Hrvatskom vladaju djeca komunizma

Vladaju potomci onih koji nikada nisu htjeli slobodnu i nezavisnu hrvatsku državu

Često se postavlja to pitanje kakvu smo Hrvatsku državu htjeli, a kakvu imamo danas? Što su vladajući učinili za hrvatski narod? Štetu, samo štetu! Jedina korist ili da se tako izrazim dobitak je da smo konačno dobili državu Hrvatsku, međunarodno priznatu, članicu Ujedinjenih naroda, Europske unije i NATO-a. Ali ni to nam nije poklonjeno. I za to smo kao narod podnijeli veliku žrtvu i sami se oslobodili od velikosrpskog agresora unutar Hrvatske i izvan Hrvatske, predvođeni dr. Franjom Tuđmanom. Međutim, državu je trebalo urediti da bude ugodna za život svim njezinim građanima i tu počinju prijepori, nepravde, korupcija, nepotizam i kriminal.

Mlada država Hrvatska ostvarena je na radost hrvatskog naroda, unatoč mnogima koji je nisu htjeli ni željeli, unatoč protivljenju čak i djela hrvatskog naroda, onog djela koji je bio sastavnica bivšeg jugoslavenskoga komunističkog totalitarnog režima. Taj dio je nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana došao na vlast i odmah započeo s rastakanjem mlade tek uspostavljene demokratske Hrvatske. Taj dio predvođen Stjepanom Mesićem kao predsjednikom države i Ivicom Račanom kao predsjednikom Vlade, započeo je detuđmanizaciju, odnosno razaranje dostignutih demokratskih standarda i uspostavljanje kriptodemokratske države po njihovim nikada prežaljenim yugo-standardima, koji uključuju povratak komunizma zamotanog u sjajni celofan antifašizma!

Provedva tih standarda očitovala se:

1. veleizdajom samog predsjednika države Mesića, što je presedan u svijetu, da jedan predsjednik države svjedoči tajno na Međunarodnom sudu protiv vlastite države, kojoj je na čelu i da predaje dokumente stvaranja svoje države neselektivno novinarima i tužiteljima. To je moralno i etičko dno!

2. Upravo taj čin veleizdaje samog predsjednika države imao je kao posljedicu stavljanje pod upitnik i samo stvaranje države Hrvatske i odgovornost njezinog vodstva. Izazvao je progon i optuživanje hrvatskih generala za ratne zločine, obrambeni rat i agresiju pretvaralo u građanski rat, sve sa ciljem oslobađanja od odgovornosti Srbije i vodstva JNA za agresiju, razaranje i zločine koje su počinili.

Upravo su sada na vlasti predstavnici zlatne komunističke mladeži, generacije odgojene u jugoslavenskom komunističkom duhu, generacije koja nije osjetila teror i neslobodu totalitarnog komunističkog režima. Generacije čiji su roditelji bili partijski "funkcionari" (hrv. dužnosnici) na visokim položajima, s visokim plaćama, materijalno dobro osigurani da im pruže ugodan život, školovanje u inozemstvu, generacije koja Hrvatsku nije nosila u srcu, generacije kojoj je Hrvatska slučajna država i kada je već tu treba ju iskoristiti za vlastite osobne ciljeve i pokazivanje svoje "veličine", svojeg ega, svojeg velikog JA!

I dalje raste broj iseljenih, i dalje raste broj blokiranih, i dalje raste broj nezaposlenih, i dalje se ponižavaju i omalovažavaju hrvatski branitelji, i dalje se degradira Oluja, sjajna i veličanstvena pobjeda nad velikosrpskim agresorom i njegovom velikosrpskom ideologijom, prikazujući je kao zločinačku, zasnovanu na progonu i ubijanju stanovništva tzv. republike srpske Kkajine. Time izjednačavaju žrtvu i agresora i umanjuju odgovornost Srbije za agresiju. I dalje se ne primjenjuje Rezolucija Europskoga parlamenta od 19. rujna 2019. o osudi komunističkih zločina i izjednačavanju komunizma kao totalitarnog režima sa fašizmom i nacizmom. I dalje nisu maknuti simboli komunizma iz javnog prostora kao što se to u Rezoluciji traži. I dalje se sa crvenom zvijezdom provocira i izaziva nezadovoljstvo i frustracije u braniteljskoj populaciji, i dalje si hrvatski branitelji oduzimaju život zbog takve politike vladajućih i dalje su simboli komunizma svud oko nas iako je preporuka Rezolucije da se maknu iz javnog prostora. I dalje je zdravstvo u dugovima i tone u kolaps, i dalje je pravosuđe neučinkovito i korumpirano i što je najgore zbog nerješavanja svih tih problema, vladajući ne znajući ih riješiti demokratskim sredstvima pribjegavaju metodama diktature, cenzure i policijske represije.

Lili Benčik