Figuracije na sivom Mladena Žunjića

Kombinacija sivkastoga pletiva linija i ovala, koji tvore rijetku ali čvrstu mrežu

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikae Mladen Žunjić, autor obimnog i slojevitog, raznovrsnog ciklusa, ulja i akrila, s prevladavajućim velikim formatima, od 100 ili 130 cm, zacijelo je jedan od najaktivnijih i najagilnijih. Kao novina u njegovoj najnovijoj produkciji ističe se serija slika, dakako, u velikom formatu akrila i ulja, FIGURACIJE NA SIVOM s temeljnom kombinacijom sivkastoga pletiva linija i ovala, koji tvore rijetku ali čvrstu mrežu, dajući cijeloj slici odmjereni i umirujući ton tihe ne pretjerano guste magle koja lagano leluja iznad tla, skrivajući ili otkrivajući po vlastitoj volji.

Istodobno u toj sivkasto crnoj (ponegdje) izmaglici gotovo da možemo uočiti obrise koji se djelomično ukazuju, nagoviješćuju li oni određene promjene koje će uslijediti na površini platno i poremetiti njihov harmoničnu umirenost? Da, pokazuju i ukazuju na uznemirujuća, opasna, koloristička tijela cvijetova, ameba, koji natkriljuju sivi svijet nastojeći ga bojom prekreti i ukloniti, natkriliti bojom. Taj se dualitet, napetost snažno osjeća već pri prvom kontaktu sa slikom, on se gotovo može opipati. Ta raznolikost dva svijeta, nekompatibilnost dvije razine (donje sive i gornje u boji), nemogućnost suživota, tako je jasna i očita, da se sami odmah upitamo postoji li izlaz, kada se nađemo u takvoj dilemi, između ta dva neprijateljska svijeta, bez obzira, kome smo bliži ili dalji, sivom ili obojenom.

Žunjić je vrsno, precizno i vrlo emotivno naslikao slike u ovoj seriji, uživajući i nadalje, u neopisivim aspektima velikoga formata, tražeći jednostavniju ali odlučniji odnos faktora koji tvore sliku, nastojeći upozoriti kao autor na uskoću i nelagodnost življenja u procijepu između sivog i obojenog, u traženju i iskazivanju slobode vlastitosti, u kontinuiranoj potrazi za alternativom i barem smanjenjem njezinih ograničenja. Ulja i akrili u nizu Figuracije na sivom Mladena Žunjića, izazivaju zanimanje gledatelja čim se ostvari kontakt i uoči pitanje odnosa, dilema, sivo ili obojeno. Valja spomenuti sveprisutni polagani ritam gibanja donjega sivoga  svijeta i sasvim drugu, nepripadajuću harmoniju boje. Žunjić je složio vrlo zanimljivi koncept, sivoga i obojenoga, iako mi se čini da bi udubljivanje u sivkastu mrežu moglo donijeti svakovrsnih rezultata i otkrića.

Miroslav Pelikan