „zidaši“, prijatelji srbijanskih „Dveri“ koji su, jedini u Srbiji organizirali prosvjede za ratnog zločinca Mladića. Uostalom, što će im „Povjerenstvo o Todoriću“ (kakav „Agrokor“)  kad je „grof“ učinio „croexit“ i priključio se „brexitu“ te ga eno u Londonu. Imalo pametnijem je također jasno kako je ono bez njega besmisleni cirkus. Ako ga i dovedu, u što sumnjam, ne će ga valjda privesti pred Marasa i Grmoju. Prave li se oni pritom bedastima, ili je kod njih došlo do ozbiljnog zastoja u evoluciji (mozga), ne mogu ustanoviti, ali da od afere Agrokor prave cirkus očito je. I pritom računaju kako će kao cirkusanti postati popularni, narast će im rejting i preko cirkuskog „krova“ pa će još iz cirkusa srušiti vladu i zasjesti na vlast. Zašto bi se oni držali zakona koji se odnosi na njih – zakoni se odnose na one druge, izvan sabornice. Umjesto zakona uhvatili su se afere Agrokor kao pijani plota pa s njom na najordinarniji populistički način, njima se čini i „revolucionarni“ love ljudske duše.

Maras i Grmoja će zaustaviti  globalnu „tranziciju“

Kao, ne daju im govoriti o „lopovskom“ HDZ-u, Agrokoru, privatizaciji…? Notorna laž, i to ona kad se sugovornika, a to je za njih „masa“, laže u oči. Nisu li već dva puta na istoj temi pokušali na legalan način, u Hrvatskom saboru, rušiti Plenkovića – o ničemu se nije ni govorilo osim o tom istom, dan i noć. Mediji su im na raspolaganju svakoga trenutka, te ukoliko nemaju ideju što i kako zastupati u javnosti, što je za Hrvatsku mogu nastaviti žvakati i Agrokor i HDZ. Revolucija u Hrvatskom saboru, na način da se lupanjem, valjda plastičnim pločicama za „povrjedu Poslovnika“ jednostavno je odvratna. Neki, malo pametniji esdepejci, kod kojih je evolucija ipak nešto uznapredovala tuckali su po saborskim klupama olovkama – da ostanu Partiji, budući su na izlazu, jer revoluconari s pločicama su izgleda još uvijek većina. Ovo je druga, povijesno gledano, esdepejska opstrukcija Hrvatskog sabora, prva je ona u Ininoj (Naftaplin) zgradi kad su napustili zasjedanje pod točkom „raskid s Jugoslavijom“, dan nakon raketiranja Banskih dvora. Sada su se na rušenje odlučili iznutra, rekao bih zapravo već duže vrijeme. Dosjetio sam se kako bi te plastične pločice, za početak valjalo zamijeniti papirnatim, za jednokratnu uporabu, ali onda bi revolucionari mogli lupati mobitelima, čak i „narodnom imovinom“, lap-topovima, bogme i cipelama, k'o Nikita Hruščov u UN-u pa pomoći izgleda nema. Ona se nalazi negdje u kulturi, a dotle pak evolucija, politička, tih stranaka još nije stigla. U mozak im ne dopire ni to koliko na ovaj način štete radnicima (socijaldemokrati) i seljacima (neka sad već opskurna stranka, „republikanci“, što li) pa ono „liberalno“, kao kod „poduzetnika“ fon Rihmbergha, u njima – sve ono što znači „tržište“, kao strašila plaše i nove strane investitore, kojima je i Todorić pre-za-dužan…

Ako nije baš doslovce rušenje Hrvatske, onda je njeno razbijanje zasigurno. Na „mi“ i „oni“, a opet u borbi za bolju „prošlost“, jer kad se razbije, rastoči 1990., poglavito 1991. stiže se negdje u 1988., a onda uživaj. Što se HDZ-a tiče mogu na njega kako im drago, baš me briga; šarafcigerima, motkama, možda i pravno, ovisno već sa čime i kime stranka -partija raspolaže. Može se i na cjelokupnu privatizaciju, ali onda „genijalci“ moraju biti svjesni kako se ona odvijala od Vladivostoka do onoga Jakovčićeva sela, pa na sjever do Baltika – sve u tzv. tranziciji koja je ustvari, ako tako tko voli – revolucija, može i rikverc revolucija, nu revolucija svakako.

U Hrvatskoj je još bila i agresija te oslobodilački rat. To li će raspetljati stručnjaci Maras i Grmoja? Ne će, pa makar im, stručno, pomagao profesor „Cherokee“. Ne bi to raspetaljali ni kad bi Hrvatsku srušili i učinili ovdje jednu malu skoro lokalnu u onoj globalnoj tranziciju tranzicije, re-tranziciju. Pritom je opstrukcija i rasprave o Prijedlogu Proračuna za 2018. „debelo“ štetna i može se vjerojatno brojiti u milijunima. Daj Bože samo toliko, uništavanje tzv. investitorske klime itd. Kako bilo, cirkuska revolucija teče. Takva nam je „aktualna politička situacija“.

Mato Dretvić Filakov