Ode general Slobodan Praljak, slobodnom voljom – preko rijeke. Preko Neretve, Bosne, Une, Kupe, Save, Drave i Dunava i sinjeg mora. Ode u himnu. Ubila ga nepravda i neistina. S njima na ramenima poželio i otišao preko vode. Među tisuće i tisuće svojih, skoro, bezimenih suboraca. Koji su za njegova zapovijedanja poginuli i k onima koji su stisnuti sličnim teretom nepravde i neistine, neispinjenih ideala i nada za primirja otišli, slično, sličnim putem preko iste rijeke.
Samo nije bilo ni suda ni maskiranih sudaca, ni kamera, ni javnosti – otišli su u mraku u tajnosti. Samo u smrdljivoj mediji nekoj, koja zagađuje i zrak i vodu, možda, pisalo o samoubojstvu branitelja. On ih je sad sve osvijetlio, on će im tamo svima donijeti svjetlo. Svjetlo slobode i časti. A hoće li za ove, još na ovoj obali, biti časti i slobode? Il' tek jedno ništa. Tamnije nego s one strane, jer tamo je sad svjetlo – na njima je.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više