Partizani su bili jugoslavenska vojska koja se do zadnjeg trenutka borila protiv ideje hrvatske države
Svjedok Eterović poznat je Nobilu i Perkoviću iz doba kad se vodila istraga protiv Arkana. Tada se zvao Duško Erceg i dočekivao je Arkanovu sestru – Bože Vukušić, hrvatski imigrant u intervjuu za Hrvatski tjednik otkriva zanimljive detalje o münchenskom suđenju bivšim čelnicima Udbe Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču.
• Intenzivno pratite suđenje Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču u Münchenu, a nakon što ste i sami šest dana svjedočili. Još i prije svjedočenja, izjavili ste da će javnost biti upoznata s mnogim činjenicama o ponašanju hrvatskih institucija prema svjedocima. To se i potvrdilo kroz izjave tužitelja na tome suđenju o prijetnjama svjedocima. Te su prijetnje, međutim, nastavljene u slučaju novih svjedoka, primjerice Ivana Krmpotića kojega je njemačka policija morala skloniti iz Hrvatske i zaštititi. Kako objašnjavate činjenicu da se represija umjesto zaštite svjedoka nastavlja?
– To govori da aktalna vlast nakon pokušaja s „Lex Perković“ i izmjenom Ustava, a s čime je htjela spriječiti izručenje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača njemačkom pravosuđu, sada aktivno sudjeluje u opstruiranju suđenja toj dvojici udbaša u Münchenu. Znači, ne događa se ništa novo, samo se u tu opstrukciju sada na svoj način uključio i MUP.
• Hoćemo li u nastavku suđenja u tom smislu doznati još neke neugodne istine?
– Pretpostavljam da hoćemo, posebice vezano za sramotnu ulogu DORH-a i njegova bivšeg čelnika Mladena Bajića koji su u ovom slučaju otvoreno radili protiv hrvatskog i europskog pravnog poretka.
• Odvjetnik optuženoga J. Perkovića izjavio je da svjedoci pretjeruju s pričama o prijetnjama i to objašnjava panikom optužbe i onih koji, kako veli, dosad nisu iznijeli ni jedan dokaz protiv Perkovića?
– Nobilov je posao iznositi tvrdnje i tumačenja koja idu u prilog njegovu klijentu J. Perkoviću. Međutim, postoji sumnja da upravo on sudjeluje u nekim konstrukcijama kojima je cilj kompromitirati aktivnosti njemačkog pravosuđa i policije oko zaštite svjedoka. Naime, i u njegovu rodnom listu je pisalo da je izvanbračno dijete nekog Save i Anice Erceg iz Raščana kod Vrgorca. Arkana je tada posjećivala sestra Svetlana iz Beograda, a taj Erceg ju je dočekivao i bio joj na usluzi dok je boravila u Zagrebu. A u međuvremenu su poznate relacije J. Perkovića i posebice Z. Mustača s Arkanom.
• Posebno je zanimljivo pitanje svjedoka Vinka Sindičića, odnosno njegovo ponašanje i kretanje. Prije par godina dao je pod pritiskom izjavu odvjetniku Nobilu da je lažno svjedočio protiv Perkovića u predmetu Prates, no čim je došao u Njemačku istražnoj sutkinji je ponovio optužujući iskaz. Hoće li pojaviti u ovome predmetu kao svjedok i što se događa?
– Suradnja sa Sindičićem je poput ugovora s đavlom i tu čovjek nikada ne može biti siguran kako će završiti. Zato je Sindičić problem i za Nijemce, ali zasigurno još više za Perkovića i Nobila.
• Je li se otkrilo tko financira skupu obranu J. Perkovića i Z. Mustača?
– Ne, ali Nijemci će sigurno i to otkriti ako budu smatrali relevantnim za postupak protiv te dvojice udbaša.
• Nedavno je svjedočio Vice Vukojević, posebice o radu saborske Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava. Nakon njega je jedan od čelnika Udbe Jan Gabriš govorio o „čerupanju“ dokumentacije 90-ih. Po njegovim riječima, vi ste selektivno baratali s tom dokumentacijom. Što je istina?
– Najveći dio te dokumentacije upravo mi je taj Gabriš stavljao na raspolaganje. Činio je to po nalogu tadašnjeg ravnatelja SZUP-a Jerka Vukasa. Vidjelo se, doduše, da to radi vrlo teškog srca, ali isto tako vrlo dobro zna da sam dokumentaciju vraćao u cjelovitom obliku kako sam je i preuzimao. Nikada nije nedostajala niti jedna jedina stranica. Materijale koji su nam trebali za rad Komisije Vice i ja smo kopirali. S vremenom smo pronalazili dokaze da je tu dokumentaciju neposredno prije raspada Jugoslavije naveliko „čerupala“ upravo Gabriševa ekipa po nalogu J. Perkovića. O tome će u Hrvatskoj prije ili kasnije trebati provesti ozbiljnu istragu, jer postoji ozbiljna sumnja da upravo te „očerupane“ informacije služe neoudbaškoj i neokomunističkoj strukturi za raznorazne ucjene, prvenstveno u svrhu zadržavanja vlasti u hrvatskoj državi i sveukupnog monopola u hrvatskom društvu.
• Neki hrvatski mediji su objavili da je odvjetnik Nobilo postavio pitanje Vukojeviću o dr. Ernestu Baueru, navodno suraniku BND-a, koji je surađivao s Vama i Vukojevićem u Komisiji.
– Gospodin Vukojević je objasnio o kome se radi, odnosno da je dr. Bauer hrvatski Volksdeutscher koji je radio u diplomaciji NDH, a nakon Drugog svjetskog rata radio je u državnoj službi SR Njemačke. Dr. Bauer nije bio suradnik BND-a nego njegov visoki dužnosnik. U vrijeme njegovog angažiranja u Komisiji on je već dugo bio umirovljen. Interesantno je da se Nobilo prilikom ispitivanja gospodina Vukojevića zbunio oko tih kratica miješajući BND i BMW, odnosno pitajući je li dr. Bauer radio za BMW što je, naravno, izazivalo smijeh u sudnici.
• Nobilova je teza da je Stjepan Đureković radio za BND.
– U svakom povijesnom trenutku postoji raspored određenih snaga – nekih si dio, neke su ti partnerske a neke neprijateljske. Udba je 1983. godine bila neprijateljska snaga i to je ostala do kraja, odnosno i danas, uz napomenu da su pojedini njeni pripadnici prešli na hrvatsku stranu. Zapad je istodobno štitio i rušio SFRJ, pa su se tako ponašale i tajne službe zapadnih država. Nema smisla sada ulaziti u tu problematiku koju ne možemo objasniti u jednom novinskom intervjuu. U svakom slučaju danas je BND član savezničkih asocijacija EU-a i NATO-a, a kojima pripada i Hrvatska. To su činjenice koje Nobilo nikako ne može pihvatiti. Dokazivati da je Stjepan Đureković radio za BND upravo olakšava posao sudskom vijeću u Münchenu oko utvrđivanja motiva njegova ubojstva. A on je još pogubniji za J. Perkovića i Z. Mustača nego da se cijela priča zadržala oko kriminala generalskih sinova u INA-i ili Đurekovićevih knjiga protiv Tita.
• Bivši doživotni predsjednik Stjepan Mesić nedavno je u Novome listu izjavio da vas je on potjerao iz Hrvatskoga sabora. Komentar?
– Većina onoga što je Burduš izrekao o meni za te novine jest najobičnija izmišljotina. I ta činjenica potvrđuje stajalište da je Burduš kao pojedinac jedna od najvećih sramota u povijesti hrvatskog naroda, jer je u dva mandata – premda se radi o ordinarnom lažljivcu – izabran na slobodnim i demokratskim izborima za predsjednika države.
• Vidjeli ste kako je nedavno aktualna vlast komemorirala Jasenovac. Premijer Milanović je izjavio da su partizani za njega bili jedina hrvatska vojska. Kako to komentirate?
– Bilo bi dobro da su bili, jer tada ne bi imali Bleiburške tragedije i Hrvatskih križnih puteva, kao i 45 godina komunističke diktature. Ali nisu! Oni su bili jugoslavenska vojska koja se do zadnjeg trenutka borila protiv ideje hrvatske države, protiv hrvatske državne samostalnosti i slobode hrvatskog naroda, a za Jugoslaviju i komunistički režim. Milanović bi htio mijenjati neke povijesne činjenice kao što su to radili njegovi ideološki i politički prethodnici. Zaboravlja da su se vremena promijenila, da živimo u 21. stoljeću i da su prepoznate i osuđene sve diktature i totalitarizmi iz prošlosti, pa takvim pokušajima dokazuje da je promašen, nezreo, čak i smiješan.
• Što danas u vašim očima, kao čovjeka koji ste djelovali u Komisiji za utvrđivanje žrtava, predstavlja Jasenovac?
– O tome sam opširno pisao prije dvije godine upravo u feljtonu u Hrvatskom tjedniku. U Jasenovcu su počinjeni zločini koje ne smijemo nijekati prvenstveno iz općih civilizacijskih razloga, a niti je to u bilo kojem smislu u našem nacionalnom interesu. Tadašnji zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac nazvao je počinitelje tih zločina „najvećom sramotom hrvatskog naroda“. Međutim, velikosrpski ideolozi još uvijek pokušavaju, preuveličavanjem broja jasenovačkih žrtava i izmišljanjem nekih okolnosti njihova stradanja, ozloglasiti cijeli hrvatski narod i nametnuti mu hipoteku genocidnosti. Tome se moramo suprostaviti, i to ponajprije stručno-znanstvenim utvrđivanjem stvarnog broja jasenovačkih žrtava i okolnosti njihova stradanja, kao i čuvanja uspomene na njih s punim pijetetom.
• Vi ste glavni tajnik Počasnoga bleiburškog voda koji je organizator komemoracija na Bleiburškom polju. Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je prihvatila pokroviteljstvo nad komemoracijom, ali je rekla da tamo neće održati govor.
– Mi smo Predsjednicu zamolili za pokroviteljstvo i ona ga je spremno prihvatila. U toj zamolbi nije bilo riječi o njenoj mogućoj nazočnosti komemoraciji i pozdravnom govoru, to je ostavljeno njezinoj vlastitoj prosudbi, kako isključivo i treba biti. Predsjednica je sama najavlila dolazak na Bleiburško polje, a kasnije je dodala da tamo neće održati politički govor. Mi smo ponosni što je Predsjednica prihvatila pokroviteljstvo nad bleiburškom komemoracijom i tako ispravila povijesnu nepravdu koju je neokomunistička koalicija prije tri godine nanijela bleiburškim žrtvama ukidanjem pokroviteljstva Hrvatskog sabora nad komemoracijom. Uvjereni smo da će Predsjednica i ostale odluke donijeti u interesu očuvanja dostojne uspomene na bleiburške žrtve i svog položaja kao Predsjednice hrvatske države, te ćemo ih poštivati i prilagoditi im program komemoracije.
• Zašto ne bi održala govor?
– To je objasnila – jer općenito smatra da se komemoracije za ratne i poratne žrtve ne smije politizirati, ni u Jasenovcu ni na Bleiburškom polju. To nisu mjesta za političke govore i tu je apsolutno u pravu.
• Neki joj zamjeraju da nema isti odnos prema svim žrtvama, jer nije otišla na jasenovačku komemoraciju, a na bleiburšku će doći.
– Osobno sam uvjeren da se radi o zlonamjernim zaključcima, jer je Predsjednica jasno rekla da sve žrtve zaslužuju jednak pijetet i da su sve to naše hrvatske žrtve, jasenovačke i bleiburške. I da je i to jedna od tema oko koje trebamo postići nacionalno jedinstvo koje nam je neophodno za stvaranje preduvjeta za civilizacijski napredak i svekoliki razvoj hrvatske države i hrvatskog društva. Možda se Predsjednica ne odnosi jednako prema organizatorima jedne i druge komemoracije, što je i razumljivo, jer jedni komemoraciju koriste za politikanske svrhe a drugi to ne žele. Isto tako, jedni su spremni iskoristiti komemoraciju za diskreditiranje Predsjednice, a drugi je iznimno poštuju i učinit će sve za zaštitu njezina ugleda.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više