London je bio sjedište dvotjednika "Nova Hrvatska"
Ivan Meštrović izlaže 1915. u Londonu, a 1919. izlazi mu i monografija. Znatan uspjeh imali su i glazbenici: Godine 1911. izvodi se opereta Barun Trenk skladatelja Srećka Albinija, a Milka Trnina višekratno nastupa u Covent Gardenu. Zapažen je i rad kazališnog redatelja Vlade Habuneka, osobito režija Canterburyjskih priča Geoffreya Chaucera. U britanskim muzejima čuvaju se i djela hrvatskih autora, primjerice minijature Julija Klovića.Hrvatsku bibliografiju engleskoj je publici predstavio Branko Franolić.
London je bio i sjedište dvotjednika "Nova Hrvatska", jednog od najznačajnijeg hrvatskih glasila u inozemstvu, koji je izlazio od 1959. do 1990. i zagovarao nezavisnu i demokratsku Hrvatsku. List je bio pokušaj mlađih intelektualaca da borbu za hrvatsku samostalnost vode na suvremen i demokratski način, informiranjem iseljeništva te podizanjem polit. kulture čitatelja. Prenoseći sustavno političke, gospodarske, kulturne i športske vijesti iz Hrvatske, "Nova Hrvatska" postala je najutjecajniji politički list hrvatskoga iseljeništva nakon II. svjetskog rata. Jugoslavenske vlasti nastojale su od Velike Britanije ishoditi zabranu lista, a UDBA se istodobno koristila i drugim metodama, od ucjena i progona suradnika do ubacivanja krivotvorenih izdanja.
Potkraj izlaženja doživjela je slobodno zagrebačko izdanje. U razgranatoj izdavačkoj djelatnosti Nova Hrvatska pretiskala je zabranjeni Hrvatski pravopis iz 1971., tzv. Londonac, a 1974. Hrvatsku gramatiku. Od 1973. zajedno s Hrvatskom revijom nastupala je redovito pod hrvatskim imenom na sajmu knjiga u Frankfurtu. Uredništvo se u svojim tekstovima pozivalo na nezadovoljstvo hrvatskoga naroda u Jugoslaviji, a uvid u nezadovoljstvo davala su im, među ostalim, i anonimna pisma iz Hrvatske. Tako je u svibnju 1959. u HB-u objavljeno pismo skupine hrvatskih intelektualaca čija imena nisu otkrivena. U njihovu je pismu upućenom Uredništvu stajalo da je hrvatska inteligencija u domovini bila „malobrojna, prorijeđena ratom, prebjezima i poslijeratnim pokoljima”. U pismu se nadalje tvrdilo da se u Šugoslaviji provodila „srbizacija Hrvatske”, od čega se mlađe hrvatske generacije „nevjerojatno žilavo brane”. I obranili smo se. 1991., kada nas nitko nije želio. Pogotovo "Gordi Albion". Kako je Albion postao gord?
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više