Hrvatski Fokus

Ideologija opakog nasilja orjunaša Jurice Pavičića

 
 
Eto tko je bacao pirotehničke bombe na San Siru – Jurica Pavičić i Jutarnji list („Dijelim huliganski bijes koji je bacao bengalke, ali ako se netko nakon svega smijao, to je Zdravko Mamić“, e-izdanje JuLa, 18. studenoga 2014.). Zbilja bi ih bacao, ali za to mu fali muda, pa zato on, ti i takvi, te i takve novine, radija i televizije, za huligansko pješaštvo godinama rade medijsku „topničku pripremu“, pojačavaju akutno huligansko bjesnilo kako bi od njega kreirali kroničnu bolest – huligansku bjesnoću. I doista je ona zavladala najprije medijskim prostorom u Hrvatskoj, medijskom močvarom, a zatim se spustila na ulice i stadione, udrugarski se učvrstila, pridodalo joj se i huligansko pobratimstvo, a sve na plodnom tlu krize, kako gospodarske i socijalne tako prije svega moralne. Jer kad nekome društvu o etici poje i moral kreira medijski moćna gomilica muškaraca s „kantom“ u i na glavi (zbilja: što je muškarac bez kante?) ono nema kamo do li sve dublje tonuti u fekalije.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2014/11/ante-tomic-v.jpg
I ovoga puta je bjelodano koja je to ideologija policajcu izbila oko na Maksimiru, zbog koje su se neku večer i noć sukobljavale dvije skupine „dinamovaca“ pa su „radili“ i pištolji s posljedicom teškog ranjavanja jednog sudionika obračuna. Jedna skupina je sutradan krenula u noćni marš do Mamićeve vile. Noćni marš!? Nisam opazio kako je ikoji medij osudio noćno marširanje po Zagrebu 2014., bez obzira na povod. Ni glasa od te gomilice „muškaraca s kantom“ – anifašističkih fašista i antinacističkih nacista, šute ovdašnje poslovnice udruga… Nisam to uočio, o čemu sam tada ovdje pisao, ni 2010. kad su tzv. „fejsbukači“ organizirali noćne marševe po Zagrebu, pa i do stanova Vladimira Šeksa i Jadranke Kosor. Nisam osudu tadašnjih noćnih marševa čuo ni iz usta poznatih antifašista i ljubitelja „kape partizanke“, Stipe Mesića i Ive Josipovića. Štoviše, Josipović je podržavao noćne „fejsbukače“ i držao fige da sruše Vladu Jadranke Kosor ma i u noćnom maršu.
 
Bijesni idejni huligan Jurica Pavičić
 
Elem, dakle kaže jedan muškarac s „kantom“ u glavi – JP: „Ukratko, dijelim prijesni, tinejdžerski, huliganski bijes koji je bacao bengalke i petarde na San Siru.“ Njegov „prijesni“ bijes ustvari je – čista ideologija opakog nasilja. Žao mu je jedinio što su huligani zapravo postigli suprotan učinak – pa će se sada Zdravko Mamić, inače glavni neprijatelj i legitimni cilj svake mržnje, sada smijati. Sve ostalo momčini je nebitno. A gledao sam ustrašenog „kockastoga“ navijača koji drži dječačića za ruku na izlasku sa stadiona, mnogi Talijani su na utakmici bili s djecom, pa se pitam vrijedi li navijački (dakako da to nije, ustvari je ponajmanje) obračun Pavičića i pirotehničkih „bombaša“ s Mamićem straha toga oca i njegova dječačića, kamoli dječjeg oka, kamo li… A ništa nije isključeno.
http://www.asromachannel.eu/wp-content/uploads/2014/11/lancio-petardi-croazia-300x200.jpg
Stoga ovako, ma i „teoretski“ razumjeti ove huligane može samo muškarac koji se sam zagnjurio – u slavnu Tomićevu kantu. Mogao bih sada krenuti i na „seciranje“ Pavičićeve ideologije, ali tek nekoliko isječaka. Hvali se kako je pristaša „jovanovićizma“- „močvare“. Dotični Jovanović  je obični prostak, neznalica i mrzitelj – toliki da ga se čak i Milanović morao odreći. Zbilja gdje je taj? Kolika je neznalica bio svjedoči i poraba pojma „močvare“ u odurne svrhe, a  močvara je izuzetno osjetljiv i uštiman ekološki sustav. U njoj žive sjajna bića – neka čak i doslovce sjaje – pa ju se samo neznalice ili znalci s „kantom“ na glavi usude koristiti u tako odurnom kontekstu i svrhu. Njezina takva poraba obična je kom-faši-naci propaganda (takav je povijesni redoslijed, žao mi je). Europa štiti, nastoji očuvati, s milijunima „ojra“ močvare, a Jovanović i Pavičić bi ih – isušili.
 
Zaključak: u tako složenom sustavu, u takvom pluralizmu, a močvara je biološki  pluralizam nad pluralizmima; Jovanovići, „kantaši“, Pavičići i ostali „isti“. Jednostavno ne znaju boraviti. Kako bi preživjeli i uživali, oni bi pluralizam – isušli. „Revoltira me nogometni savez kojim predsjeda osuđeni kradljivac, savez koji širokogrudno tolerira korupciju i robovlasničke odnose“ – zbori dalje. Skoro bih  „kradljivac“ preveo kao – „hajduk“. E pa taj, dakle taj nogometni „'ajduk“ poznatiji je u svijetu od sto tisuća „momaka s kantom“, kad bismo ih imali, no na sreću, ih je nešto manje. Inače bismo bili poznati u svijetu – po „kanti“ ovako smo po njemu.
 
Profit u nogometu? S tim pak ni Hrvatska ni hrvatski nogomet nemaju veze – ima tek nogomet kao globalni profesionalni šport, globalna nogometna „močvara“ u kojoj se naši ponajprije nogometaši, a zatim i ostali, treneri, menadžeri, funcionari… odlično snalaze. No razumjeti to za „kantaše“ je preteški zadatak, a kad se još doda „Hrvatska“ i nemoguć.
 

Mato Dretvić Filakov

Povezani članci

Tko pije, a tko će plaćati?

hrvatski-fokus

Trotil na Poljudu!

HF

Sve se je otelo nadzoru

HF

Sada znamo zašto je Plenković nametnuo IK

HF

Ostavi komentar

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...