Beogradski “kristalni” dan u Borči

Srbija se "razgraničava" s Albancima preko Dunava u Banatu

Ništa od „razgraničenja“ s Kosovom, ali zato se Srbija „razgraničava“ s Albancima – u Borči, dijelu proširenoga Beograda u Banatu. Navodno se radnik (brat?) tamošnjeg pekara Albanca 2017. slikao s prekriženim rukama i tako simbolizirao – Veliku Albaniju. Ne znam od kada, ali taj prikaz označava orla s albanske zastave. E sad, je li pritom samo Albaniju, ili i veliku, vrag će ga znati. Taj prikaz orla, pače dvoglavog, navodno strašno uzrujava Srbijance pa su se oni, na naglo, skoro pune dvije godine nakon prikaze na internetu strašno uzrujali. Ranog li „paljenja“ na orla.

Ne znam zašto Srbijance uzrujava taj „ručni“ orao, kad i sami u svojem grbu imaju istoga, dvoglavoga. Pritom je srbijanski bijeli, a albanski crni. Srbijanski šovinisti bi stoga mogli prikaz orla čistim, bijelim, rukama – još od pekara(!), bijelih od brašna – računati kao svojega, kao što i Kosovo računaju srbijanskim. Uz malo pameti i humora. Prije su se sličnom simboliziranju orla od strane Albanaca rugali s najvišeg mjesta (predsjednik i premijerka koju inače oni duhoviti Srbijanci nazivaju „Ćale“) kako je u albanskom slučaju riječ o kokoški, nu sada su zbog „kokoši“ izbile tipične (neo)nacističke demonstracije – demonstracije pred pekarom i pekarnicom etnički drugačijeg državljana Srbije po srbijanskom ustavu, ali u ovom slučaju i stvarno, na užem, suženom, teritoriju. Ne će oni više kupovati leba kod „Šiptara“.

Srbijanci inače sve više, skoro sto posto koriste imenicu „kruh“ što me ne iznenađuje – više me čudi kako se  tamo udomaćio „stožer“. Zamišljam naslov u Politici: „U četničkom stožeru kod vojvode Šešelja“, autor Miroslav Lazanski. Beskrajno bi me veselilo vidjeti „stožer“ – na ćirilici. Ceterum censeo, za razliku od drugih, ćirilica je i hrvatsko, povijesno pismo. Druga je priča iz ranih devedesetih, poglavito vukovarska.

Dakle, uvrijedio ih je taj s orlom pa će ga bojkotirati. Piše na transparentu: „Bez poštovanja nema poslovanja“, smislio očito netko polit-marketinški pismen – da je mrziteljski, ali ne baš preko crte.  Policija se hvalila kako je oba prosvjeda, prvi „spontani“ i drugi organizirani, držala pod kontrolom – nije bilo razbijanja dviju pekara i pekarnica, ne daj Bože paljevine – samo šetnja od jedne do druge i bojkot. Tako je pod kontrolom policije tekao taj beogradski „kristalni dan“. Srbija je u zadnje vrijeme postala „zemlja šetnje“, šeta oporba, a bogme šeće i vlast, doduše uglavnom autobusima, osim lokalno.  Znakovito je kako su ovi prosvjedi, kojima su vladini (Vučićevi) mediji posvetili ogromnu pozornost, u prvom slučaju „pokrivali“ prosvjede tamošnje oporbe, a u drugom Vučićevo priznanje kako će  Kosovo, kad-tad, biti nezavisno. Ne njegovom krivicom već naroda i oporbe. U oba slučaja dobro i u pravo vrijeme organizirani prosvjedi – na prvi pogled. Na drugi, podržava ih Šešelj, dakle i ovo „razgraničenje“ u Borči. E pa onako čisto proročanski na mjestu Srbijanaca uhvatio bi me panični strah i od Šešeljeva podržavanja „razgraničenja“. Doguralo se s tim „razgraničenjima“ čak do Borče. Znakovito: u svima su sudjelovali SPS (Ivica Dačić), radikali (Šešelj, Vučić), JUL („vojnik“ Vulin), SPC, te tušta i tma analitičara, novinara, istoričara… – šteta prostora pa ih ni ne nabrajam.

Mato Dretvić Filakov