Hrvatski Fokus

Ideologija opakog nasilja orjunaša Jurice Pavičića

 
 
Eto tko je bacao pirotehničke bombe na San Siru – Jurica Pavičić i Jutarnji list („Dijelim huliganski bijes koji je bacao bengalke, ali ako se netko nakon svega smijao, to je Zdravko Mamić“, e-izdanje JuLa, 18. studenoga 2014.). Zbilja bi ih bacao, ali za to mu fali muda, pa zato on, ti i takvi, te i takve novine, radija i televizije, za huligansko pješaštvo godinama rade medijsku „topničku pripremu“, pojačavaju akutno huligansko bjesnilo kako bi od njega kreirali kroničnu bolest – huligansku bjesnoću. I doista je ona zavladala najprije medijskim prostorom u Hrvatskoj, medijskom močvarom, a zatim se spustila na ulice i stadione, udrugarski se učvrstila, pridodalo joj se i huligansko pobratimstvo, a sve na plodnom tlu krize, kako gospodarske i socijalne tako prije svega moralne. Jer kad nekome društvu o etici poje i moral kreira medijski moćna gomilica muškaraca s „kantom“ u i na glavi (zbilja: što je muškarac bez kante?) ono nema kamo do li sve dublje tonuti u fekalije.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2014/11/ante-tomic-v.jpg
I ovoga puta je bjelodano koja je to ideologija policajcu izbila oko na Maksimiru, zbog koje su se neku večer i noć sukobljavale dvije skupine „dinamovaca“ pa su „radili“ i pištolji s posljedicom teškog ranjavanja jednog sudionika obračuna. Jedna skupina je sutradan krenula u noćni marš do Mamićeve vile. Noćni marš!? Nisam opazio kako je ikoji medij osudio noćno marširanje po Zagrebu 2014., bez obzira na povod. Ni glasa od te gomilice „muškaraca s kantom“ – anifašističkih fašista i antinacističkih nacista, šute ovdašnje poslovnice udruga… Nisam to uočio, o čemu sam tada ovdje pisao, ni 2010. kad su tzv. „fejsbukači“ organizirali noćne marševe po Zagrebu, pa i do stanova Vladimira Šeksa i Jadranke Kosor. Nisam osudu tadašnjih noćnih marševa čuo ni iz usta poznatih antifašista i ljubitelja „kape partizanke“, Stipe Mesića i Ive Josipovića. Štoviše, Josipović je podržavao noćne „fejsbukače“ i držao fige da sruše Vladu Jadranke Kosor ma i u noćnom maršu.
 
Bijesni idejni huligan Jurica Pavičić
 
Elem, dakle kaže jedan muškarac s „kantom“ u glavi – JP: „Ukratko, dijelim prijesni, tinejdžerski, huliganski bijes koji je bacao bengalke i petarde na San Siru.“ Njegov „prijesni“ bijes ustvari je – čista ideologija opakog nasilja. Žao mu je jedinio što su huligani zapravo postigli suprotan učinak – pa će se sada Zdravko Mamić, inače glavni neprijatelj i legitimni cilj svake mržnje, sada smijati. Sve ostalo momčini je nebitno. A gledao sam ustrašenog „kockastoga“ navijača koji drži dječačića za ruku na izlasku sa stadiona, mnogi Talijani su na utakmici bili s djecom, pa se pitam vrijedi li navijački (dakako da to nije, ustvari je ponajmanje) obračun Pavičića i pirotehničkih „bombaša“ s Mamićem straha toga oca i njegova dječačića, kamoli dječjeg oka, kamo li… A ništa nije isključeno.
http://www.asromachannel.eu/wp-content/uploads/2014/11/lancio-petardi-croazia-300x200.jpg
Stoga ovako, ma i „teoretski“ razumjeti ove huligane može samo muškarac koji se sam zagnjurio – u slavnu Tomićevu kantu. Mogao bih sada krenuti i na „seciranje“ Pavičićeve ideologije, ali tek nekoliko isječaka. Hvali se kako je pristaša „jovanovićizma“- „močvare“. Dotični Jovanović  je obični prostak, neznalica i mrzitelj – toliki da ga se čak i Milanović morao odreći. Zbilja gdje je taj? Kolika je neznalica bio svjedoči i poraba pojma „močvare“ u odurne svrhe, a  močvara je izuzetno osjetljiv i uštiman ekološki sustav. U njoj žive sjajna bića – neka čak i doslovce sjaje – pa ju se samo neznalice ili znalci s „kantom“ na glavi usude koristiti u tako odurnom kontekstu i svrhu. Njezina takva poraba obična je kom-faši-naci propaganda (takav je povijesni redoslijed, žao mi je). Europa štiti, nastoji očuvati, s milijunima „ojra“ močvare, a Jovanović i Pavičić bi ih – isušili.
 
Zaključak: u tako složenom sustavu, u takvom pluralizmu, a močvara je biološki  pluralizam nad pluralizmima; Jovanovići, „kantaši“, Pavičići i ostali „isti“. Jednostavno ne znaju boraviti. Kako bi preživjeli i uživali, oni bi pluralizam – isušli. „Revoltira me nogometni savez kojim predsjeda osuđeni kradljivac, savez koji širokogrudno tolerira korupciju i robovlasničke odnose“ – zbori dalje. Skoro bih  „kradljivac“ preveo kao – „hajduk“. E pa taj, dakle taj nogometni „'ajduk“ poznatiji je u svijetu od sto tisuća „momaka s kantom“, kad bismo ih imali, no na sreću, ih je nešto manje. Inače bismo bili poznati u svijetu – po „kanti“ ovako smo po njemu.
 
Profit u nogometu? S tim pak ni Hrvatska ni hrvatski nogomet nemaju veze – ima tek nogomet kao globalni profesionalni šport, globalna nogometna „močvara“ u kojoj se naši ponajprije nogometaši, a zatim i ostali, treneri, menadžeri, funcionari… odlično snalaze. No razumjeti to za „kantaše“ je preteški zadatak, a kad se još doda „Hrvatska“ i nemoguć.
 

Mato Dretvić Filakov

Povezani članci

Pravopis za sve, samo ne za hrvatski jezik

HF

PRIJE IZBORA – HDZ-ova nova politika za manjine

HF

Bandić i Tito-bedemi

HF

Politika ne priznaje kolebljivce

HF

Ostavi komentar

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...