Vapaj čovječanstva već se tiho gasi

      O, crno se piše čovjeku što diše

        Još nam nije znano, je li nam poslano il' je Bogom dano po zlu neviđeno

        zlo što na našem  tlu odjednom se stvori: da vrijeđa i mori, da sve

        blago zemno u prah i pepeo pretvori. Još svi ljudi strepe od boli i

        rana, od tuge i smrti što se svakog dana sprema rod nam strti.

        Samo nadom i vjerom u Boga poneki se krijepe pa molitve svete mole

        dan i noć. Ni stari, ni mladi još ne znaju kako, kada i kuda je poć, što

        još reći i činiti treba da pomoć sa Neba spasi sve živote, jer poneke već

        korona nam ote.

        Potonuše nade, pomriješe nam ljudi a spas ovozemni samo smrt nam

        nudi. O, crno se piše čovjeku što diše, što još nadu goji da se i od

        smrti odvoji. Ne bude li više niti traga nadi, ni svitanju bijelu,

        Zemlju će nam cijelu preplaviti jadi. Čovječanstvu svom  sagrađen će

        biti od križeva Dom. O, veliki Bože, samo Tvoja milost spasiti nas može

        od zla što Korona na velika zvona već najavila je. Zar smrt zadnja da je

        postaja života, vjere i dobrote što ju Tvoja ruka od zle sudbe ote ?

        Usprkos svoj muci, patnjama i jadu, vjerujemo u Te i sretnije pute ka

        života skladu. Bože, Ti si nam vjeru i u život dao. Ti ugasi zlobe plamen

        zao! Vapaj čovječanstva već se tiho gasi. Bože, usliši ga. Bože, Ti nas

        spasi!

Malkica Dugeč, 14. 4. 2020.