Gorim k’o svijeća

Venem k'o ruža

Prolaze godine…

Ja bezbroj puta

odlazim k'njima

Zapaliti svijeću.

Križevi bijeli

stalno me zovu…

Nikad ih,nikad

zaboravit ne ću!

Mnoge sam od njih

osobno znao,

živio s njima,

dijelio dane.

Od kad ih nema

gorim k'o svijeća,

venem k'o ruža.

Svaki put čekam

iznova nek' svane…       

Vladimir Živaljić