U Galeriji umjetnina Split u utorak, 11. veljače 2020. otvorena je izložba o granicama 'getting across'. Umjetnici koji izlažu su: Bani Abidi, Halil Altindere, Sumit Dayal, Davor Konjikušić, Eva Leitolf, André Lützen, Kishor Parekh, Mike Parr, Roman Signer, Javier Téllez, a kustosi: Leonhard Emmerling, Kanika Kuthiala i Jasminka Babić.
Začetci migracije nalaze se duboko u prethistoriji. Arheologija raspolaže mnogobrojnim dokazima o najstarijim migracijama, glavni pokretač kojih je bilo bježanje od loših i težnja za boljim uvjetima života, a oni su pretežno bili vezani uz geografske, osobito klimatske prilike i promjene. Više se zna o mnogobrojnim kasnijim migracijama cijelih plemena i njihovih saveza: velika seoba naroda (od IV. do pol. VII. st.) najpoznatija je masovna migracija iz davne prošlosti. Zbog nagla razvoja sredstava za proizvodnju, otkrića nepoznatih zemalja, usavršavanja prometa kao i zbog neravnomjerna privrednog i demografskog razvoja, migracije poprimaju sve veće razmjere. Masovno useljivanje europskog, a djelomično i afričkog i azijskog stanovništva u Novi svijet najveće je migracijsko pomicanje svih vremena. Ti su razlozi doveli i do življih unutarnjih migracija. Privredna, politička i kulturna središta postala su u novije doba privlačna mjesta za unutarnje migracije. Glavni su čimbenici migracija: demografski, ekonomski, politički i geografski (i njihove kombinacije). Najčešći je uzrok migracija veći nerazmjer u privrednim i demografskim prilikama između različitih područja. U području doseljavanja (migracijsko područje) redovito postoje mogućnosti unosnijega zaposlenja doseljenika nego u područjima odseljavanja (emigracijsko područje). Ako se između područja odseljavanja i doseljavanja na nekome širem području trajnije uspostave slični privredni, demografski i politički odnosi, mogu se formirati tradicionalni smjerovi najintenzivnijega migracijskoga strujanja (tzv. metanastazička strujanja). Međutim, značajnije promjene u konstelaciji čimbenika koji utječu na migracije brzo dovode do napuštanja tradicionalnih smjerova i usmjerivanja migracije u novim, povoljnim geografskim i socijalnim smjerovima. Politički čimbenici najčešći su uzrok prisilnih migracija (nacionalni, vjerski i rasni progoni, progoni političkih protivnika, međudržavno preseljavanje stanovništva, političke emigracije). Političkoga su značaja i različite organizirane migracije (kolonizacija) radi mijenjanja sastava stanovništva nekoga kraja ili radi suzbijanja depopulacije. Migracija je društveni proces praćen dinamičnim i raznolikim promjenama. Veličina društveno-kulturnog utjecaja migracija i njihovih negativnih popratnih pojava ovise o odnosu migranata i starijega stanovništva u područjima useljivanja, jačini međusobnih kulturnih (jezičnih, nacionalnih, vjerskih) razlika koje olakšavaju, odnosno otežavaju njihovo međusobno stapanje, intenzitetu društvenih veza migranata s područjem iseljivanja, kao i o načinu na koji je do migracije došlo.
Migracije su sastavni dio ljudske povijesti. Kretanja diljem kontinenata, invazije, kolonizacija, podčinjavanje ljudi stranoj vlasti, otpor protiv osvajača, izgradnja zidova, utvrđivanje granica, hibridno kreiranje identiteta, nastanak novih populacija – sve je to povezano s migracijama. Migracije ne podrazumijevaju samo migriranje ljudi, nego i migriranje znanja, vještina i vrijednosti, kao i nove načine promatranja svijeta. Taj fenomen povezan je s patnjama i nepredvidljivim prilikama, s čudovišnim nasiljem i novim savezima, koalicijama ili čak prijateljstvima. Imigranti, izbjeglice i tražitelji azila nailaze na neprijateljstvo i otpor, ili im se pak pruža dobrodošlica uz empatiju i solidarnost.
Sukobi u vezi s naglim porastom broja izbjeglica u Europi od ljeta 2015. godine paradigmatskog su karaktera u tom smislu. Humanitarni argumenti sukobljavaju se s pragmatičnima, etičke debate kolidiraju s igrama moći, ksenofobija se susreće s ideološkom tvrdoglavošću. Iskazuje se zabrinutost u vezi s pitanjem kako očuvati europski identitet, imajući u vidu broj muslimana koji pristižu u Europu. Teroristički napadi unose dodatnu gorčinu u raspravu. A riječ je o raspravi o vrijednostima, o identitetima, o pravima i njihovim ograničenjima, o tome tko bi trebao imati pravo naseliti se, a koga bi trebalo odbiti. Pritom možemo uočiti kako se sve to ponavlja diljem svijeta – dovoljno je samo sjetiti se zloglasnog zida između SAD-a i Meksika. Populistička politika do maksimuma iskorištava stanje stvari, pretvarajući tražitelje azila u taoce kako bi se ostvarili kratkoročni probici u traganju za moći.
Getting acrossbavi se temom migracija na višestruk način. Velik dio izložbe posvećen je fotografijama koje dokumentiraju stvarna zbivanja: građanski rat u Bangladešu 1971. godine (Kishor Parekh) te zbivanja i mjesta na granici Europske unije (Eva Leitolf, André Lützen). Pitanjem kako je granice moguće prijeći te kako se granice pomiču bave se radovi koje potpisuju Javier Telleza i Roman Signera. Još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, australski umjetnik Mike Parr kritizira politiku svoje zemlje prema tražiteljima azila kroz performanse tijekom kojih šije svoje kapke i usne. Taj mračan pristup australskoj antiimigracijskoj politici nailazi na protutežu u radovima koji potpisuje Halil Altindere koji u svom video materijalu Homeland kombinira hip hop glazbu s inscenacijom invazije izbjeglica na Berlin ili pak u duhovitoj dvokanalnoj projekciji koju je osmislio Bani Abidi, u kojoj puhački orkestar iz Lahorea vježba američku himnu. U hrvatsko predstavljanje projekta uključen je i rad Davora Konjikušića Aura: F37 u kojem se koristi fotografijama snimljenim termovizijskim kamerama koje su zabilježile migrantske prelaske zelene šengenske granice.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više