Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Koliko nas košta Zakon o oprostu?

Opći oprost odnosi se na kaznena djela počinjena u vremenu od 17. kolovoza 1990. kao početka oružane pobune

 

Prema podatcima Zakona o općem oprostu (Narodne novine, 80/1996.), koje su vojni sudovi, županijski sudovi i županijska državna odvjetništva dostavljali Ministarstvu pravosuđa u vremenu važenja i primjene sva tri zakona o općem oprostu od 26. rujna 1992. do kraja prosinca 2005., opći oprost dobila je 21.641 osoba. Najveći broj oprosta – 13.575, odnosio se na hrvatsko Podunavlje, izjavio je  Sergej Abramov, glasnogovornik Ministarstva pravosuđa.

Na temelju Zakona opći oprost odnosi se na kaznena djela počinjena u vremenu od 17. kolovoza 1990. kao početka oružane pobune u RH do 23. kolovoza 1996. Za razliku od prijašnjih zakona o općem oprostu, ovim zakonom dan je opći oprost ne samo za oslobođenje od kaznenog progona i kaznenog postupka već su općim oprostom bile obuhvaćene i osobe koje su bile lišene slobode i nalazile su se na izdržavanju kazne ili u pritvoru ili su trebale nastupiti već pravomoćno izrečene kazne. Republika Hrvatska tim je općim oprostom učinila bolan kompromis u odnosu na hrvatske branitelje i još se financijski opteretila za otkup oružja i obeštećenje, pa je u Podunavlju potrošila 1,7 milijardi kuna (dr. sc, Ana Holjevac ,Proces mirne reinegracije hrvatskog podunavlja)

http://www.glas-slavonije.hr/227842/1/Abolirana-21641-osoba-koja-je-pocinila-kazneno-djelo-u-ratu

Analiza nacrta Prijedloga zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata

  1. Po nacrtu Prijedloga zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, ustavna osnova sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske, a članak 2 kaže; Članak 2. Ustava RH („Narodne novine“, broj 85/10 — pročišćeni tekst)

Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv.

Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.

Republika Hrvatska ostvaruje, u skladu s međunarodnim pravom, suverena prava i jurisdikciju u morskim područjima i u podmorju Jadranskoga mora izvan državnoga područja do granica sa susjedima.

Hrvatski sabor ili narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje:

– o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj;

– o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime;

– o udruživanju u saveze s drugim državama.

Saveze s drugim državama Republika Hrvatska sklapa zadržavajući suvereno pravo da sama odlučuje o prenesenim ovlastima i pravo da slobodno iz njih istupa.

Iz članka 2 stavak 4 nigdje se izrijekom ne govori o civilnim stradalnicima Domovinskog rata, ni o Domovinskom ratu, nego općenito o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj. Veoma širok raspon pozivanja na Ustav RH, doista domišljato smjestiti u 4. stavak članka 2. civilne stradalnike DR.

  1. Ocjena potrebnih sredstava

U ovakvoj prezaduženosti Hrvatske preuzeti obeštećenje civilnih žrtava Domovinskog rata i to sa dodatkom “stranaca” a znamo tko su ti “stranci” , odnosno agresori, bez traženja ratne odštete od inicijatora i agresora za svu ratnu štetu, znači raditi protiv hrvatskih nacionalnih interesa.

Ovi izdaci trebali bi se isplaćivati iz ratne odštete, koju bi Srbija trebala plaćati Hrvatskoj, a ne na teret poreznih obveznika.

Sporazumom o normalizaciji odnosa između Hrvatske i SRJ iz 1996.godine, ušla je i i obveza obje strane da u roku šest mjeseci sklope i sporazum o naknadi za svu uništenu, oštećenu ili nestalu imovinu, ali do toga nije ni do danas došlo. Premijer Plenković je uoči posjeta Predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Hrvatskoj u veljači 2018.godine, rekao da je i dalje »vrlo jasan i opravdan interes Hrvatske da o tome vodimo računa«. I Premijer je doista Vučića pitao o ratnoj odšteti. Srpski Predsjednik komentirao je to na način da Hrvatska »ne da ne može ništa dobiti nego bi puno toga mogla i izgubiti«. No, poslije 12. veljače 2018. godine, ratnu odštetu se više nije spominjalo. Aktualizirao ju je prije dva tjedana zastupnik Hrvatskih suverenista, Željko Sačić zastupničkim pitanjem premijeru Plenkoviću;”Vi ste na margini jednog za gospođu Grabar-Kitarović kobnog susreta, kad je Vučić došao u Zagreb, na oduševljenje svekolike hrvatske domoljubne javnosti postavili pitanje ratne odštete. U međuvremenu je ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković primio srpsku ministricu pravosuđa Nelu Kuburović, ali pitanje ratne odštete, koja iznosi 43 milijarde eura, tom prigodom nije otvorio. Molim vas odgovor kada ćete istaknuti zahtjev Srbiji na naknadu ratne odštete” pitao je Sačić Predsjednika Vlade.

“Ta je tema na stolu, nju kontinuirano, u susretima hrvatskih i srbijanskih dužnosnika, stavljamo na dnevni red i činit ćemo to sve dok se to pitanje ne riješi. Dio je to šireg dijaloga što ga imamo sa Srbijom o rješavanju otvorenih pitanja, koja su u fokusu aktivnosti hrvatske Vlade i svih nadležnih tijela, osobito Ministarstva vanjskih poslova koje o tome vodi računa prilikom kreiranja politike prema Srbiji. U svakom slučaju, ta je tema i dalje s nama i drago mi je da ste je ponovo digli na vidjelo u javnosti” odgovorio je Premijer zastupniku Hrvatskih suverenista. No zastupnik Sačić nije bio zadovoljan i konstatirao je da je Vlada od sredine veljače 2018. morala učiniti više. Točno, da se učinilo više iz ratne odštete bi se isplaćivale naknade za civilne žrtve Domovinskog rata, a na na teret poreznih obveznika.

Međunarodni sud pravde u Haagu odbacio je 2015. hrvatsku tužbu protiv Srbije za genocid, ali je u presudu ušla rečenica da »Sud ohrabruje obje strane da nastave suradnju i razmotre nuđenje prikladnih reparacija žrtvama kršenja međunarodnih propisa, konsolidirajući tako mir i stabilnost u regiji«.

Branitelji od Plenkovića traže da Srbiji naplati 43 milijarde eura ratne odštete: “Neka nas premijer počasti za Božić”

  1. Komentar na članak 1

Centar za mirovne studije – nevladina udruga piše u E Savjetovanju “Kako bi zakon bio što obuhvatniji i omogućio svim žrtvama rata dugo očekivano obeštećenje i priznanje njihove žrtve, smatramo potrebnim utemeljiti zakon ponajprije na Ustavu Republike Hrvatske umjesto na saborskoj Deklaraciji o Domovinskom ratu, koja kao politički, ali i kontroverzan dokument ne čini pravni temelj našega multinacionalnog društva

Nikako nisam suglasna da je Deklaracija o Domovinskom ratu kontroverzan dokument! Za Centar za mirovne studije je sam Domovinski rat ” kontroverzan” jer ga oni kao takvog ne priznaju kao temelj na kojem je stvorena samostalna Republika Hrvatska. Sami sebe dovode u kontradikciju, jer se pozivaju na Ustav RH, a u Ustavu RH jasno piše u preambuli da se RH ustanovljuje ;-–” u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države”

Deklaracija o Domovinskom ratu je utemeljena na Ustavu RH i ne dolazi u kontradikciju sa Ustavom RH;

  1. Stvara­njem Republike Hrvatske, kao samostalne i suverene države u međunarodno priznatim granicama, ostvarene su sto­ljene tež­nje hrvatskoga naroda i građana Republike Hrvatske za svojom državom na teme­lju zajedništva hrvatskog naroda u Domovini i svijetu s plebiscitarno izraženom vo­ljom u Ustavu iz 1990. godine da teme­ljne vrednote ustavno-pravnog poretka budu sloboda, pravda, vladavina prava, mirotvorstvo s nacionalnom ravnopravnošću i poštova­nje prava čovjeka.
  2. U skladu s teme­ljnim načelima pravednosti i građanske solidarnosti, Republika Hrvatska će u okviru materijalnih mogućnosti osigurati svim hrvatskim branite­ljima, obite­ljima poginulih i stradalnicima Domovinskog rata, koji su najzaslužniji za ­njezino stvara­nje, punu zaštitu, dostojanstvo i skrb.
  3. Radi dostojanstva Domovinskog rata hrvatsko pravosuđe je dužno procesuirati sve moguće slučajeve pojedinačnih ratnih zločina, teških povrjeda humanitarnog prava i svih drugih zločina poči­njenih u agresiji na Republiku Hrvatsku i u oružanoj pobuni te tijekom Domovinskog rata, strogo primje­njujući načela individualne odgovornosti i kriv­nje.

Centru za mirovne studije je Deklaracija kontroverzna, ali im nije kontroverzno što nisu kažnjeni ratni zločinci, nisu se obratili Hrvatskom Pravosuđu zbog neprocesuiranja ratnih zločina i odštete koju je hrvatsko Pravosuđe do sada dodijelilo pripadnicima srpske nacionalne manjine! Nisu postavili pitanje, zašto nisu procesuirani sve ratni zločini? To njih ne zanima! Zanima ih samo osuđivanje Republike Hrvatske i kako iz Proračuna RH izvući što više sredstava!

  1. Komentar na članak 2

Inicijativa mladih za ljudska prava – traži čak da se: “Također, ovaj zakon trebao bi omogućiti ostvarivanje reparacija i svim civilnim žrtvama rata koje trenutno ovim aktom nisu obuhvaćane, a to su: izbjeglice, povratnici te civili stradali od strane pripadnika Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane na području teritorija države Bosne i Hercegovine”. Znači da hrvatski porezni obveznici plaćaju i stradalnicima na području teritorija druge države? Što li sve te nevladine , parazitske udruge neće još tražiti? I same žive na teret hrvatskih poreznih obveznika i još bi natovarili na njihova leđa i stradalnike iz druge države?

Međutim uopće ne spominju kao uvjet, da bi ostvarili pravo na bilo kakvu naknadu, da su ti strani državljani trebali živjeti za vrijeme okupacije hrvatskog teritorija na području tzv. SAO Krajine ili tzv. Republike srpske krajine, koji su kao dio hrvatskog teritorija bili privremeno okupirani! I to je veoma dvojbeno s obzirom na široko obuhvaćenu aboliciju ili oprost iz koje će svi izaći kao kuhari, intendanti ili liječnici i bolničari!

  1. Komentar na članak 3.

Nevladinim udrugama nisu dovoljna nabrojana prava, nego traže i stambeni zbrinjavanje, plaćanje sudskih i parničnih troškova čak i za sporove koje su podignuti protiv RH, a koje su izgubili? Što još bi RH trebala plaćati? Ah da i psihosocijalnu pomoć! Da suglasna sam, ali onima koji su ostali živjeti na okupiranom području hrvatskog teritorija i bili neprestano maltretirani i šikanirani od strane srpskih vlasti!

  1. Komentar na članak 5.

Ma zamislite Centar za mirovne studije traži potpuno brisanje stavke 1. ovog članka tko nema pravo na naknadu;”pripadnici, pomagači ili suradnici neprijateljskih vojnih i paravojnih postrojbi koji su sudjelovali u oružanoj agresiji na Republiku Hrvatsku, kao ni članovi njihovih obitelji temeljem njihova stradavanja” , jer formulacija “pripadnici, pomagači ili suradnici” izuzetno je široka i nedovoljno definirana što otvara prostor za neusklađeno i/ili pogrešno tumačenje ove odredbe kao i malverzacije. Također, upozoravaju na poštivanje obveza preuzetih potpisivanjem Temeljnog sporazuma o području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema te Zakona o općem oprostu. Za kraj, traže brisanje dijela rečenice “kao ni članovi njihovih obitelji temeljem njihova stradavanja” jer je diskriminirajuća. Doista su paraziti ovi iz Centra za mirovne studije, jer drugačije ih ne mogu nazvati, potpuno su bez osjećaja pravde i pravednosti i bez empatije za hrvatski narod, jer ako je agresor ili neprijatelj, ili pomagač neprijateljskih vojnih i paravojnih formacija diskriminiran, što li je tek hrvatski narod kojega su ti ” jadni , diskriminirani” neprijatelji napali, istjerivali iz domova i ubijali?

Lili Benčik

Povezani članci

Grbin Peđa – samo s leđa!?

HF

Brojni jugogrijesi Ive Josipovića

HF

Nije trebalo niti smjelo zatvoriti Hrvatsku

HF

Ćirilica – sredstvo velikosrpskih aspiracija na Hrvatsku

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...