Dana 24. ožujka 2018. u Zagrebu je održan prosvjed protiv ratifikacije Istanbulske konvencije, za koju Plenky i njegovi podrepnici tvrde da ju samo oni znaju čitati, i za koju tvrde da su samo oni u stanju razumjeti što u njoj piše. To i nije čudno jer je općepoznato da je razumijevanje isključivo za sebe „rezervirao“ Plenky, te da sebe smatra jedinstvenim u pogledu kognitivnih kapaciteta, a jedinim istinama smatra samo ono što mu nalažu bruxelleski nalogodavci da govori. Za njega su i saborski zastupnici samo neuki debili kojima on povremeno održava lekcije o tome što je što, jer tobože oni nemaju pojma ni o čemu, a degutantno je i gledanje prijenosa s otvorenih sjednica Vlade, gdje se nazočni ponašaju kao zombiji blokiranih mozgova, pa Plenky proglašava – „Znači jendoglasno je usvojeno“ i prije nego što članovi Vlade stignu dići ruke. No ovaj put ne želim govoriti o toj njegovoj narcisoidnoj obuzetosti samim sobom, već o jednoj pojavi koja postaje sve očitija u Hrvatskoj, a to je otvoreno i neuvijeno laganje narodu, proglašavajući te laži istinama, i smatrajući da narod ne razumije ono što sluša, i ne vidi ono u što gleda.
Procjena broja sudionika prosvijeda 24. ožujka 2018. je samo najnoviji pokazatelj neinteligencije i dirigiranog laganja onih koji dirigirano podržavaju sve neistine koje narodu servira Plenky. Da ne ostane sve samo na verbalnoj konstataciji o neinteligenciji i laganju, pokušati ću s činjenicama potkrijepiti ove tvrdnje, i to koristeći metodologiju procjene broja sudionika na događanjima na otvorenom.
Pri procjeni broja sudionika koriste se dva parametra, i to veličinu prostora u m2, na kojem se događa neki događaj, te broj (N) osoba koji se prosječno može nalaziti po 1 m2, to jest N/m2. U ovom slučaju brojke su sljedeće: Trg bana Josipa Jelačića ima 12.000 m2, pa ako je trg bio iskorišten za prosvjed samo sa 60 posto, onda za prosvjed je bilo iskorišteno 7200 m2. Svatko tko je gledao slike, bilo na TV-u, bilo u tisku, mogao je vidjeti da na trgu ljudi nisu stajali po 1 metar udaljeni jedni od drugih, već je ta udaljenost bila nešto manja. No ako čak i prihvatimo nerealnu procjenu da je na svakom metru četvornom stajala samo jedna osoba, dobivamo broj od 7200 prosvjednika, što je više od 5000 osoba koliko je neinteligentna i lažna procjena „plenkyjevaca“ iz policije i medija.
No gledajući snimke na TV-u i u tisku, očito je da je bilo više od 1 osobe po m2, pa bi realnija procjena bila da je na trgu bilo najmanje 3 osobe po m2, što onda daje brojku od 21.600 osoba koji su prosvjedovali. A ako bi računali sa 4 osobe po m2, i sa većom iskorištenošću trga od 60 posto, onda bi broj prosvjednika mogao biti 12.000 x 0,8 = 9600 m2 x 4 = 38.400 osoba! Ako tome dodamo još i broj osoba koji su stajali u pokrajnim ulicama i bili na Markovom trgu, onda bi realna procjena broja prosvjednika mogla biti najmanje između 40.000 i 50.000 osoba !
Policijska sramotna procjena da je bilo 5000 prosvjednika, koja je očito bila „naručena“ od strane politike, i pretjerana procjena da je bilo 70000 prosvjednika od strane organizatora prosvjeda, dvije su nerealne krajnosti, koje nemaju veze sa stvarnim brojem prosvjednika i kojepokazuju s kolikom lakoćom i nedostatkom inteligencije, pokušava lagati narod o nečemu što, kako bi narod rekao, 'ni pas maslom ne bio pojeo'! I nije to ni prvi, a ne će biti ni poslednji put da se pokušava tako narodu podvaliti laž kao istinu.
Nažalost dosta često, prečesto čak, to prolazi kod naroda i narod se da „navući“ na taj ljepak laži. Najčešće se to događa za vrijeme izbora, kada kandidati s takvom lakoćom lažu obećavajući 'kule i gradove', da bi nakon izbora sve to zaboravili. Obećavao se opći prosperitet kada se učlanimo u EU, a nikada nismo bilo lošiji na listama uspoređivanja zemalja EU-a po svim kriterijima. Obećavala se borba protiv korupcije, a nikada nije bilo više korupcije i 'uhljebništva' nego danas. Obećavalo se da će se zauzdati „kancerozni“ rast državne administracije i zaposlenika u državnom i javnom sektoru, a rast zaposlenosti nije nikada bio veći u tim sektorima nego danas. Obećavala se zaštita državnog suvereniteta, a nikada nismo bili činjenično manje samostalni i suvereni kao država, nego danas. I mogla bi se redati u nedogled obećanja koja se nisu ispunili, a vjerojatno se nisu ni namjeravali ispuniti, već su samo bila 'slatke laži' namijenjena narodu/biračima, na koje nažalost za sada birači neinteligentno nasjedaju na izborima za sva tijela državne i lokalne uprave, pa se poslije zakašnjelo „češu tamo gdje ih nije svrbjelo“.
A što tek reći za neinteligentne političke i medijske laži da Donalda Trumpa nisu izabrali američki birači nego Rusi, da smo mi pozvani „savjetovati“ Ukrajince kako da „pobijede“ Ruse, da moramo „priprijetiti“ Rusima radi ubojstva dvostrukog špijuna u Engleskoj, da je Viktor Orbán diktator, fašist i rasist, da Ameri „šire demokraciju“ u zemljama gdje vojno interveniraju i ostavljaju te zemlje u ruševinama i kaosu…? Nema se na to što reći osim toga da je danas laž „jeftina“ roba koja se lako „prodaje“, a oni koji promiču istinu to skupo plaćaju! No unatoč svemu tome, o tome treba govoriti svugdje i sve češće, jer će nam se inače društvo pretvoriti u Orwellovu 1984.!
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više