Milijuni ljudi su umrli od predoziranja aspirinom ili nekim drugim lijekom sličnog ili istog učinka
Prema dostupnim podatcima koji se čuvaju u arhivima, u siječnju 1918. godine XX. stoljeća započela je velika pandemija gripe koja je trajala do lipnja 1919., a prema nekim podatcima i do 1920. Gripa je nazvana „španjolska gripa“ ili „španjolka“ iako nije započela u Španjolskoj. „Španjolka“ je dobila ime zbog ondašnjih političkih okolnosti. Naime, u Prvom svjetskom ratu Španjolska je bila neutralna pa nije bilo cenzure što je novinarima omogućilo slobodno izvještavanje o posljedicama ove bolesti. U zaraćenim državama tijekom Velikog rata (tako se još naziva Prvi svjetski rat) sloboda tiska bila je vrlo ograničena a vlade se nastojale ograničiti vijesti o epidemiji odn. pandemiji gripe.
Prije jedno stoljeće svijet je pogodila strašna gripa – "španjolka"
Jeste li se ikada zapitali kako to da se mnogo manje govori o žrtvama 'španjolske groznice' koja je prema svim procjenama odnijela između 50 i 100 milijuna ljudskih života dok je u Prvom svjetskom ratu poginulo između 15 i 19 milijuna ljudi? Prošle 2018. godine obilježena je stota obljetnica završetka Velikog rata, no žrtve 'španjolske groznice' koriste se više za zastrašivanje današnje svjetske populacije. Stoga su „mainstream“ mediji jesen 2018. iskoristili za podsjećanje javnosti o velikoj pandemiji gripe iz 1918. koja je odnijela više ljudskih života nego sve strahote Velikog rata. Dakako, cilj medija je proizvesti još veći strah kod ljudi od gripe. Međutim, mediji istovremeno prešućuju pravu istinu o pandemiji gripe u razdoblju od 1918. do 1919. i pravom uzroku tako golemog broja umrlih ljudi. „A ono što se prešućuje jest istina o učinku različitih lijekova za suzbijanje groznice, tj. temperature, uključujući aspirin, acetaminofen, kinin, arsen pa čak i puštanje krvi.“
Epidemija gripe iz 1918. trebala bi se ispravno zvati „epidemija posljedica primjene lijekova protiv influence, odnosno gripe.“ Dobro je poznato da je vrućica, tj. povišena tjelesna temperatura prirodna obrana organizma od infekcije. Naime, povišena tjelesna temperatura omogućuje organizmu povećanje proizvodnje interferona – ključne supstancije u borbi protiv virusa koja je od velikog značaja u borbi protiv virusnih infekcija, pa tako i gripe. Vrućica također povećava mobilnost i aktivnost bijelih krvnih stanica što je također jedan od ključnih faktora u borbi protiv infekcije. Svojevremeno su liječnici, uključujući i pedijatre, preporučivali umjerenu vrućicu držati pod kontrolom jer ona može skratiti trajanje bolesti, pojačati učinak antibiotika te smanjiti mogućnosti prijenosa infekcije na druge osobe. Razumijevanje i priznavanje pozitivnog učinka vrućice odn. povišene tjelesne temperature u borbi organizma protiv infekcije „staro“ je već više od dvije tisuće godina.
Međutim, kasnih 1800-ih na tržištu se pojavljuju lijekovi za sniženje povišene ili visoke tjelesne temperature – aspirin i različiti drugi lijekovi – zbog njihovog brzog učinka dolazi do drastične promjene o medicinskom pogledu na vrućicu. Tadašnje farmaceutske kompanije vrlo su uspješno uvjerile konvencionalne liječnike i javnost o dobrobiti snižavanja povišene tjelesne temperature „jer ćete se odmah osjećati bolje,“ a neki su preporučivali primjenu hladnih kupki i trljanje alkoholom uz uzimanje aspirina i drugih lijekova istog učinka. U odnosu na gripu i vrućicu nije dobro agresivno snižavanje povišene tjelesne temperature jer se tako agresivno djeluje na supresiju prirodno obrambenog mehanizma organizma protiv virusne infekcije – gripe. Dakako, savjetuje se potražiti medicinsku pomoć i savjet ako temperatura od 40°C ili više traje duže od šest sati kod odraslih ili ako se pojavi kod novorođenčadi i male djece mlađe od četiri mjeseca. Međutim, početkom 20. stoljeća liječnici su masovno propisivali velike doze aspirina, odnosno lijekova za sniženje povišene ili visoke tjelesne temperature i to baš svakome s vrućicom. Na taj su način pokazali svojevrsno nepoštivanje i nepriznavanje „evolucije“: integralni dio evolucije je taj da se ljudsko tijelo na najbolji mogući način bori protiv infekcije i/ili stresa u svrhu opstanka.
Njemačka kompanija „Bayer“ počela je 1899. sa snažnom promocijom svojeg novog „čudotvornog“ lijeka – aspirina koji ublažava bol i snizuje (povišenu) tjelesnu temperaturu. „Primjena aspirina ili bilo kojeg drugog lijeka s učinkom sniženja tjelesne temperature kod osobe s gripom jest kao da tražite osobu vezanih ruku na leđima da se brani od napada.“ Drugim riječima, to je „nemoguća misija“ za organizam koji se mora braniti od virusne infekcije – gripe. U SAD-u je u veljači 1917. istekao Bayerov patent za aspirin a to je mnogima omogućilo masovnu proizvodnju i prodaju aspirina po ekstremno niskim cijenama. Upravo ova činjenica odigrala je važnu ulogu u stvaranju „savršene oluje“ za prekomjerno propisivanje jeftinog lijeka aspirina što je dodatno poticano od strane ondašnjih medija – osobito medicinskih časopisa, medicinskih organizacija te različitih vojnih i vladinih agencija budući u ono vrijeme nije bila poznata mračna strana aspirina.
JAMA (The Journal of the American Medical Association) je tako preporučivala dozu od 1.000 miligrama svaka tri sata (!), što je ekvivalentno 25 tableta aspirina od 325 miligrama tijekom 24 sata. Takve doze bile su više nego dvostruko veće od preporučene današnje sigurne doze aspirina – a danas stručnjaci čak i ne preporučuju aspirin i druge lijekove istog učinka kod gripe, a kamoli gutanje 25 tableta aspirina dnevno. Načelnik vojne sanitetske uprave Američke ratne mornarice 1917.-1918. također je preporučio aspirin u terapijske svrhe, odnosno u svrhu liječenja simptoma gripe kod vojnika zbog čega je za potrebe Američke vojske kupljena golema količina aspirina u 1917. i 1918. godini.
Sljedeća šokantna informacija dolazi iz čuvenog časopisa „Smithsonian“ u kojem su pojedini ugledni medicinski stručnjaci preporučivali ekstremno visoke doze aspririna – i do 30 grama na dan što odgovara količini od 250 tableta dnevno! Prema podatcima tadašnjeg Ministarstva obrane, u Američkoj vojsci je od gripe oboljelo oko 26 posto vojnog osoblja, pretežito vojnika. To znači da je od gripe oboljelo više od milijun vojnika a njih gotovo 30.000 umrlo je prije nego što su došli do Francuske. Inače, do ove velike pandemije, smrtni slučajevi gripe bilježili su se kod male djece i starijih osoba. No, ono što je upadljivo za ovu epidemiju, tj. pandemiju gripe u 1918. je činjenica koliko MLADIH ljudi u dobi između 18 i 40 godina (uobičajena dob vojnika i vojnog osoblja) je umrlo od „gripe.“ Konačni dokaz, „corpus delicti“ da je aspirin odigrao važnu ulogu u tako velikoj smrtnosti mladih ljudi je činjenica da su ti ljudi umrli od jednog oblika upale pluća (pneumonije) za koji je karakteristična, između ostalog, značajna količina krvi u plućima – a to je dobro poznato stanje kod uzimanja aspirina, a rijetko se susreće kod mladih ljudi koji imaju gripu. Jedan od najvjerojatnijih razloga zašto u ovoj pandemiji gripe nije zabilježena veća smrtnost kod dojenčadi i male djece odnosi se na činjenicu da medicinski stručnjaci NISU preporučivali aspirin za tu dob.
No, nisu samo američki stručnjaci propisivali tako visoke doze aspirina u svrhu liječenja simptoma gripe – isto možemo naći i u izvješćima ondašnjeg Britanskog ministarstva zdravstva koje je preporučilo dozu aspirina između 975 i 1.300 miligrama (3-4 tablete) ali bez preporuke koliko često tijekom dana. Međutim, ova visoka doza aspirina davala / uzimala se svaki sat ili svaka dva sata ili svaka tri sata. Postoji izvještaj kako je jedan liječnik u Londonu svoje pacijente liječio visokom dozom aspirina – 1.300 miligrama (4 tablete) svaki sat tijekom dvanaest sati neprekidno.
U ondašnjim medicinskim izvješćima može se također naći podatak da su liječnici propisivali pacijentima i druge lijekove za koje su smatrali da bi mogli sniziti vrućicu (u ovom slučaju kod gripe). Tako su osim aspirina liječnici propisivali i kinin u opasno visokoj dozi od 1,3 grama svakih jedan sat; danas se znade da se kinin ne smije uzeti više od 2 grama /dan. Nadalje, u istu svrhu koristio se i toksičan arsen i neki drugi lijekovi.
Milijuni ljudi nisu umrli od posljedica gripe ili njezinih komplikacija, oni su umrli od predoziranja aspirinom ili nekim drugim lijekom sličnog ili istog učinka koji snizuje vrućicu i uklanja bol. I danas mnogi stručnjaci ne preporučuju primjenu aspirina u svrhu liječenja simptoma jače prehlade i gripe. Razlog? Lijekovi poput aspirina, paracetamola itd. (tzv.nesteroidni protuupalni lijekovi) koji ublažavaju ili uklanjaju bol i snizuju (povišenu) tjelesnu temperaturu negativno djeluju na prirodnu obranu organizma protiv virusa kao uzročnika gripe. Povišena tjelesna temperatura je protuvirusno oružje jer se većina virusa vrlo teško može replicirati (umnažati) na tjelesnoj temperaturi iznad 37°C (NewScientist: „Popping pills for flu fever might make things worse;“ 22. 1. 2014.).
(Svršetak u slijedećem broju)
Izvor: Gregory Dana Ullman, MPH,CCH: „Lessons from a Century After the Flu Epidemic of 1918: How Conventional Medicine Killed Millions and How Homeopathic Medicines Saved Millions“
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više