Slike koje govore jasnim jezikom boja

Oblici bijelih tragova u modrom i zelenom Mladena Žunjića

Jedna od dodatnih vrlo pozitivnih osobina suvremenog hrvatskog umjetnika, slikara iz Zagreba, Mladena Žunjića, pored naravno i ovoga puta valja istaknuti kontinuiranog i strastvenog rada u atelijeru, doista svakodnevnog slikanja i suočavanja s prazninom platna i mogućnostima palete u neprekidnom istraživanju i produbljivanju vlastitog izraza jest i sasvim određena doza inovativnosti.

Nedavno sam imao prigodu vidjeti nekoliko novih radova, na velikom formatu (120 x 96 cm) izvedenih u ulju i akrilu uz pomoć vode, „voda radi svoje oblike ali slikar upravlja cijelim procesom“, kaže slikar.

Nove slike nose karakteristični Žunjićev specifični pečat motiva i kolora, uz fragmentarno  vidljive korekcije u tretmanu od oblika, ovala, piramida, traka, pravaca, vrtnji, gibanja, raznolikih oblika tragova u modrom i zelenom iznad razdijeljenih površina dominantnih boja (po nekoliko je takvih izdvojenih ali i istodobno uklopljenih u cjelinu).

Ovaj ciklus obilježen je nešto mirnijim, rekao bih na svoj način, dostajanstvenim, svečanijim ritmom, dok je kolor zadržao svoju eruptivnost, doista se svaka Žunjićeva slika može, bez ikakva ustezanja usporediti s užarenim, razbješnjelim grotlom vulkana iz koga nezadrživo sukljaju, izlijeću vatrene kugle, ostavljajući za sobom, vidljivi trag, ovdje u ovom ciklusu, prikazan kao svijetle trakaste linije.

Ponekad razmišljam o Žunjiću, kao slikaru, koji danomice bilježi gibanje, najčešće snažno, nepredvidljivo, njegovi eksplozivni pravci naviješćuju promjenu, izmjenu oblika, ponajprije kroz drugačiji ritam, vješto koristeći boju.

Žunjić je ostvario kompleksni opus, tretirajući raznovrsne motive , uvijek odan  iznimnom bogatstvu palete i privlačnoj slobodi velikog formata .

Njegove slike govore jasnim jezikom boja, ponekad i dramatačno naglašenim ritmičnim ili i aritmičnim gibanjem oblika, dok mi pratimo umjetnikov tegobni istraživački put, put prepun zamki, put prema onoj, jedinoj slici, koju svaki umjetnik zamišlja u svojoj mladosti, nadajući se susretu s njom, prije ili kasnije.

Miroslav Pelikan