Uz 70. godišnjicu njegove smrti
Alija Bejtić, „Osvit“, Sarajevo, broj 3, 8. ožujka 1942.
Uskoro će se navršiti punih sedamdeset godina odkako je ugasnuo mladi i poletni duh Mehmed Šakira Kurtćehajića, prvog domaćeg sina novinara po evropskom uzoru, prvog koji je pokrenuo najprvi samostalni list bosansko-hercegovačkih muslimana, prvog duševnog vijesnika u Bosni i Hercegovini. O ovome toliko zaslužnom mužu, pored toga što se je u našim raznim publikacijama nešto i pisalo o njemu, ipak još ni danas naša šira javnost uopće ne zna za njega, a kamo li za njegov publicistički rad, rad sa širokim ambicijama, s velikim i slobodoumnim obzorjem, rad pred kojim su ostali zapanjeni i visokoobrazovani ljudi u Carigradu, metropoli turske carevine i turske inteligencije.
Mehmed Šakir Kurtćehajić rođen je 1844. godine u Bijelom Polju (Akova), u Sandžaku. Njegov otac Mehmed Emin ef. bio je muderris i kadija i službovao je u više mjesta u Bosni. Pred samu Okupaciju službovao je u Bihaću, a zatim je otišao u zavičajno mjesto, gdje je doskoro i umro. Zahvaljujući učenosti svog oca naš Mehmed Šakir stekao je pred njim početno znanje u vjeri, a usporedno s tim i čvrst temelj u turskom jeziku. Izvrstna očeva biblioteka lijepih knjiga još je više pridonijela da se mladi Mehmed Šakir izobrazi. I to je svo njegovo školovanje. Nije imao srednjih ni visokih škola, ali ipak svojom visokom inteligencijom i daljnjom samostalnom izobrazbom natkriljivao je ljude i sa visokoškolskom spremom.
Krenuo iz Pljevalja
Mehmed Šakir započeo je svoju karijeru kao pisar u pljevaljskom šeriatskom sudu, a zatim je u istom svojstvu službovao i u sudu novo-pazarskog sandžaka. Nu Mehmed Šakir nije dozvolio da njegov mladi i razvijeni talenat trune u sudskim sidžilima (zapisnicima), pa je uskoro napustio tu dužnost i, krajem 1867. godine, željan nauke i višeg obrazovanja, došao je u Sarajevo. Tada njegov talenat pada na plodno tlo i poče se naročito izražavati u tadanjem službenom vilajetskom listu „Bosni“, pa je kao takav, iako vrlo mlad, tek u dvadeset i četvrtoj godini života, postao početkom 1868. g. i urednikom toga lista i tu dužnost obavljao na opće zadovoljstvo pune dvije godine.
Upravo do godinu dana kako se primio uredničke dužnosti, Mehmed Šakir u svom radu ide dalje i osniva prvi samostalni muslimanski list Gjulšeni Šaraj — Sarajevski Cvjetnik na turskom i hrvatskom jeziku i ostaje mu urednikom sve do pred svoju smrt. Tadanjim svojim obrazovanjem bio je najinteligentniji čovjek u Sarajevu, pa ga je vilajetska vlada, unatoč njegove rane dobi, imenovala sarajevskim gradonačelnikom.
On je najmlađi gradonačelnik u povijesti sarajevske obćine.
Tu je dužnost, kao i dužnost ravnatelja i urednika Sarajevskog Cvjetnika obnašao sve do pred svoju preranu smrt, do proljeća 1872. godine.
