Žigmanov Hrtkovaca vidio nije

Znajući da je bolesno osvetoljubiv, potpuno sam se isključio iz HKUPD ’Stanislava Prepreka’

Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatskoj matici iseljenika, HNV-u, DSHV-u, RTV Novi Sad (Redakciji Informativnog programa na hrvatskom  jeziku), hrvatskim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskoj riječi“, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“, i dr., a povodom izjava Tomislava Žigmanova nakon najavljenog mitinga Vojislava Šešelja u Hrtkovcima 6. svibnja 2018. godine.

U prošlom otvorenom pismu pisao sam o kukavičkom ponašanju Tomislava Žigmanova povodom najavljenog mitinga Vojislava Šešelja u Hrtkovcima 6. svibnja 2018. godine i rekao kako Žigmanov u Hrtkovce nije otišao ni kada su oni odblokirani! „HRabro“ je davao priopćenja za medije u Malom parku u Rumi i kasnije na Petrovaradinskoj tvrđavi, a onda otišao u Suboticu. Ovaj događaj je pokazao i da iza Tomislava Žigmanova ne stoji nitko, posebno ne Hrvati, jer se on na naplatnoj rampi u Rumi pojavio samo s Aleksandrom Jerkov i Balšom Božovićem, članovima Demokratske stranke, i nije rekao da je zasastupnik Hrvata u Skupštini Republike Srbije, niti da je tu došao kao predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodni. Ali nikoga nije bilo ni iz te stranke, kao niti jednog dužnosnika iz subotičkih hrvatskih institucija!!!

U Hrtkovcima su 4. svibnja 2018. godine, dakle dva dana prije zakazanog mitinga, bili vijećnici Hrvatskog nacionalnog vijeća Vladimir Kranjčević, Ivan Karačić i Stanko Krstin te predsjednik Hrvatskog kulturno-umjetničko-prosvjetnog društva „Stanislav Preprek“ iz Novog Sada Krešimir Tkalac. U to vrijeme Slaven Bačić, Tomislav Žigmanov, Krunoslav Đaković (aktivist DSHV za Srijem) i mnogi drugi hrvatski dužnosnici bili su na ručku u Srijemskoj Mitrovici, samo petnaestak kilometara daleko od Hrtkovaca i nisu našli za potrebno da posjete Hrtkovce!!!

Onda je za dva dana Tomislav Žigmanov u Subotici iznenada dobio želju da prisustvuje Svetoj Misi u Hrtkovcima i to točno u vrijeme kada je zakazan miting Vojislava Šešelja!!! Ovu do srži pokvarenu i licemjernu „želju“ izrekao je poslije zakazanog mitinga više puta u više medija, ali, eto, nije mu to dopustila srbijanska policija!!! Treba reći da Tomislav Žigmanov nikada nije bio u crkvi u Hrtkovcima, a za srbijansku policiju je rekao da je „dobro obavila svoj posao i da Hrvati u Hrtkovcima treba da budu zadovoljni!!!  

Već nekoliko godina pišem u otvorenim pismima o katastrofalnom stanju u rukovođenju hrvatskim krovnim institucijama ovdje, prije svega od strane Tomislava Žigmanova i Slavena Bačića. Počelo je vrlo uljudnim  sugestijama da „Hrvatska riječ“ uvede rubriku „Pisma čitalaca“. Međutim, na to su svi tamo autistično ostali gluhi i nijemi (nisam dobivao nikakve odgovore) i ostalo je jedino da u otvorenim pismima kažem ono što mislim i znam, a koja, kao slobodni građanin imam pravo pisati, a kao intelektualac ni ne smijem šutjeti na ovakve pojave u našoj zajednici ovdje.

Prva reakcija na moja otvorena pisma je bila da me je Tomislav Žigmanov napao i vrijeđao kao čovjeka (usudio se čak vrijeđati i moju suprugu, koju inače ne poznaje) u svom „časopisu za književnost i umjetnost“ „Nova riječ“, u kojem je glavni i odgovorni urednik, a kroz tobož „književnu kritiku“ moje zbirke pjesama „Salauka“, gdje je na kraju napisao da tu knjigu treba spaliti!!! U svijetu ne postoji niti jedna stručna književna kritika čiji je zaključak da predmetnu knjigu treba spaliti! Zna se tko je spaljivao knjige i ovo pokazuje još jednu, opasnu fašizoidnu, karakternu crtu Tomislava Žigmanova. A posebno javne ličnosti ne smiju koristiti svoj položaj, zvnične institucije i  zvanične  medije, da bi se u njima obračunavali sa svojim neistomišljenicima na način da ih vrijeđaju kao osobe! Pjesme u „Salauci“ su skoro sve vezane za Hrtkovce i imaju dobre kritike od više izuzetno kompetentnih ljudi.

Ali veliki je animozitet Tomislava Žigmanova prema srijemskim Hrvatima i upravo je on sve vrijeme skrivao pravu istinu o događajima u Srijemu devedesetih godina prošlog stoljeća, o čemu sam pisao u više navrata. Samo jedan od dokaza za to je kada mi punu godinu dana nije odgovorio je li zaprimio moj rukopis romana „Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela“ (za to vrijeme tiskala ga je „Tkanica“ d.o.o. iz Zagreba).

Roman „Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela“ također ima samo dobre kritike od  kompetentnih ljudi, uključujući i prikaz u „Glasu Koncila“, a posebna stvar je što je to dokument o događajima u Hrtkovcima devedesetih godina, a ja sam jedini svjedok koji je o tome napisao knjigu!!!

No, kada Žigmanov nije mogao uništiti mene, ni kao pisca, ni kao čovjeka, a uspješno sam dvije godine vodio i Književni klub u Hrvatskom kulturno-umjetničko-prosvjtnom društvu „Stanislav Preprek“ iz Novog Sada, okomio se na to cijelo Društvo!!! Opet koristeći hrvatsku instituciju ovdje, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, čiji je ravnatelj, te hrvatski informativno-politički tjednik  „Hrvatska riječ“, u kojem je predsjednik Nakladničkog vijeća, objavio je monstruoznu i bolesnu konstrukciju da su članovi tog Književnog kluba, pa time i rukovodioci i ostali članovi Društva, „obožavatelji“ Vojislava Šešelja!!! Ovo je tim više bolesno ako se zna da su predsjednik Društva i moja malenkost Hrtkovčani, koji su uravo sa svojim obiteljima doživjeli hrtkovačku Golgotu!!!

Da bih spasio Društvo, jer znam da je Tomislav Žigmanov i bolesno osvetoljubiv, još početkom ožujka, prije ove monstruozne klevete, dao sam ostavku na sve svoje funkcije u Društvu, čak i na članstvo u njemu (prilažem tekst ostavke). No Žigmanov se ne zaustavlja, pa ću i ja tek sada, kao potpuno slobodan građanin, u svojim otvorenim pismima pisati i ono što nisam htio kao član Društva.

Jedan bolesnik ne smije uništiti hrvatsko kulturno društvo u Novom Sadu, gradu europske kulture! To ne smije dozvoliti ni Republika Srbija, a kamoli Republika Hrvatska, a sve hrvatske krovne institucije ovdje moraju stati u obranu HKUPD „Stanislav Preprek“, dok gospoda Slaven Bačić, koji u svemu podržava Tomislava Žigmanova, i Tomislav Žigmanov moraju biti smijenjeni, jer nemaju trunke morala da sami daju ostavke na sve svoje brojne funkcije. Takvi ljudi ne mogu predstavljati niti jednog Hrvata nigdje, a kamoli da rukovode svim hrvatskim institucijama ovdje.

Branimir Miroslav Tomlekin, autor romana Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela