Doslovno gorjelo nebo Da, to je moj grad! I ropstvo na kraju vijeka. Kad brat na brata je pucao i zvijeri u liku čovjeka… … pomislih tada da sanjam… Nadvija dugo se tama i olovno spremalo nebo… Naivni ponos ćutiše, a mnogima nije ni trebo. Na putu za München su bili… Doslovno gorjelo nebo. Povratka natrag nema. Heroji zajedno stali i sutra isto se sprema… … ovo tek dan je prvi… Lako je, pričaju sada oni što sve znaju. Iznose istine svoje… A pravi odavno u raju. Kasne godina puno. Ko duša leden mramor, još crni, simboliku ima. Prolazi kolona dostojna poklonit se Anđelima. Plaćene tolikom krvlju. Iz crnog mramora niču svježe i bijele ruže… Do neba im anđeli kliču… Aleluja, Aleluja!!! Vladimir Živaljić