Pokazatelji toga su presuda Branimiru Glavašu i toleriranje mržnje Borisa Dežulovića
Ne znam, što to znači kada netko u javnom mediju piše da bi on na sudu mogao nešto dokazati, odnosno, oboriti neku pravosudnu presudu. Kao što sam ja na ovom portalu dokazao da bih mogao na sudu dokazati da HHO (Human Rights Watch) na UN-u može oboriti presudu Herceg-Bosni u Den Haagu. Što se može naći na ovom portalu pod naslovom HHO i Puhovski zakuhali, Čičak može riješiti stvar. Pa HSP (HOS)? Pa „hrvatski ratni zločini“? Što se može naći na ovom portalu pod naslovom „Ratni zločin“, kao sredstvo pacificiranja nepoćudnih naroda i država“. Te slučaj obitelj Zec? Ovo sve pišem (ponavljam) zbog presude Branimiru Glavašu od strane hrvatskog pravosuđa, Centara Mirovnih Studija i Borisa Dežulovića. O čemu će još biti riječi.
Pa krenimo redom. Od HSP-a. Ne znam koliko sam puta na ovom portalu napisao da je HSP kukavičje jaje. Hrvatskoj podmetnuto, kao alibi srpskoj agresiji. Da bi se Hrvatsku moglo tretirati nasljednikom lažne MDH, u obrani od srpskog genocida. Te da se, od hrvatske, navodno izabrane vlasti dobije potvrda za laž o NDH. Što se postiže, kada se kaže da HOS iz Domovinskog rata nije ustaški.
Pa idem i korak dalje. Pa kažem da KOS nije stvorio HOS, nego da je CIA stvorila HOS. Sasvim očekivano, kada CIA na jednom prostoru inducira neku politiku, to, u ovom slučaju Hrvatima izgleda vrlo primamljivo. Lijepo je bilo na početku srpske agresije Hrvatu slušati priču o Hrvatskoj do Drine. A danas? Što danas imamo od toga? Optužnice i presude hrvatskim generalima? Pravosudnu presudu Branimiru Glavašu koji je obranio Osijek od Srbije. I tu imamo paradoks. Sad je važnije isticati HOS-ove zasluge u obrani od srpske agresije, nego pravosudna presuda Branimiru Glavašu, time i Hrvatskoj za ratni zločin. A ja kažem, da je za neke države Ratni zločin temeljni državni prioritet. Te da je to često nečiji interes. O čemu sam pisao na ovom portalu pod naslovom „Ratni zločin“ kao sredstvo pacificiranja nepoćudnih naroda i država“. Gdje kažem da Ukrajina nema ratnih zločina(ca), niti joj se imputiraju kao
Hrvatskoj. Jer Ukrajina nema svoj HHO, svoju Documentu, svoje zaštićene svjedoke (protiv Ukrajine), svog Antu Nobila („paralelna linija zapovijedanja“) i svoje Centre za Mirovne Studije koje financira Zapad. I Rusija nema svoj REKOM – ovlasti za sve ratne zločine. Još važnije: Engleska, Francuska i Italija nemaju ratnih zločina. Italija nema ratnog zločina, ni u Etiopiji ni u Hrvatskoj. A SAD ne da svoje vojnike i generale na Međunarodni sud za ratne zločine. A ono što sudi na svom sudu, to je vjerojatno neka farsa. Pijesak u oči. Je li to zbog istine i pravde, ili je to nečiji interes? Samo čiji interes u Hrvatskoj? Pokazatelji tog su, upravo presuda Branimiru Glavašu, te s druge strane, toleriranje mržnje Borisa Dežulovića prema Hrvatima koji Hrvatsku vojsku uspoređuje s HAMAS-om. Te moć i „ugled“ Sandre Benčić koja dolazi iz Centra za Mirovne Studije koji se financiraju izvan Hrvatske u Hrvatskoj. A Sandra Benčić je, kažu, glavni favorit za predsjednicu Hrvatske vlade na slijedećim izborima u Hrvatskoj. Zato opet naglašavam da Ukrajina nema svoje Centre
za Mirovne Studije. Uzgred rečeno, Sandra Benčić je prava pozdravila presudu Branimiru Glavašu, i za nju je Dežulovićevo uspoređivanje Hrvatske vojske s HAMAS-om, vjerojatno „sloboda mišljenja“. Pa slučaj obitelj Zec – igrana predstava u kazalištu Olivera Frljića, knjiga Slavenke Drakulić u Engleskoj te politička komemoracija u Zagrebu Aleksandri Zec? Ja kažem da su to teška kaznena djela. Jer tu postoji nepisano pravilo. Kada se piše knjiga o nekom konkretnom zločinu, gdje se nekoga (nešto) optužuje, to mora biti po istinitom događaju. A u ovom slučaju, istinitost događaja bi morala biti u policijskom zapisniku, kojega nema.
Stoga ponovimo, sažmimo krucijalne momente hrvatske zbilje. Momente, kao momente sile koji upravljaju Hrvatskom. A to je presuda Branimiru Glavašu, slučaj Boris Dežulović (usporedba Hrvatske vojske s HAMAS-om) te moć i „ugled“ Sandre Benčić) koja dolazi iz Centra za Mirovne Studije.
