Šesti je travanj
U Zagrebu pada gusti snijeg.
Rascvjetale magnolije,
Japanske i obične trešnje,
Sve ostale voćke,
Malo i veliko drveće.
K zemlji savija teške grane,
Snijegom zabijeljele.
Parkovi i staze
Snijegom zatrpane.
Automobili snijegom pokriveni.
Nigdje žive duše na ulici.
…
Još samo fali potres,
Kao prošlog proljeća.
….
Vjetar nosi pahulje snijega,
Pomiješane s laticama voćaka.
Sve je bijelo s tu i tamo,
Po kojom laticom u boji.
…
Sve se promijenilo.
Vrijeme i ljudi.
Od svega toga,
Normalan čovjek poludi.
…
Tko je više normalan?
U novom normalnom,
Ništa normalno nije.
Ne znaš tko plače,
A tko se smije.
…
Osmijeh je nestao,
S mnogih ljudskih lica
Viđa se samo
U nekih ulizica.
…
Tko će nam vratiti osmijeh,
U proljetno jutro bez snijega?.
Tko će biti Batman il’ Mesija
S jednog od dva brijega?
